Sa najvišeg vrha Sicilije gledamo ka istoku i plačemo za Otadžbinom Srbijom!

0
155

Ovo je potresna i neobična priča blaženopočivšeg arhimandrita Luke Anića, bivšeg nastojatelja Cetinjskog manastira o Ocu Petru, pravoslavcu sa Sicilije, gde živi, kako tvrdi, više desetina hiljada ljudi pravoslavne vere i srpskih korena.

„Desio se jedan događaj na Cetinju toliko neobičan, da nas je ostavio, što se kaže, sve bez daha. Dakle, došla su, kao i četiri godine ranije, dva sveštenika iz Portorika od kojih je jedan, otac Andrej Vujisić, rodom iz Morače, a drugi je otac Petar, na koga se i odnosi ova priča.

Šta je on porijeklom, da li Italijan ili Albanac, nijesmo znali da kažemo. Uglavnom on je pravoslavni sveštenik, kanonske Crkve. Njih dvojica su godinama zajedno i tako su krenuli u misiju u Portoriko, gdje imaju za sad samo sto vjernika. Međutim, kako se čudno desi da Gospod otvori neka vrata na koja čovjek nije računao: kada su bili tu prije četiri godine ništa nijesmo o ocu Petru saznali, a ovog puta smo pričali o situaciji u Portoriku i o dosta nejasnom porijeklu oca Petra. I eto, da kažemo, slučajno, kada smo jednom sjedeli posle Svete Liturgije, otvori Gospod vrata neslućena i neočekivana. Dakle, sjedeli su tu i otac Radomir Nikčević i otac Ljubomir Jovanović, naši sveštenici koji su upravo bili u Skadru, i koji su počeli priču o narodu koji tamo živi.

Tamo u Vraki i Skadru postoji velika srpska populacija. Međutim, čudna stvar je da tu ima i Srba muslimana koji su svjesni svoje nacije i pamte kad su prešli u islam. Riječ je o narodu koji je pobegao iz Podgorice i okoline, ne znam tačno kojim povodom, i zadržao muslimansku vjeru, ali je zadržao i svoju naciju; čak se tamo i njihov hodža preziva Popović. Kada je to pomenuto svi smo se zasmijali, a zasmijao se i otac Petar, za koga smo mislili da ne govori srpski. Tada smo videli da on razumije šta pričamo.

Da Vas podsetimo:  Abazović optužio ministre i Đukanovića da ih finansiraju šverceri cigareta

Onda otac Radomir reče da narod u Skadru priča dva jezika, naški i arbanaški. Dakle „naški“ bi bio srpski koji oni zovu „naški“, na šta otac Petar skoči i reče da se i kod njega na Siciliji pričaju dva jezika – ‘‘naški’‘ i arbanaški i da on razumije barem 70 posto od onoga što mi pričamo, te da nema potrebe da mu se prevodi. Mi smo ostali potpuno zbunjeni: kakva sad Sicilija, „naški“, arbanaški… i pitali smo ga o čemu se tu radi. Objasnio nam je da su oni na Siciliji iseljenici iz Skadra, ali da znaju da nisu porijeklom iz Skadra nego iz nekog drugog mjesta, i tu već poče da priča na engleskom – do tada nam je pričao na „naškom“, koji smo mi jako dobro razumjeli. Reče da dolaze iz nekog mjesta koje se zove Left River i mi se odmah sjetismo da je u pitanju Lijeva Rijeka. A on reče:

„Da, tako kod nas kažu Lijeva Rijeka, a naš je rodonačelnik neki Vaso!!

Iz ovog smo zaključili da je verovatno u pitanju nekakva populacija Vasojevića koja je prošla kroz Skadar. Upitali smo ga koliko ih je sada na Siciliji? Rekao je da ih je u preko 90 sela oko 60.000 ljudi. Zbunjeni svim što smo čuli pitali smo ga koje su vjere ti ljudi. Rekao je da su vjere pravoslavne, ali da nijesu u kanonskoj Crkvi, jer ih niko ne priznaje; da imaju i svoje sveštenike i da se drže svi zajedno, da je najčešće prezime Nemanjin, što Italijani izgovaraju kao Nemanjino, ali da se na „naškom“ izgovara kao Nemanjin, i da pričaju svi „naški“ i arbanaški. Mi smo bili i dalje tako da kažem u nedoumici: 90 sela sa 60.000 ljudi!?

Da Vas podsetimo:  Hirošima, Srebrenica i genocid

Dalje nam je rekao da su prije 500 godina došli iz Lijeve Rijeke (danas naselja u Podgorici, odakle je kolevka plemena Vasojevići) i da se seća kako su ga kao dijete uspavljivali pričama o pretku Vasu, od čijeg su sina Kovača potekli Kovačevići, od kojih su i njegovi Vulići (on sad ima neko drugo italijansko prezime, jer Italija baš nije dala da se o tome nešto naročito priča, pokušali su da ih ubede da su Albanci, ali im to nije uspelo). Rekao nam je kako pamte nekog popa Katana, od kojeg su Katanići i kako su došli na Siciliju 29. maja, te zato već 500 godina 29. maja svi idu na najvišu goru na Siciliji, da gledaju na istok prema otadžbini i da plaču:

„Ja sam bio mali i nisam znao zašto treba da se plače, stari su mi rekli da moram da plačem i da gledam na istok, oni su plakali onda uhvati i mene žalost i onda sam i ja plakao. Pjevali su neke tužne pjesme na naškom jeziku o svojoj otadžbini“.

Predložio sam ocu Petru da ga odvedemo na Vasov grob u Nožice u Lijevu Rijeku. To je za njega bilo potresno… zagrlio je onaj grob i govorio da 500 godina njegova porodica želi da vidi taj grob, a nisu ni znali gdje je, nisu znali gdje je Lijeva Rijeka. Upoznali smo ga i sa starešinama iz Vasojevića i Bratonožića. Posle smo ga odveli u Skadar da se vidi sa ostalima, i vidio se i sa jednima i sa drugima, i sa Srbima i sa muslimanima koji su izuzetni ljudi.

Mora se reći da ti muslimani ne gledaju nas pravoslavce kao na strano tijelo, nego čak i pomažu u poslovima na uređenju oko naše srpske Crkve tamo, jer znaju da je riječ o istom narodu. I ja sam sam prvi put bio tamo, mislio sam da je Skadar na Bojani nekakva bajka, ali zaista su tamo mladu Gojkovicu koju Albanci zovu Rozafa uzidali u zid i dan danas iz tog zida toči mlijeko: ostavili su dojku slobodnu da podoji sina. Još čudnije je što je otac Petar tu priču znao u takve detalje da je nama stao dah. Rekao nam je da zna tu priču još iz detinjstva.

Da Vas podsetimo:  Cvijanovićeva u utorak polaže zakletvu u Narodnoj skupštini Srpske

Mi smo mislili da su naše narodne junačke pjesme jedini izvor te istorijske građe, međutim vidite ne samo da je priča istinita, već je poznata i tom našem narodu, tim našim Vasojevićima i na Siciliji. To je zaista čudesno: takva jedna tajna koja je mogla da ostane pokrivena, a samo da otac Radomir nije rekao da se u Skadru priča „naški“ i arbanaški. Inače, pravoslavni Albanci sa kojima se otac Petar tamo susreo su govorili na tom arbreš, odnosno staroalbanskom, a to je taj „arbanaški“, koji otac Petar bolje zna“.

Piše: Đorđe Bojanić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime