Ruska ulaganja u Srbiji

Protiv globalističkog privrednog sistema

1
1222

lukoilЦены сам платил немалые,
Не торгуйся, не скупись…

(Николај Некрасов)

Rusija je postala značajan investitor u srpskoj privredi XXI veka. Globalistički privredni sistem je u Srbiji uspostavljen radi privilegovanog kapitala NATO – država i njega pretežno sponzoriše srpska država na sopstveni račun, a u njihovu korist. U takvim uslovima je postojanje ruskih investicija u Srbiji veliki uspeh, a njihov razvoj i napredak pravo čudo. Najvažnije, njihovo prisustvo i razvoj dokazuju da globalistički poredak u Srbiji nije uspeo da uništi tržišnu privredu.

Tri vrste moći još uvek održavaju imperijalni[1] globalistički privredni sistem. Vojna (svemoć NATO), finansijska (američki dolar kao svetska valute uz kojeg se sve bezuspešnije gura evro) i ekonomska (privatne mega korporacije i trgovinske organizacije). Finansijska moć Srbije uništena na samom početku njenog puta u evroatlantidu, za deset godina uništena je industrija, a smrtni udarac se sprema i srpskoj poljoprivredi godine 2017. godine kada se planira slobodna prodaja zemlje strancima[2]. Privreda u stranom vlasništvu nije srpska privreda, iako se po domicilnom osnovu rado i lažno predstavlja kao „srpska“.

Veoma je značajno da su „ulaganja“ iz NATO – zemalja uprkos privilegovanom ili monopolskom položaju sve manje efikasna, sve ređa i otperećuju Srbiju sve težim uslovima. Stoga ih prati sve veća beda srpskog stanovništa. Stvarna priroda investicione politike NATO – privreda u Srbiji postaje sve očiglednija i sve nepodnošljivija. Početak osvešćenja naroda dokazuje činjenica da su se u Narodnoj skupštini R. Srbije prvi put posle 16 godina pojavile stranke otvoreno raspoložene za čvrstu integraciju sa Ruskom Federacijom.

Globalističke investicije Zapada razaraju srpsku privredu

Ipak, u proteklih 16 godina srpskom privredom je skoro sasvim ovladala investiciona politika pod kontrolom najcrnjih ustanova globalizma. Od početka je počela da uspostavlja paralelni privredni sistem u srpskoj privredi. Po padu Miloševićevog režima, marionetska finansijska vlast u Srbiji je već početkom 2002. godine uništila domaće investiciono bankarstvo[3] u interesu stranog finansijskog kapitala. Potom je pre restitucije svojinskih odnosa (i bez ikakvog protivljenja EU) sprovodila totalnu privatizaciju, iako je ona dokazani izum Hitlerovog nacizma[4]. Totalna privatizacija je sporovedena u korist domaćih tajkuna i Zapadnih investitora. Posledice su teške, očigledne i opštepoznate. Uprkos ogromnoj računovodstvenoj vrednosti Zapadnih investicija, stanovništvo Srbije tone u bedu, jer se skoro sva dobit ostvarena u Srbiji izvozi na Zapad, a stanovništvo uprkos depopulaciji kosi nezaposlenost.

Monopolski investicioni poredak globalizma je zasnovan na neoliberalnim načelima „Vašingtonskog konsenuzsa“. Njegova investiciona politika je regulisana multilateralnim konvencijama. Time nije uspostavljeno nikakvo globalno tržište, već poseban privredni sistem kojim vladaju privilegovane mega-korporacije. Ovim putem su od strane Svetske banke najpre osnovane globalističke finansijske ustanove radi sprovođenja politike Vašingtonskog konsenzusa: International Centre for Settlement of Investment Disputes (ICSID, međunarodna arbitraža) i Multilateral Investment Guarantee Agency (MIGA, agencija koja obezbeđuje sigurnost od rizika ulaganja). Zahvaljujući ovim globalističkim se investiciona politika Zapada vodi u skladu sa indeksima o rizicima ulaganja koje izrađuju međunarodne korporacije Business Environment Risk Intelligence S.A. erstellt (BERI) i Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD). Uz pomenute ustanove i indekse je ugurana i obavezujuća metodologija za ocenu „investicione klime“ Euromoney Institutional Investor PLC čiji informativni organ je magazin Euromoney.

Iste godine kada je (Đinđićeva) vlast u R. Srbiji uništila domaće investiciono bankarstvo, Republika Srbija je radi uspostavljanja globalističkog privrednog sistema donela Zakon o stranim ulaganjima (2002. g) po kome su prava stranog ulagača nakon upisa u sudski registar postala „stečena prava“. Posledica ovakve nacionalne regulative je bilo samoobavezivanje države da jednom data prava stranom investitoru ne mogu naknadno biti sužena iznenadnom izmenom zakona i drugih propisa (čl. 9 st. 1 i 2). Radi se o privilegovanom pravnom statusu kojim se strani pravni subjekti stavljaju u povoljniji položaj od domaćih subjekata. Domaći privredni subjekti se diskriminišu, jer njima poredak onemogućuje ravnopravnost u uspostavljenom privrednom sistemu globalizma. Jednostavnije rečeno, Đinđićeva vlada je propisala materinski odnos Srbije prema stranim ulagačima, a maćehinski prema domaćoj privredi. Uz to, posebno je propisana zaštita stranih ulagača (ne i domaćih) od eksproprijacije i drugih mera države sa jednakim dejstvom (čl. 9 st. 2). Uz to je uveden niz novih, sasvim arbitrernih pravnih standarda kao što su „potpuna zaštita ulagača“ i „pravna sigurnost ulagača“. Ti „standardi“ ne važe za domaće privredne subjekte. Nacionalnim propisima je u spornim investicionim sporovima praktično volja globalističkih ustanova MIGA, IBRD, IFC i ICSID pretvorena u radne naloge koje je R. Srbija dužna da ispunjava. Od 2002. godine ove ustanove, a ne Srbija, određuju šta je u Srbiji „zaštita ulagača“ i njihova „pravna sigurnost“. Prema tome, R. Srbija samo sprovodi njihovu politiku u formi pravnih akata vlastitog nacionalnog poretka, a u cilju zaštite globalističkog privrednog sistema na svojoj teritoriji.

Uz to, bilateralnim ugovorima o investicijama, globalistički privredni sistem u Srbiji dodatno je zaštitio svoje privilegovane privredne subjekte od posebnih vrsta rizika ugovaranjem brojnih The Umbrella Clause. Još gore, mnoštvo ovih klauzula su stupile na snagu iz tuđih sporazuma ulaskom Srbije u nadnacionalne trgovinske organizacije proširivanjem pravnog dejstva sporazuma. Tuđi sporazumi, čije dejstvo u Srbiji je postajalo automatsko bez ikakve izričite volje Srbije samo po osnovu prijema u odnosne trgovinske organizacije, su prozvani dijagonalnim sporazumimima, na sramotu osnovnog načela ugovornog prava da sporazum predstavlja saglasnost volja dve strane. To je značilo ustanovljenje posebnog, regionalnog privrednog podsistema u jedinstvenom globalističkom privrednom sistemu. Na taj način naročito je mnogo dijagonalnih sporazuma na Srbiju primenjeno njenim stupanjem u Central European Free Trade Agreement (CEFTA) 2006. godine, kojeg je Srbija ratifikovala 2007. Posledica CEFTA sporazuma je bila nastupajuća poplava srpskog tržišta stranom robom iz srednjoevropskih država što srpska privreda (naročito poljoprivreda) nije mogla da podnese. Domaći realni sektor privrede je pod pritiskom jeftine strane robe na tržištu brzo propadao, a malobrojna Zapadna industrijska preduzeća na razvalinama srpske industrije od tada „uspešno“ posluju, sve više zahvaljujući poreskim oslobođenjima i zaduživanju kojim R. Srbija njima omogućuje privilegovano poslovanje. Tokom proteklih godinu-dve neka od njih su pokušavala da proture na rusko tržište strane proizvode kao „srpske“. „Uspeh“ njihovih podvala sasvim je izostao, ali je u Srbiji „uvoznički lobi“ stekao ekonomsku nadmoć. Uprkos dobro poznatim nevoljama srpske privrede koja je teško podnosila konkurenciju u koju je uvaljena CEFTA sporazumom, konačni udarac srpskoj privredi zadat je jednostranom primenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 1. januara 2009. godine[5]. Radi se o ugovoru koji je predviđen u procesu stabilizacije i pridruživanja Evropskoj uniji (Stabilisation and Association Process).

Da Vas podsetimo:  Ima li Srbija spoljnu politiku

Evroatlantske vlade su i pored dosad navedenih instrumenata zaštite Zapadnih ulaganja za 16 godina razvile brojne međunacionalne bilateralne sporazume sa Zapadnim državama investitorima. I sami investitori su razvili posebne ugovore sa stranim ulagačima kojima se R. Srbija dodatno opteretila. Takvi ugovori su često tajni ili sadrže klauzule koji su za domaću javnost državna tajna. Paradigma ovakvog ugovaranja je Ugovor o zajedničkom investicionom ulaganju između R. Srbije i Fiat Group Automobiles S.p.A, 29. septembra 2008. g. koji je „obogaćen“ tajnim klauzulama. Troškovi radne snage, socijalnog obezbeđenja, javnih doprinosa, oslobođenja od poreza i drugih javnih dažbina, subvencija, odgovornost za dugove i smanjenja cena koje predstavljaju budžetski teret R. Srbije predstavljaju se kao njen „udeo u zajedničkoj investiciji“, a profit od nje ubira isključivo Zapadni investitor[6].

Ulaganje ruskog kapitala u Srbiju

U prisustvu globalističkog privrednog sistema u Srbiji, ulaganje ruskog kapitala u Naftnu industriju Srbije 2008. godine bilo je: „Neka bude što biti ne može“. „Sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome“. Obnovljena je sva infrastruktura NIS-a, rafinerije, naftovodi i gasovodi, a završeno čak i skladište gasa u Banatskom dvoru, što je Srbija dve decenije bezuspešno pokušavala. Monopol NIS-a na uvoz nafte i benzina vezan je za tehničku obnovu infrastrukture koju je svojim kapitalom obezbedio Gasprom, a trajao je samo do kraja 2010. godine.[7] Izvesticija Gasproma u NIS je najveća pojedinačna strana investicija u Srbiju, a NIS je postao najveći pojedinačni poreski obveznik R. Srbije. Najzad, ruski partner je cenu ulaganja uplatio Srbiji preko Zapadne Rajfajzen banke[8]. Značaj tog uspešnog ruskog ulaganja u privredu Srbije će shvatiti tek buduće generacije. Sada se valja setiti da je veliki ruski privredni reformator Pjotr Stolipin bio veliki protivnik ruske konfrontacije sa Centralnim silama povodom Srbije upravo usled tadašnje privredne nespremnosti Rusije. Stvarnost pokazuje da su privredne prilike nakon više od jednog veka postale sasvim drugačije.

Međutim, pošto usled uporne propagande u evroatlantskim medijima Srbije vlada Vojislava Koštunice nije uspela da se održi nakon 2008. godine, nastupajući režim Borisa Tadića je odustao od dodatnog razvoja privrednih odnose R. Srbije i RF. Izgradnja gasnog skladišta Banatski dvor II i realizacija ugovorenog ruskog kredita za obnovu železnice[9] u Srbiji tokom trajanja Tadićevog režima nije bila moguća. Proširenje skladišta Banatski dvor omogućeno je tek nedavno[10].

Kapital Gazproma nije jedini investitor u domaćoj industriji nafte i gasa. Ruski kapital je ulagač i u Lukoil, Centrogas i Jugorosgas. Iako bi putem Južnog toka iz RF u Srbiju mogla prispeti ulaganja koja bi podigla srpsku privredu iz pepela, Bugarska je, na sopstvenu štetu a pod pritiskom globalističkog kapitala, odustala od tog projekta[11]. Danas imamo razloga da verujemo da je iznuđeni bugarski odustanak privremen[12]. Prerano je razmišljati da li su današnja zajednička srpsko-ruska državna preduzeća nastavak one saradnje koja je prekinuta još 1948. godine političkim preumljenjem Brozove vlasti radi političke preorijentacije ka Zapadu. Bitnije je imati na umu da je privreda Rusije, iako još uvek manje razvijena, danas mnogo zdravija od Zapadnih privreda (naročito od privrede EU), ali i da ona nije jedini njihov značajni konkurent. Uz to, Rusija je prvi put u istoriji postala i ostala ulagač u srpsku privredu i to u realnom sektoru.

Na finansijskom tržištu Srbije prisutna je Sberbank Srbija AD i VTB banka (osnovana 2008 u Srbiji pod imenom „Moskovska banka AD Beograd). Nedavno se na tržištu osiguranja u Srbiji pojavilo Sogaz osiguranje. U Srbiji, i pored krize i nepovoljnog ambijenta za kapital koji nije u jedinstvenom kartelu globalista, prisutan je i privatni ruski kapital koji posluje uspešno: North Kariton DOO, Zarubežstrojtehnologija, Putnik AD („IFK „Metropol“), Ruiter DOO, Vapeks, Silovije mašini, Fabrika bakarnih cevi AD (Majdanpek), VO Tehnoeksport (Čačak), Serbagrokom DOO, Vulkan DOO, Arte Rusija DOO i Azot Agro Dunav DOO. Ipak, s izuzetkom NIS-a, sva dosadašnja ruska ulaganja u Srbiju nisu mogla da budu značajna konkurencija globalističkom kapitalu.

Ruski investitori kao ozbiljan konkurent globalističkom privrednom sistemu u Srbiji

Globalistički kapital u Srbiji je do sada uživao podršku ECB, fondova EU i MMF-a u uspostavljanju monopolskog položaja u Srbiji. Njihovu sreću je kvarilo uspešno poslovanje NIS-a. Veoma je značajno da je pravno-privilegovani položaj NIS-a (za razliku od Zapadnih investicija) bio ograničen i rokom i državnim suverenitetom R. Srbije! Uz to, rusko ulaganje u NIS je izvršeno u dobroj veri sa ruske strane i nije opteretilo Srbiju brojnim Umbrella Clause koje se kriju u gustoj šumi mega-korporacijskih ugovora s elementima međunarodnosti. Kada je republička Vlada 2014. godine zapretila istragom o privatizaciji NIS-a[13] i potom otežala njegovo poslovanje poreskim oterećenjima[14] urednik Gaspromovog žurnala bio je veoma razočaran držanjem srpske strane[15]. Ispostavilo se: Tresla se gora, rodio se miš. Vlada R. Srbije se ipak setila da je ona odugovlačila plaćanje dugova za gas, a olakšanje srpskih obaveza po osnovu duga je postignuto ličnim angažovanjem predsednika RF[16]. Uz to, onemogućenje realizacije Južnog toka 2015. godine[17] demotivisalo je globalističke faktore da srpsku Vladu gone ka daljem opterećenju poslovanja NIS-a. NIS je uspešno nastavio da pozitivno posluje, a negativnom kampanjom uzaludno su se trudili da tu činjenicu pomrače propagandisti Rokfelerovog kapitala[18] iz LSV i NDNV-ovog VOICE[19]. Od izuzetnog je značaja činjenica da Rusija radi zaštite poslovanja svog ulagačkog kapitala u NIS-u 2014. godine nije koristila ni jedan instrument globalističkog privrednog sistema. U tom cilju nije upotrebila čak ni Zakon o zaštiti stranih ulaganja, iako ovaj instrument ima formu nacionalnog propisa R. Srbije!

Da Vas podsetimo:  Srbiji je potreban treći put

Maja 2015. godine je najavljena poseta pet ruskih investicionih fondova u okviru projekta Startup Sabaunai: Kama Flow, Runa Capital, LETA Capital, Rostelekom i Navigator Fund. Međutim, o njihovom prisustvu i ponudama domaća javnost nije saznala ništa čak ni od medija koji su pratili Belgrade Venture Forum[20]. Ruska Kraun grupa se upustila u još jednu investiciju u Srbiji[21]. Nakon dugotrajnog zastoja (zaslugom Tadićevog režima), 2015. godine je najzad omogućeno ulaganje ruskog finansijskog kapitala u Železnicu Srbije i postignuti su prvi uspesi[22].

Važno je znati da ulazak na srpsko tržište strpljivo čeka više od 170 ruskih privrednih subjekata[23]. Svi oni nisu formirali jedinstvene investicone kartele pod vođstvom oligarha, poput Zapadnih. Mada se radi o firmama koje nude svoje proizvode i usluge, činjenica je da Srbija nakon 10 godina rata, bombardovanja, 15 godina privatizacije i razarajuće investicione politike NATO – privreda danas nema uslova da sama podmiri većinu sopstvenih potreba za robama i uslugama, što je mogla do 2000. godine uprkos sankcijama i ratovima. Po interes globalističkog kapitala, u Srbiji je izuzetno neugodna činjenica prisustvo Ruske privrede s potencijalom da ponudom odgovori na potrebe srpske potrošnje koju sada skupo naplaćuje Zapadni kapital putem globalističkog privrednog sistema u Srbiji. Međutim, među srpskim domaćim privrednim subjektima postoji ogromna potreba za poslovanjem u tržišnim uslovima van globalističkog privrednog sistema, pa se čak i srpski tajkuni okreću poslovanju ka tržištu Rusije, iako im veoma smeta kolebanje cene rublje[24]. Ova nezgoda neće biti trajna, jer, podsetimo se, zaduženost Rusije u odnosu na njen BDP je svega 17%, a u EU iznosi celih 91%, a malo je verovatno da će stopa pada cena energenata tokom protekle dve godine ostati trajna[25].

Iako je globalistički poredak interese svoje privrede u Srbiji zaštitio monopolskim položajem, može se ispostaviti da se preigrao. Naime, globalistička ideologija neoliberalizma formalno ispoveda slobodno tržište kao fundamentalnu vrednost, iako su glavni privredni subjekti ovog poretka odavno napustili tu vrednost. Pravila igre koja su nametnuli Srbiji pre deceniju i po zasnovana su na proglašenoj tržišnoj slobodi, u doba kada su smatrali da se njihovom globalnom imperijalnom kartelu ne može biti konkurentan. Međutim, na srpskom tržištu se kao investitor od 2008. godine pojavila Rusija, a od aprila 2016. godine iznenada i Kina[26]. Srbija i pored svoje slabosti za sada odoleva pritiscima NATO – diplomatija da uvede sankcije Rusiji[27].

Za globalistički privredni sistem je u Srbiji prisustvo ruskih ulagača i dostupnost ruskog tržišta neugodan, remeteći faktor. To izaziva njihovu nervozu na koju su za sada reagovali politički, propagandom protiv „jačanja ruskog uticaja u Srbiji“. Neugodnost se pretvorila u opasnost kada je veliko ulaganje u srpsku privredu najavila jedna Zapadna firma s namerom da mimo globalističkog privrednog sistema samostalno stupi na rusko tržište proizvodnim ulaganjem u Srbiji. Ostvarenje takvog ulaganja bi otvorilo brešu u do sada jedinstvenom globalističkom privrednom sistemu u Srbiji. Istim putem bi radi sopstvene dobiti ka ruskom tržištu preko Srbije sigurno pohrlile i druge nezavisne Zapadne firme.

„Mangup“ u njihovim redovima je danas moćna nemačka poljoprivredna firma koja ima nameru da pokrene proizvodnju u srpskom stočarstvo koje već čitavu deceniju uništava uvoznički lobi. Radi se o nemačkom stočarskom gigantu Tönnies, čije ulaganje može ekonomski da uzdrma neokolonijalni položaj Srbije i stvori neočekivanu unutrašnju konkurenciju privilegovanim investicionim fondovima u privrednom sistemu globalizma. Sa takvim istorijskim obrtom u privrednim odnosima Nemačke i Rusije preko Srbije sigurno nisu računali.

Polako se Božja kola voze

Cilj globalističkog privrednog sistema u Srbiji je uspostavljanje monopolskog položaja privilegovanih privrednih subjekata iz NATO – zemalja. Njihovi vlasnici se kriju iza kulise komplikovanog korporacijskog lanca firmi u klijentsko-vazalnom odnosu, off-shore zona i „investicionih fondova“ putem kojih svoj kapital čine neuhvatljivim.

Ruski kapital slične „trikove“ globalističkog privrednog sistema do sada nije koristio, pa ipak skoro deceniju uspešno posluje u Srbiji. Za razliku od globalističkog kapitala nije mu bila potrebna „socijalizacija“ tržišnih neuspeha na račun države Srbije ili srpskog poreskog obveznika, već je Srbiji uredno plaćao poreze, doprinose i ostale obaveze. Preživeli domaći subjekti realnog sektora srpske privrede dobit traže u izvozu, na ruskom tržištu, gde odavno ne caruje svemoć globalističkih monopola.

Sve ovo, naravno, neće dozvoliti globalistički poredak, dokle god ima moći. Ipak, od 2008. godine njegova moć stabilno opada, i to danas ne vidi samo onaj ko nema oči da vidi. Sila Boga ne moli, Bog silu ne voli.

Dušan Kovačev

FSK
_______________

[1] Hobson, John, A – Imperialism: A Study, Mercantile Library, NY, 1902, The Online Library of Liberty, Liberty Fund, 2006.

[2] Kovačev, Dušan – Bitka za zemlju ili „fensi paori“ protiv ratara Vojvodine, NSPM, 13. 2. 2016. g.

Da Vas podsetimo:  Istorija koju uporno zaboravljamo

[3] Radi se o sledećim bankama: Investbanka, Jugobanka, Beobanka i Beogradska banka. Videti: Kovačević, Mlađen – Neoliberalizam u Srbiji, uspon i pad,Balkan Magazin, 1- 5, 1-4. 5. 2012 . g.

[4] Sweezy Woolston, Maxine Yaple, The Structure of the Nazi Economy, 1941.; Bel, Germa – Retrospectives: The Coining of “Privatization” and Germany’s National Socialist Party, Journal of Economic Perspective, Volume 20, Number , Summer 2006, Pages 187–194, University of Illinois at Chicago.

[5] Đorđević, Mladen – SSP: Jednostrana primena i jednostrano odstupanje, NSPM, 22. 11. 2008. g.

[6] Vojislav Šešelj: Evo zašto vlast krije ugovor o Fijatu, SRS, Youtube, 8. 10. 2015. g.

[7] Kraj Monopola NIS-a, B 92, 1. 1. 2011. g.

[8] Marković, R. Ž – Novac prodaje NIS-a 360 miliona evra, Pres, 30. 1. 2009; Novac od prodaje NIS-a „leže“ u Rajfajzen, Mondo, 1. 2. 2009; Tanjug – Uplaćeno 200 miliona evra od prodaje NIS-a u budžet Vojvodine, RTV, 13. 9. 2009; Krasić, D. S – na računima 40 miliona evra od NIS, Večernje novosti, 20. 3. 2011.

[9] Železnice iskoristile svega deset odsto kredita, Politika, 1. 4. 2015. g.

[10] Banatski dvor se širi, da li je to dovoljno za Srbiju, N1, 25. 3. 3016. g. Beogradski tabloid „Kurir“ je 2012. godine izneo tvrdnju da je Predsednik R. Srbije Boris Tadić prilikom posete delegacije R.Srbije Rusiji molio predsednika vlade RF Vladimira Putina da umesto u Srbiji Rusija gradi gasno skladište u BiH. Tadašnji ministar Velimir Ilić je tvrdio da je predsednik vlade RF zbog ovog Tadićevog istupa napustio sastanak sa delegacijom Srbije. Videti: Tadić: Putine ulaži u Bosnu a ne u Srbiju,Kurir, 28. 10. 2012. g.

[11] Tanjug – Bugarska odustala od naftovoda, B 92, 8. 7. 2010. g; Lavrov: „Južni tok“ je obustavljen zbog diskriminatorskog odnosa Evropske komisije, Glas Rusije, 21. 1. 2015. g.

[12] Vlaović, Gojko – Dušan Bajatović: Južni tok veoma brzo opet u igri, Danas, 17. 4. 2016. g; „Južni tok“ još nije otpisan, Vostok, 5. 5. 2016. g.

[13] Videti: Baković, B – Istraga o NIS-u je potpuno iznenađenje (intervju sa ambasadorodm RF Aleksandrom Čepurinom), Politika, 16. 8. 2014; Cvetković, Ljudmila – Istraga o privatizaciji NIS-a: Razlozi opravdani, Momenat politički, DW, 20. 9. 2014; Tanjug – Formiran istražni tim za ispitivanje privatizacije NIS-a, Večernje novosti, 11. 8. 2014; Vučić: Istraga o NIS-u neće ugroziti odnose sa Rusijom, Telegraf, 13. 8. 2014; Tanjug – Istraga privatizacije NIS-a: između politike i odgovornosti, RTV, 14. 8. 2014.

[14] NIS objavio rezultate polslovanja u 2014. BizLife, 6. 3. 2015.

[15] Pravosudov, Sergeй – Razočarovanie v Serbii, livejournal.com, 7. 8. 2014.

[16] Srbija plaća dug za ruski gas u tri rate, Blic 6. 11. 2014.

[17] Tanjug – Medvedev. Rusija odustala od Južnog toka iz političkih razloga, Večernje novosti, 20. 12. 2015.

[18] Beta – Bogaroški: 840 miliona evra obeštećenja Vojvodini za NIS, RTV, 8. 9. 2014.; U službu propagande rokfelerovskih lobista se stavila i DS na čelu s Pokrajinskom vladom Bojana Pajtića: Blic: DS i Pajtić traže da Tadić podrži zahtev LSV da se Vojvodina “obešteti” sa 840 miliona evra zbog prodaje NIS-a, dostupno na NSPM, 10. 9. 2014; Živanović, Maja – NIS uplaćuje sve manje na ime rudne rente, VOICE, 18. 1. 2015; Vojvođanske opštine i sela se žale na NIS, VOICE, 22. 3. 2015; NIS prodaje i iznajmljuje domaće geotermalne izvore, VOICE, 17. 6. 2015; Da li je Gasprom ispunio sve obaveze prema Srbiji, VOICE, 4. 10. 2015; Novosađani osiguranje plaćaju i Srbijagasu i Gaspromu, 8. 10. 2015. DS je čak prilagodila svoj program programu LSV koja je glavni politički lobista rokfelerovskog kapitala u Vojvodini: DS predstavila program za Vojvodinu, Vojvodina, DS, 23. 8. 2014; DS predstavila principe za Vojvodinu, u LSV zadovoljni, RTV, 23. 8. 2014; Beta – Sedlarević: DS prepisala program LSV, RTV, 25. 8. 2014; Tanjug – LSV: DS prepisala naše ideje i program, 25. 8. 2014.

[19] Kovačev, Dušan – Rokfelerove brigad protiv srpskih interesa u Vojvodini, 25. 12. 2015; Kovačev, Dušan – LSV kao rokfelerovski politički lobi, FSK , 1. 3. 2015.

[20] I. N – Četvrti Belgrade Venture Forum privlači inovativne ljude da predstave svoje projekte, Blic, 26. 10. 2015: Tanjug – Najveći investicioni forum na balkanu, RTV, 19. 11. 2016: Tanjug – Završen Belgrade Venture Forum, B 92, 20. 11. 2015;

[21] Jelicic, Milica – La società russa “Crown Group” investe a Zrenjanin 8 milioni di euro, Serbian monitor.com, 29. 4. 2015.,

[22] Novi ruski vozovi pušteni u saobraćaj, RTS, 12. 2. 2016; Pruga Beograd – Pančevo biće završena do 1. 11. 2016, Železnice Srbije; Tanjug – Železnički koridor 10 obnovio ruski kredit, Građevinarstvo.rs, 14. 9. 2015.

[23] Trgovinsko-industrijska komora RF, stranica na kojoj su navedene ruske investicione kompanije, stranica na kojoj su kompanije sa predlozima investicione saradnje.

[24] Mikavica, a – Ruska preduzeća se okreću Srbiji, Politika, 13. 3. 2016. g.

[25] Videti grafikon desetogodišnje stope cene sirove nafte, gasa i zemnog gasa na NASDAQ.

[26] Potpisan ugovor, Železara prodata kineskoj kompaniji Hestil, Blic, 18. 4. 2016. g.

[27] Srbija odbila poziv Mogerini da uvede sankcije Rusiji, Ruska reč, 20. 3. 2016. g.; Beta – Vučić: Dok sam premijer nećemo uvesti sankcije Rusiji, Večernje novosti, 15. 4. 2016. g.

1 KOMENTAR

  1. Svako ko ima malo soli u glavi shvata da Srbi od anglo-amera mogu da ocekuju samo bedu i nevolju, jer ce kao „balkanski Rusi“ uvek biti kolateralna steta u njihovom nezajazljivom porivu da saseku Rusiju radi dominacije svetom. Problem je ocistiti mulj i prljavstinu koju su njihov novac i moc izvukli na povrsinu u Srbiji.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime