Rođeni da ne promaše uspeh

4
1836
Nadrealizam i protagonisti – Dušan Matić

Jutros rekoh, u nekom zezanju na Fejsbuku, da Pakao za Srbe zamišlјam kao mesto gde pripadnik našeg milog i napaćenog naroda ne može da priča o onome što ne zna.

Kad jedna zajednica, sa malo znanja i mnogo temperamenta, počne da pametuje o onome o čemu pojma nema, a to je politika, sve je neizvesno, osim propasti.

Pre nekoliko meseci, govorio sam i pisao o tome kako razne rezolucije i apeli neće uspeti i kako srpski i srBski intelektualci zavode Srbe za Goleš planinu pričama o uticaju na nosioce vlasti i na politički sistem putem škrabanja. Ne da nisu uspeli, nego su doživeli fijasko. I Narodna rezolucija, i Apel za odbranu Kosova i Metohije su skupili po 13 000 potpisa (Narodna rezolucija ima šanse da stigne i do 15 000, s obzirom na svoj eternalni karakter) s tim da se, u velikoj meri, radi o preklapanju, odnosno da su isti lјudi potpisali i jednu, i drugu škrabalicu.

U tim ekipama, koje su veliku energiju skupile da namaknu mizeran broj potpisa, bilo je i dosta mojih prijatelјa, pa čak i onih koji su odlučili da mi to više ne budu, odnosno da žrtvuju prijatelјstvo za spas mile i napaćene otadžbine. Otadžbinu nisu spasli, ali su pijatelјstvo izgubili. Toliko o njihovom poznavanju politike.

Naravno, kad god neko u politici prdne plavo, odnosno „ukaki se“, nikad ne pogleda u ogledalo, već isklјučivo u nemoralni, neosvešćeni i pokvareni svet oko sebe – svet koji nije uvideo njegovu grandioznu viziju i pristao da bude spasen na način na koji je mudrijaš to odredio. Kako bi svet bio lep, a život lak za živlјenje, kad bi se potpisima korigovali! Iz nekog razloga, koji meni (priznajem!) nije jasan, život i svet odbijaju da se povinuju peticijama.

Ako se pitate da li me neko od onolikih prijatelјa i poznanika nazvao da mi kaže da sam bio u pravu i da se sa Vučićem ne može peticijama zborit’, odgovor je prost: nije niko. Zid mržnje, baš zbog toga što sam ja znao šta će se desiti, a oni ne, dodatno se zgusnuo. Znanje se ovde ne prašta.

Da Vas podsetimo:  Grobovi predaka na meti bahatih potomaka: DA LI SMO KAO LJUDI DOTAKLI DNO?

Ovo ne pišem zbog toga što hoću da se pohvalim da sam poznavalac, a da potpisnici nisu (mada me njihovo neznanje uveselјava), već zato što pokazuje koliko ni među srpskim intelektualcima, ni među javnim radnicima, ne postoji ni minimalna predstava šta politika zaista jeste. Tu, naravno, ne računam one koji moraju da smišlјaju peticije i hvale ih po službenoj dužnosti, ili sitne policijske doušnike, koji vise na netu po čitav dan, vabeći patriote da potpisuju, već samo one koji istinski veruju u Deda Mraza.

Potpisnici, još slabiji poznavaoci od svojih patriotskih vođa, tek ne shvataju gde žive, ali imaju utehu da su povukli izuzetno patriotski potez koji, možda, neće dati rezultat, ali će negde ostati zabeleženo kakvi su oni danas rodolјubi bili i kako su se borili potpisima protiv Vučića. Loša vest za takve ignorante i fantaste je što će se ispostaviti, kad režim padne, da su najuporniji borci protiv Vučića i njegovog režima bili, recimo, Vulin i Dačić, dok će škrabomani pasti u zaborav. Ko ne veruje, neka samo pogleda ko su najuporniji borci protiv komunizma: ne oni koji su ležali na robiji, nego oni koji su odrasli u komunističkim stanovima i uživali sve benefite sistema. Ako iz toga nismo ništa naučili, ne znam iz čega ćemo?

Nekako s prolјeća, što bi rekao pok. Kemo, u Srbiji se namnože protesti protiv svega i svačega, samo ne protiv sistema. Svima nešto u sistemu smeta, a sam sistem nikome. To je sezona kad patrioti i radnici Vučića udaraju po glavi ikonama, peticijama, apelima, zahtevima, a naročito nabreklim srbskim prsima. To traje do početka jula, kad patrioti i drugosrbijanci skupa odu  na more, da u njemu blaže boli i tugu. Slana voda je, to je poznato, lekovita. Prošle godine je Žuta patkica prestala sa protestima početkom leta, jer je morala da ode na more.

Da Vas podsetimo:  Zvali nas da branimo dražavu, pa zaboravila na nas!

Vučić, izubijan ikonama i peticijama, apelima i rezolucijama, molitvama i proklinjanjima, mora da pravi nove i nove patriotske organizacije, koje će ga manje kinjiti, a više podržavati. Zadatak patriota i nije naročito težak: treba se samo češće moliti, pričešćivati, češće Putina pominjati i naročito dobro paziti da se neki protest ne održi ispred neke zapadne ambasade; u narodu se moraju raspalјivati patriotska, ali ne antizapadna raspoloženja. Od čega će da žive patrioti, ako nalјute i Vučića, i strance?

Narod kao narod: u gomili inteligentan kao brokoli, uopšte ne gleda ko mu se za patriotske vođe nameće. Ovde je dosta da se oglasiš za patriotu, a ne škodi da imaš titulu, uniformu, ili bar neki propali privatni biznis. Zanimlјivo je kako su najnezadovolјniji oni koji po 30 godina smrdlјaju na budžetu, zatim oni koji su petooktobarski dobitnici, koji  su, bukvalno, bili ugrađeni u petooktobarski poredak, kao ministri,pomoćnici i savetnici, onda oni koji su, koliko juče, bili u koaliciji s Vučićem, a poseban ugled uživaju oficiri, koji su ćutali i čuvali dupe kad se vojska uništavala, a onda su, u penziji, naglo progledali i zauzeli patriotsko stanovište. Nesrećni narod to niti vidi, niti mari. Ne pita se kako je neko, ko je protiv sistema, dobio sve benefite od tog sistema. Narodu je važno da neko oko vrata okači medenicu i on ide za njim. Tu se, ionako , ne pita mozak, nego srce patriotsko. Mozak patrioti samo škodi – to je nauk iz srpske političke prakse.

Naročit soj su pomalo histerične, veoma rodolјubive, gospođe koje, od čitave politike, znaju da je Tito bio srbožder, a da će sv. Nikolaj Velimirović i Putin sve ovo nekako opeglati. To skače i dere se, vrišti  i nariče, kune i zaziva, bez ikakvog smisla i cilјa, ali pobuđuje afektivni život kod, inače, afektima veoma sklonih Srbalјa.

Da Vas podsetimo:  Osobenosti izbora u Srbiji

Naša opravdanja su tek legendarna: kad zamislite da vašu peticiju potpiše tri miliona Soraba, a napabirčite, posle tri meseca, otprilike, dva promila tog broja, niste vi neznalica i dunster. Ne. Kriv je narod, koji nije u stanju da shvati viziju predlagača peticije, krivi su oni, kao ja, koji su govorili da je peticija mrtvorođenče, kriva je Drina, kriv je Tito, a ni Turci nisu nevini u celoj stvari. Zanimlјivo je da je taj isti narod bio genijalan, najbolјi, politički najpismeniji i najhrabriji, u početku potpisivanja, kad je njegova pomoć bila potrebna, da spasava patriotske karijere. Tako je s narodom: kad ti je poteban, najbolјi je, a kad ti ne da podršku, izrazito je ružan i glup. Teška je sudbina genija, velikih umetnika i predlagača peticija.

Bilo je, na početku peticionisanja, predloga da odem negde, ili pozovem kod sebe, na radio, predlagače škrabanja i da „suočimo argumente“. Odbio sam, jer tu argumenata nema, samo afektiranja. Najbolјi argument je ono što se desilo, ali sada, kad su politički mudraci ukakali motku, niko više ne traži da sučelimo argumente.

Naravno, u Srbiji nikad niko nije poražen. Svi su pobedili. Onaj dobio 1% na izborima – to nije poraz, nego temelј za buduće delovanje; drugi izveo na ulicu 100 lјudi (a očekivao 10 000) – nije to poraz, nego je strah pobeđen; treći nanišanio tri miliona potpisa, skupio trinaest hilјada – nije to malo, jer su svi Spartanci. U Sorabiji ne možeš da izgubiš. Sve što uradiš je pobedničko, epohalno, komunicira sa istorijom direktno! Istorija svoje najdublјe tajne ne šapuće Cezaru, Bizmarku, ili Džingis-kanu, nego marginalnim političkim liderima, peticionašima, profesorčićima i polupismenim sledbenicima. Zato je Srbija politički Diznilend: ovde niko nije izašao nesrećan iz političkog poduhvata.

Na kraju, mala parafraza na stihove Dučića:

„Vratiće se opet, kada lišće pane,
peticije nove, žešće nego lane“…

Milan Milenković

milanmilenkovic.com

 

4 KOMENTARA

  1. Текстови овог блогера или шта је већ су убедљиво најгори на овом сајту. Гомила неаргументованих, нетачних, нелогичних, злонамерних… глупости. Пази, он је „мудро“ предвидео да нечија петиција неће успети и да је боље да се не ради ништа. Волео бих да знам да ли се у Србији икада десило да је неко некоме рекао: ајде направи то, буди оптимиста, треба да покушаш иако су шансе мале.

  2. Kad sam videla ko je potpisnik redova htedoh da ne pročitam. Pročitah i pokajah se. Ožalih čoveka.
    Jadan čovek! Treba preživeti sa toliko zla u sebi. Ipak ne razumem zašto nije prihvatio predloge za javnu raspravu i dokazao da je u pravu, a delom jeste? Podseća na Vučića. Najjači kad je sagovornik sam sebi. Zna li MM šta je politika? Evo ja o’ma idem da izguglam a, do tada, da, parafraziram stihove Đure Jakšića

    Ćutite, ćut’te! …..S tasturom u ruci
    Steko sam sebi u rodu glas;
    S bolesnom sujetom na bojnoj muci
    Bolji sam bio – u pravu, baš!

  3. Srbija, zemlja cuda i kontradiktornosti. Oni koji treba da dizu revoluciju brane vlast, oni koji treba da brane drzavu brane neprijatelje, oni koji trebaju da stite narod stite izdajnike, oni koji trebaju da vode drzavu vode verbalni rat medjusobno i tako u nedogled. Dok se Srbin probudi ode voz.

  4. A,samo ne napisa,šta činiti.Ostao si ne dorečen,ako je sve to tako,što ne reče,kojeg su porekla,ti organizatori i delovođe.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime