Rat završen, borba još traje

0
1182
Foto: printscreen

Slika ili naličje dočeka Nove godina na platou ispred Narodne skupštine Srbije u Beogradu, bilo je pitanje koje je postavio naš saradnik Slobodan Čvorović, koji je pred zgradu Skupštine došao nešto malo pre 23:00 časova 31. decembra 2019. godine.

Razlog za postavljanje ovakvog pitanja bio je ne samo zbog činjenice da sat pred ponoć, na platou pred Skupštinom nije bilo više od 200-300 ljudi, na koncertu koji je plaćen velikim parama poreskih obveznika u Srbiji, nego i zbog susreta sa ljudima u parku ispred Skupštine.

Čvorović je u Pionirskom parku zatekao ratne vojne veterane i invalide, kao i članove porodica poginulih u poslednjim ratovima, koji su tu poslednjeg dana u 2019. godini već 89. dan bili pod šatorima u stalnom protestu.

– Šta su vaši zahtevi – pitao je Čvorović svog sagovornika Nenada Stanića, starešinu okupljneih u protestu, inače Čačanina, koji je ratovao u Bosni i na Kosmetu i koji se sa ratišta, kako kaže „vratio zdrav i živ, malo ranjavan, malo odlikovan„.

Slobodan Čvorović i Nenad Stanić / Foto: printscreen

– Zahtevamo poštovanje na prvom mestu, da ne budemo više tretirani kao budale sa ratišta i kao socijalni slučajevi, treba da nas prepozanju kao heroje sa ratišta kao što svi drugi tako prepoznaju svoje borce. Ima nas ovde u parku po desetak-dvadeset u noćnim smenama pod šatorima, a po par stotina dnevno ili po nekoliko hiljada kada blokiramo ulicu. Niko nam se do sada nije obratio, ignorisani smo ovih 89 dana, kao što smo ignorisani poslednjih 28 godina od početka poslednjih ratnih sukoba – kaže Nenad Stanić.

Sudbina sina kazandžije Blagoja, ratnog vojnog invalida iz Srpsko-turskog rata od 1876-1878 godine, tako plastično opisana u pripovetci Laze Lazarevića „Sve će to narod pozlatiti“, kao da je duboko ukorenjena u srpski narod. Nije to sudbina nekog pojedinca, literarnog junaka, to je izgleda sudbina celog jednog naroda, da lako i brzo zaboravlja žrtve ratova.

Da Vas podsetimo:  Srbija će čuvati ćirilicu u muzeju umesto u javnom životu

Tako i novogodišnja priča Slobodana Čvorovića o njegovom susretu sa Nenadom Stanićem govori o teškom položaju ratnih vojnih invalida nakon povratka sa ratišta i nehumanom odnosu države prema njima.

– Šokirala me je situacija da ljudi polako prolaze i da niko ne primećuje Nenada i njegove drugare u Pionirskom parku. Ljudi tako popunjavaju poluprazan plato ispred Skupštine i čekaju Lepu Brenu – kaže Čvorović.

Književnik Laza Lazarević je smatrao da se o svima onima koji su na bojnom polju izgubili neki deo svog tela i postali invalidi treba brinuti, a najveću brigu trebalo je da vodi država tako što će svakom ratnom invalidu isplaćivati odgovarajuću nadoknadu za njegov gubitak.  Međutim, državi to nije bilo u interesu i nije je uopšte bilo briga za svoj narod, pogotovo ne za one koji su išli u rat i iz rata se vratili osakaćeni i fizički nesposobni da rade i zarađuju za svoj život.  Mnogi od njih živeli su u siromaštvu i bedi, proseći na ulici za koricu hleba. To je bila velika sramota! Laza Lazarević je ovom pripovetkom izneo svoju kritiku države i društva u kome je živeo. Ono što toj kritici daje svu oštrinu i svu gorčinu jeste kraj pripovetke i način na koji je taj kraj saopšten: kazandžija Blagoje je još donekle govorio „Sve će to narod pozlatiti!“. Posle je okrenuo na: „Sve će to tebi bog platiti„. Naposletku se propio i umro, a njegov sin je nastavio da živi tako što je primao izdržanje od invalidskog fonda i  prosio.

Šatori u Pionirskom parku ispred Skupštine u kojima borave RVI / Foto: printscreen

 Posle Božića biće organizovan novi protestni skup ovde kod Skupštine, na vreme ćemo objaviti tačan datum i vreme – najavljuje naš Čačanin, Nenad Stanić i dodaje:  Rat je završen, a naša borba traje.

Da Vas podsetimo:  Ko je, zapravo, bila Sveta Petka
Izvor: ozonpress.net

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime