Rekonstrukcija Trga republike je najgori srpski rijaliti

2
1425

Srbija je dobila novi rijaliti, zasad je mnogo dosadan, ali ima potencijal da i po gledanosti i po šokantnosti zaseni i „Zadrugu“ i „Parove“.

Da, u pitanju je rekonstrukcija Trga republike koju možemo uživo da pratimo 24 sata dnevno preko sajta Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, poput bizarnog rijalitija u kojem smo se nekako svi zadesili kao akteri. I tako punih 420 dana, koliko je planirano da traju radovi. Dakle duže od bilo kojeg rijalitija koji smo dosad imali priliku da gledamo. Iz iskustva, što s rijalitijima, a još više sa radovima po Beogradu, treba očekivati i produžetke, iako će, po svemu sudeći, biti to najgori srpski rijaliti do sada.

Jer, zasad se ništa zabavno ne dešava i polako nam postaje jasno zašto će sve to tako dugo trajati. Par radnika se vrti po ograđenom prostoru, pomeraju jedan bager i jedan kamion s jedne strane na drugu, pod budnim okom kneza Mihaila…

Celo jutro čekamo da se neko izlane i otkrije nam svoj „tajni zadatak“ pa da se nasmejemo svojoj naivnosti, ili bar da pokaže „više nego što je planirano“, ali ništa.

Noćne „akcije“ takođe su razočarale, iako je najavljivano da će se raditi non stop. Pa, zar ni neki „lagani peting“ da padne? Ni neki mini skandal koji bi u budućnosti mogao da postane tema o kojoj će društvene mreže brujati, a učesnici crveneti?

Doduše, ne treba odustajati od seksa i skandala, dobro je poznato da je to ključni faktor svakog uspešnog rijalitija. A da nas ni ovaj neće razočarati, pokazuje činjenica da je projekat rekonstrukcije Trga republike poveren čuvenoj austrijskoj firmi „Štarbag“, koja se prošle godine našla usred skandala zbog bandere na stazi za slepe.

Da Vas podsetimo:  Nije u pitanju samo Beograd. Treba ponoviti sve izbore

Da, ovo bi zaista mogao da bude najgori srpski rijaliti do sada, ali svi ćemo ga pratiti, od početka do kraja, jer smo hteli-ne hteli uvučeni u njega, a toliko je potencijala da ni krivi – ni dužni završimo kao najveći gubitnici.

U najavi znamo da će nas koštati 922 miliona dinara, plus živci, plus vreme, plus preusmeravanje saobraćaja, plus ukidanje sastajališta „kod konja“… A kad jedva dočekamo cilj ove igre, nekako možemo da pretpostavimo i da spektakl zvani „mala šetnja kroz istoriju“, koji su nam skromno najavili gradski oci, neće biti ono što bismo očekivali. Međutim, sve to nije ništa prema osećaju da će na kraju, ipak, kao u svakom rijalitiju, od svega toga najviše koristi imati neka (politička) starleta.

Ana Kalaba
Noizz.rs

2 KOMENTARA

  1. Na zalost, ne slazem se sa kolegom Hazarom. Nikakvih okupljanja nece biti na Terazijama a ne bi ih bilo ni na Trgu republike taman da nije raskopan i da dele limunadu ucesnicima.
    Mladji narastaj je operisan od drustvene odgovornosti, stari narastaj vise ne zeli da ponovo prolazi kroz isto ono sto je radio devedesetih (ukljucujuci i mene) i tome ne vidim kraj. Ako uz to dodamo ubedljivu pobedu onog foliranta u Beogradu, jasno je da nade nema. Ako se nekim cudom nekakav narod i okupi nakon sto AV prizna Kosovo nece ih biti vise nego na protestu nakon pada Krajine svojevremeno.

  2. Ако неко мисли да ће раскопавањем Трга Републике онемогућити масовно окупљање незадовољних „славодобитним“ евентуалним брзопотезним „решењем косовског проблема“, то само значи да актуелна власт у Србији оскудева у квалитетним политичким проценама.
    Прво, у центру града имамо још увек нераскопане Теразије, Трг Николе Пашића итд.
    Друго, на какве се „стручне проценитеље“ ослања актуелна власт, томе се ни не треба чудити. Јер видимо да главну реч на режимским медијима и даље имају они исти који су нас пре америчких председничких избора 2016.г. „аутаритативно“ убеђивали „да после првог Црнца (Обаме) на чело САД долази прва жена (тј. Клинтонка), ОДЛУЧЕНО ЈЕ ГДЕ ТРЕБА!“. А после Трампове победе „да неће скупити гласове на електорском колеџу“, па да ће „масовне“ сорошијански плаћене (и режиране) демонстрације спречити Трампову инаугурацију итд. А добили смо жесток Трампов инаугурациони говор који он упорно и до детаља спроводи у живот колико год може. За то време нашом јавном сценом и даље доминирају вечити „политички стручњаци“ који нас хорски убеђују „како Трамп само што није пао итд.“
    Оно што заиста може да спречи масовни народни отпор, јесте исправна политика супротстављања свима на међународној сцени који мисле да Србија треба „да оде 1944.г. у четнике“, што је после Другог светског рата био омиљени еуфемизам за онога који се у последњем тренутку определи за погрешну страну.
    Дакле, време сорошијанских поштапалица „потпуна сарадња са Хашким трибуналом је последњи услов за еуропске интеграције Србије“ и „тај и тај је пружио снажну подршку еуроинтеграцијама Србије“ (и тако већ 18 година) је неумитно иза нас. Зато треба што темељитије заташкавати значајне новчане прилоге Клинтонкином изборном фонду, клањање некаквим „моћним Хојт Јиевима“ и другим тобоже овлашћеним ситним представницима САД клинтонашке провинијенције, већ се понизно молити новој планетарној власти оличеној у тројци Путин-Трамп-Си. Наравно, то подразумева да се претходно из режимски контролисане јавности протерају доказано неуспели „политички аналитичари“ и глас омогући онима које не финансирају сорошијанци.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime