S Muratom u najboljim odnosima

1
971

alek-o-muratuNa provokativno pitanje novinara iz opozicione štampe, koja je po prirodi stvari protiv premijera, pa sledstveno tome, i protiv države Srbije, da li premijer, bar u nekim prilikama, sebe vidi kao Kneza Lazara, premijer se brecnuo i posle kraće stanke, nabusito i uz smešak odgovorio:

– „Ni na kraj pameti mi nije, iako mi je pamet beskrajna, da svoj lik i delo koji konac krasi, istim tim koncem vezujem za Lazara. On se opredelio za carstvo nebesko, dok ja živim u carstvu snova za lepšu budućnost naše dece, uravnotežen budžet i strane investicije. Više bi mi odgovaralo da ste mi postavili pitanje o Muratu“ – dodade premijer bezvoljno.

– „Pa dobro, kakvi su vaši odnosi sa Muratom“? – prihvati sugestiju novinarski provokator.

– „Za mene je Murat, iako mu je narod svojevremeno sročio pesmicu „Oj, Murate, Murate, baš si sreće murate“! – pravi vođa, odličan vojskovođa i komandante… izvinite, to je onaj sa Kube, ali sve jedno, niko od vas, za razliku od mene, ne bi mogao ni skute da mu poljubi. Moj prijatelj Murat je ljudina, i bio je spreman, samo da ga u tome nisu sprečile političke neznalice, da investira u razumljivi razvoj Srbije. Umesto njega to su činili njegovi naslednici gradeći širom zemlje Srbije velelepne kule i gradove. Kao, na primer, Ćele kulu. Ona, doduše nije na vodi, ali nije ni na masti što jedno drugo dovodi u prirodnu ravnotežu“.

-“Delije su i pre moje Zvezde igrale sitno kolo do kola da se čulo i do Stambola“.

– „Vama koji malo znate i koji se uopšte ne obrazujete, moram reći da je narod prihvatao Murata. Govorilo se: Murat je naš, mi smo Muratovi! Nažalost, a u neprosvećenim zemljama sa medijima kakvi su naši, uvek se nađe neko ko će ubaciti amandman takvoj narodnoj misli i poručiti da je Murat naš, ali od učkura do grla bijela. To je izvesni Miloš (nije skraćenica od Milošević) iskoristio i rasporio Murata kao što je srušen i Berlinski zid, a da u Srbiji to niko nije razumeo. Tom istom Milošu je neko doturio nož u levu ruku, a on levak pa mu beše mu zgodno da obavi gnusno delo i pročuje se i van granica zemlje tako da ga danas mnogi svojataju iako je on samo običan atentator, buntovnik i terorista. Nikakav junak. I ne zove se Miloš, nego Milo, a ono „š“ su mu pridodali kao dodatak kategoriju junaštva. On je, u stvari, Šiptar i preziva se Kobilić. Naša deca, o kojoj niko nije vodio računa kao što se to danas radi, nekontrolisano vaspitana na Zmajevim pesmama među kojima je i hit ondašnje estrade „Đi – ha, đi – ha, sve čet’ri krute, sve četiri krute, mi idemo u Evropu na daleke pute“. E, ta deca su zbog ove pesmice, prezime Kobilić preinačili u Đikanović pa se ime našeg junaka pravilno izgovara Milo Đikanović. Eto, šta sve pesma može da napravi od čoveka“.

Da Vas podsetimo:  Ko je podmetnuo ”papsku krunu” u srpsku istoriju?

– „Da je Murat kojim slučajem ostao u Srbiji, današnja vojska ne bi štrajkovala zahtevajući povišicu plata, nego bi išla u osvajanja i zarađivala više nego što bi mogla i da potroši. Bilo bi i za njih i za nas i za budžet“. „Neka niko ne misli da sam se uplašio od vojske koja protestuje. Pa od naše vojske se više niko živi ne plaši“ – zaključio je premijer, zahvalio se na pitanjima i povukao u sebe iako su mnogi očekivali da se povuče sa funkcije.

Jedini koji još veruje u vojsku i polaže neskrivene nade za vojnu podršku ako zagusti, jeste Tomislav Nikolić, Predsednik. Pripremio je ordenje za sve učesnike protesta, ali su mu iz kabineta premijera poručili da se mnogo ne zaleće jer, po procenama neutralnih posmatrača, na protestu je najmanje bilo vojnika. Znači, zaključio je neverni Toma, više ne važi reklamna poruka „rado Srbin ide u vojnike“. Izuzev kada se dobro plati.

Novinari, potpuno zbunjeni ovakvim odgovorima, nisu više imali smelosti za dodatna pitanja. Nisu znali da li da se, zbog premijera, krste ili da, zbog Murata, klanjaju. Premijer nije dao nikakav znak šta bi mu se više svidelo. Držeći se, međutim, strogih pravila novinarske etike, novinari su samovoljno i bez cenzure i pritisaka odabrali da se klanjaju.

Ideja za novi svetski poredak dolazi iz Tirane, a nije tiranija. Ona zapravo glasi: Albanske opštine svih zemalja – ujedinite se!

Dragoslav Pakić

www.stanjestvari.com

1 KOMENTAR

  1. sad vidim koliko bi na primer turci ispravili grešaka,koliko bi poreza uveli umesto onog desetka.kako bi oni tek sada uveli nove poreze i konfiskacije,poučeni iskustvom ovih komunista.kako bi oni retroaktivno uvodili poreze.kakva bi sve nova zla naučili od ovih komunista.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime