Razumeti šta smo

3
3247
Protest radnika „Goše“ (Arhivska fotografija: Mondo/Stefan Stojanović)

Kolonizator, kao deo kolonizatorske ideološke matrice, stvara „kontramitologiju“. Stoga se u Srbiji umesto Kosovskog zaveta proizvodi mit o Velikom evroreformatoru

Srbija je kolonija. To nije samo zgodna metafora, preterivanje koje služi da se čitalac zamisli ili mobiliše. To je istina koja se, u slučaju Srbije, mora doslovno shvatiti.

U dobu smo mutiranog kolonijalizma. Mutacije su svuda u svetu klasični kolonijalizam učinile neprimetnijim i podmuklijim. Trupe kolonizatora više ne marširaju glavnim gradom kolonije. Strana zastava više ne leprša ispred palate kolonijalnog guvernera. Ali, zemlje „kapitalističke (polu)periferije“, u doba neoliberalnog globalizma, eksloatisane su i potčinjene isto, a nekad i gore, negoli u vreme klasičnog kolonijalizma.

Kada je pak o Srbiji reč, pisao sam već o različitim znacima našeg kolonijalnog položaja – od besplatne radne snage kojom raspolažu strane kompanije („stimulacija od 10.000 evra po radniku“), do načina na koji se kod nas donose zakoni („prvo Brisel, pa Beograd“).

Pisaću o tome, naravno, još – posebno u seriji članaka koja će, nadam se, uslediti na ovom sajtu. Jer, naš politički i društveni život možemo istinski stvarno da razumemo tek ako ga stavimo u kontekst kolonijalne situacije.

No, za ovu priliku navešću tek nekoliko „materijalnih“ pokazatelja kolonijalnog položaja Srbije.

Prvi je bankarski sektor. U centralnim zemljama EU – Nemačkoj, Francuskoj ili sad već iz EU izašloj Britaniji, većina banaka u vlasništvu je tamošnjeg domaćeg kapitala. U perifernim zemljama EU (na eks-socijalističkom Istoku), naprotiv, ubedljivo dominantan je strani bankarski kapital (videti ovde). Sa treće strane, u Srbiji sve banke, osim Komercijalne, a ona će, takođe, uskoro pripadati strancima (ovde) – u vlasništvu su inostranih, prvenstveno EU struktura. Samo su u koloniji sve banke strane: a Srbija je upravo takav primer.

Da Vas podsetimo:  ALEKSANDRA JE ROĐENA I ODRASLA U NEMAČKOJ, ALI SE VRATILA SVOJIM KORENIMA: Služi vojsku u Srbiji i zaklela se da će čuvati otadžbinu!

Drugi pokazatelj je zakonsko regulisanje položaja domaće radne snage. Naš važeći Zakon o radu donet je tako što su se srpske vlasti držale preporuka Američke privredne komore u Srbiji. Izmene tog zakona, pak, rade se na osnovu zahteva Saveta stranih investitora u Srbiji (videti ovde).

Aleksandar Vučić je i zvanično osnovao „radnu grupu“ koja će, sprovođenjem izmene regulative Zakona o radu, a prema preporukama Saveta stranih investitora, „poboljšati poslovnu klimu u Srbiji“ (isto). Te „preporuke“, na primer, uključuju i to da žene na porodiljskom odsustvu, kao i trudnice na bolovanju, mogu da dobiju otkaz i da budu proglašene „tehnološkim viškom“ (što je u važećem Zakonu o radu zabranjeno).

Zahteva se i radikalno smanjenje kazni za poslodavce u slučaju da inspekcija rada uoči nepravilnosti u tretmanu radnika, kao i produženje mogućnosti rada na određeno vreme, sa 24 meseca na 36 meseci. Traži se i da poslodavac može, posle tri godine, ponovo da sklopi ugovor na određeno vreme sa radnikom, istina, samo za drugo radno mesto. Traži se i da se proširi mogućnost da poslodavac svakom radniku može da uvede dodatni, prekovremeni rad (isto).

Na sve to politički najmoćniji čovek Srbije odgovara tako što formira „radnu grupu“ koja će, „prema preporukama Saveta stranih investitora u Srbiji“, predložiti „promenu Zakona o radu“ i „poboljšati poslovnu klimu u Srbiji“?! Može li tako nešto biti bilo gde osim u koloniji?

Pogledajte, takođe, i plan za „racionalizaciju“ mreže škola u Srbiji. Njega je, za potrebe Ministarstva prosvete, izradila Svetska banka (ovde). Tim planom predviđeno je ukidanje više stotina odeljenja u srpskim školama. Šta ima Svetska banka s našim školama, zapitaćete se. No, jedino u koloniji banke iz metropole određuju koliko će biti učenika u odeljenju i koliko će biti škola u kom okrugu (ovde). To je slika i prilika potčinjenosti jednog naroda i jedne kulture.

Da Vas podsetimo:  Srpske plate i evropske cene

I, kao što ukazuje J. A. Mitrić u svojoj studiji o atlanstističkoj hegemoniji u savremenoj (post)kolonijalnoj kulturi (ovde), „Srbija je danas, u 21. veku, kolonija zapadnih sila koja – za razliku od ranijih okupacija, kada je pružala žestoki otpor – sada skrušeno moli kolonijalnu EU da je primi pod svoje skute“ (str. 542).
Foto: AP/Darko Vojinovic

E, baš to „preklinjanje da nam se dopusti da budemo kolonija“ jeste ono što najvećma ponižava. U koloniji postoje samo dva tabora – tabor tlačitelja i pljačkaša (kao i njihovih slugu i „korisnih idiota“); i tabor potlačenih, ponižavanih i sistematski pljačkanih (Memi, str. 50–51). Naš zadatak je da u Srbiji osvestimo i ojačamo taj drugi tabor.

Ne smemo zaboraviti da je cilj kolonijalističke prakse neograničena dominacija na jednoj strani i bespogovorno potčinjavanje na drugoj (ovde, str. 61). Dok ne uspostavi punu kolonijalnu situaciju (Memi, 157), kolonizator insistira na „reformama“ koje od kolonije treba da načine „moderno društvo“. No, svaka od tih „reformi“ zapravo je umanjenje prava domicilnog stanovništva i davanje privilegija kolonizatorima. „Reforme“ traju sve dok svi resursi ne pređu u ruke stranaca i sve dok i poslednje radno, građansko ili ljudsko pravo urođenika ne bude ukinuto.

Posle toga reforme prestaju i nastupa vreme grčevite borbe za konzervaciju uspostavljenog stanja („kolonijalne situacije“). Tada kolonizator bezobzirno pomaže najnazadnije domaće elemente, kako bi predupredio bilo kakvu promenu (Memi, 118). Ali, on uvek, kao deo kolonizatorske ideološke matrice, stvara „kontramitologiju“ (isto, 154). Stoga se u Srbiji umesto Kosovskog zaveta proizvodi mit o Velikom evroreformatoru (Đinđiću, Tadiću ili Vučiću).

Glavni proizvođač mita o Velikom evroreformatoru kod nas je, naravno, „drugosrbijanac“. On kao „tlačitelj“, ili kao „korisni idiot“, aktivno stvara slike o Srbima kao o primitivnim stvorenjima, podljudima, gotovo životinjama, koje se moraju „reformisati“. Srbin je, iz drugosrbijanske perspektive, uvek prostak, siledžija i lenjivac. Tek ako Srbin ponovo postane Jugosloven, ili se iznenada probudi kao Evropljanin, dakle, tek ako pokaže da više nije Srbin, e, onda mu se može priznati status civilizovanog čoveka.

Da Vas podsetimo:  Srbija među zemljama sa najnižim platnim jazom prema polu u Evropi

A šta ćemo s tradicionalnim Srbima kojima je teško poreći da poseduju kulturu i obrazovanost? I njih će naš drugosrbijanski komesar da isključi iz kruga civilizovanih ljudi. Jednostavno će ih proglasiti fašistima.

Slobodan Antonić

stanjestvari.com

 

3 KOMENTARA

  1. Odlican tekst, a sto se tice ovog dela, ovi koji u koloniji vladaju u ime okupatora, postojalo je vec nesto slicno, zvao se fasizam. Kasnije je prerastao u nacizam, samo sto ovog puta kad preraste u nacizam nece ubijati jevreje vec upravo kako tekst kaze, ubijace, kinjiti i istrebljivati sve one „zaostale i glupe“ koji nisu za „reforme i evropske vrednosti“ . Preporucujem svakome ko jos uvek veruje u „evropske vrednosti“ da poseti bilo koju slovensku zemlju koja je clanica EU da svojim ocima vidi kakav pustos ostaje posle tih njihovih vrednosti. inace ovo je zvanicna definicija fasizma pa uporedite sa danasnjom slikom stvari : „Fašizam je državno uređenje ekstremne desnice koje radikalno ograničava ljudska prava radi veće stabilnosti i bržeg napretka. Fašizam se protivi komunizmu, konzervativizmu, demokratiji, individualizmu, liberalizmu, materijalizmu, pacifizmu i političkom pluralizmu.Fašistički režimi i pokreti su se razlikovali od zemlje do zemlje, ali im je zajednička bilo stavljanje države iznad pojedinca i njegovih prava, politički sistem izgrađen oko jedne stranke i jednog vođe, te korporativni ekonomski sistem kome je cilj bio postići harmoniju između različitih društvenih klasa.Prava pojedinca u fašizmu su skroz ukinuta, a nasilje je bilo institucionalizirano kao oruđe unutrašnje, pa i spoljašnje politike. Bila je dozvoljena samo jedna stranka, a sloboda štampe i izražavanja nisu postojale.Sve razlike (kulturne, verske, političke i sl.) treba ukinuti jer one dovode u pitanje temelje zajedništva. Teror je legitimno sredstvo za uspostavljanje ujednačavanja, čiji je krajnji izraz bio Holokaust. „

    • Занимљиво је да дефиниција фашизма скоро до у слово описује тзв. „комунизам“, тј. „диктатуру пролетаријата“, која се у пракси своди на диктатуру партије, или „Великог Вође“.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime