Ratovi u SFRJ – početak pohoda na Rusiju

0
1472

nato_russia

U ruskoj novinskoj agenciji RIA Novosti u Moskvi, održana je konferencija pod nazivom „Rat u Ukrajini 2014. i u Jugoslaviji 1999.: Sličnosti i razlike u taktici i strategiji“.

Rat u Ukrajini je nastavak destabilizacije i opkoljavanja Rusije. Nakon raspada SSSR i ukidanja Varšavskog sporazuma, otvoren je prostor za širenje NATO a i potpunu dominaciju SAD.

Iako su tadašnje vlasti Rusije, imale usmene garancije od zapadnih zvaničnika da se NATO organizacija neće širiti ka granicama Rusije, Zapad se nije držao tog dogovora. Zemlje koje su nekada pripadale istočnom bloku, postale su članice EU i NATO-a. Sukobi na prostoru bivše Jugoslavije bili su uvod za Ukrajinu.

Na konferenciju su govorili stručnjaci:
-Ljubinko Đurković, penzionisani pukovnik srpske vojske i predsednik Izvršnog odbora Pokreta za Srbiju
-Sergej Grinjajev, generalni direktor Centra za strateške studije i prognoze
-Dragana Trifković, generalni direktor beogradskog Centra za geostrateške studije
-Oleg Valecki, vojni ekspert, član Saveza pisaca Rusije
Pre petnaest godina zemlje NATO a izvršele su agresiju na suverenu državu Jugoslaviju. NATO agresija je bila kulminacija sukoba koji su se odvijali na Balkanu i za nju niko nije odgovarao. U ratovi na prostoru bivše Jugoslavije, koji su prethodili NATO agresiji, Zapad je imao veliku ulogu. Haški tribunal je osnovan od strane onih koji su učestvovali u NATO agresiji na Srbiju, sa političkim ciljem legalizovanja nametnute krivice Srbima.

Ljubinko Đurković je izneo podatke da je albanski terorizam na KiM bio podstaknut podrškom zapada, i da je on prouzrokovao još žešće sukobe albanskih terorista sa srpskim bezbednosnim snagama kao i napad na srpsko stanovništvo. Po njegovim rečima, oni su pripremali teren za napad NATO a na Srbiju, i imali su zadatak da izazovu sukobe. «Srbija nije bila u stanju da se odbrani od agresije NATO organizacije koju je tado sačinjavalo 19 zemalja zapada, posebno što nije imala podršku Rusije. Napad na Srbiju, predstavljao je početak napada na Rusiju. Ako napravimo paralelu sa Ukrajinom, ona se sada nalazi u fazi u kojoj je Jugoslavija bila pre bombardovanja 1999. i ruski narod u Ukrajini se bori za opstanak u područjima na kojima je vekovima živeo, baš kao što se Srpski narod borio za opstanak u Hrvatskoj i Bosni. Po istom scenariju, protiv Srba su se tada uz Hrvate u Hrvatskoj i muslimane u Bosni borili i američki oficiri koji su ih obučavali i naoružavali, kao i vojnici raznih nacionalnosti zaposleni u američkim privatnim vojnim kompanijama. Danas uz Kijevsku huntu stoji velika većina zapadnog sveta, kao i NATO organizacija. Cilj NATO organizacije je da bude jedina svetska sila, i upravo na maloj Srbiji 1999. godine je ona primenila veliku silu nad daleko slabijom žrtvom. NATO pakt će pokušati da stavi pod kontrolu sve oblasti u Ukrajini, i time se približi granicama Rusije. Ovo je momenat kada NATO organizacija može da se slomi, Srbija u tome nije uspela samo iz jednog razloga, zato što nije imala savremeno protivvazdušno oružje, odnosno raketne sisteme S-300. Rusija sada ima geopolitičku prednost, i ona mora da konsoliduje svoje snage kako bi sprečila Zapad u daljim agresijama i pljačkanjima ostatka sveta, jer Ukrajina nije samo zadnja linija odbrane Rusije, već čitavog čovečanstva».

Da Vas podsetimo:  Paradoks našeg života

Dragana Trifković, je u svom izlaganju napomenula da rat u Jugoslaviji nije počeo slučajno, već je bio sproveden po strategiji zapada za razbijanje te zemlje, isto kao što je slučaj u Ukrajini. «Cilj je bio da se teritorija bivše Jugoslavije, odnosno novonastale državice, stavi pod kontrolu SAD. To je osnovni razlog zbog koga je Zapad inicirao ratove na tim prostorima, sa zadatkom da svu odgovornost za ratove prebaci na Srbe, kao i da Srbe okrivi za sve nesreće u ratovima koje su započeli. Deo tog plana je formiranje Haškog tribunala, koji je poslužio za legitimizaciju zločina nad Srbima. Raznim specijalnim operacijama (Markale, Račak i sl.) zapadne službe su inscenirale navodne argumente za napad na Srbe, što je dovelo do bombardovanja srpskih položaja u Bosni i bombardovanja Srbije, odnosno bivše Jugoslavije.

SAD su te operacije sprovodile kroz vojne privatne kompanije, terorističke organizacije i mirovne misije, u saradnji sa teroristima i ekstremistima. Osim političkih i vojnih dejstava, važno sredstvo u američkim strategijama predstavljaju zapadni mediji i nevladine organizacije koje su instrument za unutrašnje okupiranje zemlje. Pravi sunavrat Srbije počinje od navodnih demokratskih promena, i svi ti navodni demokratski procesi kao i evropske integracije, doneli su ogromnu ekonomsku štetu Srbiji. Sada se Ukrajina nalazi na sličnom putu, i jako je važno da zapadne službe ne preuzmu kontrolu nad Ukrajinom kao što je to slučaj u Srbiji. Odgovornost za sukobe u Ukrajini, Zapad pokušava da prebaci na Rusiju. Najveća opasnost leži u tome što sa Zapadom nije moguć nikakav dogovor, jer oni ne poštuju ni dogovore ni zakone. Bombardovanjem Srbije 1999. godine (bez rezolucije UN), prestalo je da važi Međunarodno pravo i uveden o je pravo sile. Činjenje ustupaka Zapadu dovodi do toga da oni traže još veće ustupke».

Vojni ekspert Oleg Valecki, istakao je da se sličnost u ratovima u Jugoslaviji i Ukrajini, ogleda u glavnim snagama koje su bile protiv Jugoslavije, a sada i Ukrajine. «SAD i Velika Britanija su potpuno kontrolisale unutrašnju i spoljnu politiku Jugoslavije od 1948. godine. Nakon Titove smrti u bivšoj Jugoslaviji je postojala oligarhija koja je bila pod potpunom kontrolom SAD. Zapad je počeo da okrivljuje Rusiju za navodne pretenzije prema toplim morima, međutim to je samo bio paravan za prikrivanje njihovih planova. Jugoslavija je bila isključivo pro-zapadna zemlja koja je stremila ulasku u EU. Jugoslavija je bila razvijena zemlja sa snažnom policijom, možemo da se setimo i Staljinovih reči 1948. godine da su specijalne službe dominirale nad partijskim organima. Specijalne službe su imale potpunu kontrolu, i ratovi između republika nisu bili ratovi između naroda, već između pojedinih klanova koji su upravljali Jugoslavijom. Ako sada analiziramo Ukrajinski slučaj, možemo isto tako napraviti paralelu sa Jugoslavijom. Dvadeset godina je Ukrajina bila nezavisna država, ali zapravo njenu politiku kontrolišu i definišu SAD i Velika Britanija. Krajnji cilj kao i u slučaju Jugoslavije nije Ukrajina u EU, nego Ukrajina koja je rascepljena na nekoliko delova koji su u ratu, i koje Zapad kontroliše uz pomoć nekoliko kompanija. Glavni cilj je napraviti od Ukrajine koloniju koju će kontrolisati London i Vašington».

Da Vas podsetimo:  Protest Srba u Kosovskoj Mitrovici: Ukidanje dinara znači ukidanje života

Sergej Grinjajev je naglasio, da je Blakan ključ za Evroazijski prostor i to je osnova savremene geopolitike. «Britanija kao imperija, kao vladar sveta, kako sebe pozicionira i želi da vidi, planirala je upad na Evroazijski prostor preko Balkana. Zato samo videli aktivaciju niza sukoba krajem 20. veka upravo na Balkanu, dok je strateški cilj rata u Jugoslaviji bio napad na Rusiju. Što se tiče aktuelnih ciljeva povodom Ukrajine, situacija je bliska Jugoslovenskoj, ali ipak je dominantno pitanje vezano za korisne rude, ugalj pre svega, kao i tranztni status Ukraijne, preko čije teritorije ruski gas stiže do Evrope. Ovde SAD i VB rade protiv same Evrope, i čitava tragedija za Evropu je u tome što mnogi evropski političari shvataju da njih uvlače u vir iz koga će teško izaći. Evropa pokušava da se suprotstavlja politici sankcija koje joj se nameću protiv Rusije, i pokušava da ne bude uvučena u aktivnu fazu sukoba u Ukrajini. S obzirom da je EU produkt SAD i tampon zona između zemalja bivšeg Varšavskog Ugovora i samih SAD, mehanizmi donošenja političkih i ekonomskih odluka u EU, ne dozvoljavaju da ovaj «centar sile» samostalno donosi odluke. Određene odluke treba da se donose u interesu SAD, kako bi se toj državi pomoglo da se spase od sopstvenog nacionalnog duga. Kao što je poznato, svi ratovi i konflikti omkogućavaju da se na druge prebacuju problemi, koji se između ostalog nagomilavaju u američkoj ekonomiji.Situacija u svetu je izuzetno složena. Vojno-politička situacija u mnogim regionima sveta ostaje napeta».

Na pitanje novinara o uzrocima težnje zemalja Istočne Evrope u Nato, pukovnik Đurković je obrazložio da NATO dosta ulaže u propagandu i da su njihovi planovi da mobilišu oko 250.000 vojnika za borbu protiv Rusije sa teritorije Balkana, prevashodno sa teritorije Kosova i Metohije (od snaga Kosovske vojske koja je sada u formiranju) Albanije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine. Iz tog razloga smatra da treba sprečiti širenje NATO a , a time će se otvoriti pitanje opstanak NATO a u sadašnjem obimu, odnosno njegov konačni kraj.

Da Vas podsetimo:  VANjA POSLE VIŠE OD 20 GODINA PONOVO ŽIVI U ISLAMU GRČKOM: Vratila život ognjištu predaka

Dragana Trifković je iznela podatke o tome da NATO organizacija, odnosno Zapad, ulaže dosta novca u marketing i promociju svoje organizacije u Srbiji, kroz NVO i organizaciju seminara, konferencija, čime pokušavaju da se predstave u najlepšem svetlu. Nažalost u Srbiji ne postoje Ruski mediji, i nemoguće je videti drugačiju sliku ove zločinačke organizacije.

Na pitanje novinara o trgovini ljudskim organima i međunarodnom pravnom poredku, Dragana Trifković je odgovorila: «Međunarodna zajednica suočena sa velikim problemima, pre svega zbog nepostojanja pravnog sistema, koji je Zapad ukinuo i uveo zakon sile. Ne postoje mehanizmi za sprečavanje svrgavanja režima koji su po kriterijumima Zapada „nepodobni“ za širenje lažnih informacija, kao ni za osudu najtežih zločina. Istraga o trgovini ljudskim organima na Kosovu i Metohiji je zaustavljena, a zapadne strukture pokušavaju da prikriju dokaze o njima, i tako zaštite svoje saradnike koji su direktni učesnici tih zločina. Sada se govori o trgovini ljudskim organima u Ukrajini, i postoji mogućnost da se ponavlja zločin koji je sprovođen nad Srbima. Takvi monstruozni zločini u današnjem svetskom sistemu, ostaju nekažljeni. Postoje primeri da su učesnici i saradnici u tim zločinima nagrađeni, kao u slučaju Bernarda Kušnera».

Kao zaključak konferencije Sergej Grinjajev je napomenio da se vodi borba oko ekonomskih interesa, i da nije pronađeno rešenje za ekonomsku krizu koja poslednjih godina potresa svet. «Borba se vodi oko interesa određenih finansijskih grupa. Iz tog razloga je Zapadu neophodno da izazive sukob, kako bi time kompenzovala ekonomske gubitke. Izlazak iz svetske krize može da bude u revidiranju međunarodnih normi, trgovine, ekonomskih odnosa i slično. Globalni svet je izgrađen od strane SAD, prema njihovim interesima. Ključne finansijske strukture su ili stvorene ili kontrolisane od strane SAD, što im pomaže da koriste mehanizme ekonomskih pritisaka. Neophodno je da se izmeni strukturu UN, s obzirom da se pokazalo u praksi da trenutna struktura ne može da funkcioniše. Na primeru Ukrajine jasno je da sistem nije dobar, pre toga smo imali primer Sirije, Iraka, Jugoslavije. UN nije sprečila konflikt i ispunila svoju moroljubivu ulogu, već ga je zaoštrila.

Savremeni svet ne može postojati više u onom okviru u kome je postojao ranije, to je jasno».

srpskikulturniklub

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime