Sad premeštaju beogradsku železničku stanicu…

1
1235

Sad premeštaju beogradsku železničku stanicu, sutra će mi porušiti Araču ili izmestiti mene

Iako me baš zabole za to da li će Beograđanima da premeste glavnu železničku stanicu iz centra grada negde u tri lepe…na kraju grada, opet me navodi na razmišljanje o toj temi sledeće:

1 Zašto to rade?

2 Ko to radi?

Železnička stanica Beograd/ Foto printskrin Youtube

Pošto većinu pomenutih stanovnika prestonice potpuno ne potresa što pola Vojvodine pije kancerogenu i mutagenu vodu sa primesama arsena u nenormalno velikoj količini, što nam se svakodnevnp prazne sela i gradovi jer manja mesta ne mogu da održavaju ni najobičnije staze, puteve i čistoću u bar prihvatljivom stanju, a kamoli da grade nešto novo. A sve to nemogu da održavaju zato što postoji velika disproporcija u raspodeli zajedničkih državnih para između tih malih mesta i prestonice.

Kao neko ko je imao uvid iznutra kako sve to funkcioniše mogu vam reći da je takva raspodela toliko nepravedna da ne postoje ni reči ni argumenti kojima bi se mogla opisati. Zato neću ni pokušati prepustiću vama da recimo zamislite koliko bi se: trotoara, ulične rasvete, vrtića, domova zdravlja, kolovoza, parkova moglo urediti za 406 miliona dinara koliko će biti potrošeno za jarbole i zastave. Mogao bi neko reći da nisam patriJota kad neću jarbole i zastave, a hoću, uređenje vrtića, trotoara, parkova. Međutim bojim se da uskoro neće imati kome da vijore kojom brzinom građani napuštaju moje i sva ostala vojvođanska mesta. A da ne pominjem da će se pola toga ukrasti tako što će izvođač i nabavljač dotičnih zastava i jarbola biti neko sa kim će se praviti dogovor o procentu para kojim će se zahvaliti što je baš njegova firma izabrana. To je samo jedna od mnogobrojnih apsurdnih situacija da se u Beogradu pare razbacuju na kozmetiku grada, a da se po manjim mestima i u Vojvodini i u ostatku zemlje neke krucijalne stvari , od kojih zavisi bezbednost i kvalitet života stanovništva, ne popravljaju i ne rešavaju.

Da Vas podsetimo:  Sveti Nikola

Kad smo rešili taj deo o tome zašto me zabole baš što izmeštaju železničku stanicu iz centra Beograda negde bogu iza nogu dolazimo i do pitanja: Zašto je uopšte izmeštaju?

Kolko se priča na tviteru, a tamo su uglavnom najobjektivniji i najobavešteniji anonimni i ne baš tako anonimni izvori, stanicu izmeštaju jer malko smeta Beogradu na vodi. Jel tačno jel nije ne tvrdim, ali da je razlog glup, glup je do besvesti. E, sad ako se uzme u obzir da su budući stanovnici tog nepostojećeg Beograda na vodi neki dobrostojeći stanari, njima vozovi i stanica stvarno ne trebaju. Imaju oni svoje vozne parkove četvorotočkaša sa sve imenima umesto brojeva na tablicama. Rodbinu sa sela im ionako više prija da dočekaju negde daleko od očiju slučajnih prolaznika, da ih ne sramote. Znači sve se poklopilo. Bombonica.

Ali se naježim kada pokušam da pronađem odgovor na pitanje – Ko to radi?
E, to su oni isti koji nemaju pojma da je železnička stanica u centru grada njen ukras, koji nikad nisu putovali međunarodnim vozovima ili provodili vreme u redu za karte diveći se lepoti, šarenilu i entuzijazmu, prvenstveno maldih, putnika koji su stigli iz nekih dalekih zemalja sa velikim rančevima u Beograd i oplemenili ovu zgradu mirisima, zvucima bojama, životom.

To su ti isti što su diplome kupili na sniženju, čitaju Tolstojevskog, a od sveta su videli eventualno samo šoping molove.

Ne znaju oni šta je istorijska i umetnička vrednost, za tradiciju misle da je to kad ožderan od rakije jedeš sarme i pevaš četničke pesme. Bojim se da će takvi jednog dana kad premeste tu stanicu doći u Novi Bečej da nam poruše Araču, benediktinski manastir iz 13. veka da izgade noviji, lepši i funkcionalniji.

Da Vas podsetimo:  Osobenosti izbora u Srbiji

I tu dolazimo do tačke spajanja što iako me iritira besramna centralizacija uprave nad državom i još više neravnopravna raspodela državnog budžeta u korist Beograda, iako sam svesna da većinu prestoničana ne interesuju problemi koje imaju ljudi dalje od Malog Mokrog Luga i Batajnice, ta činjenica, da će nas potpuno sve zajedno „pojesti“, pretvoriti u nemoćno, siromašno roblje, debilni kupci diploma SNSovske , tačnije seljačke provenijencije, dovela me je do toga da i mene ipak dotiče izmeštanje železničke stanice, jer će mi tako bez otpora možda jednom izmestiti život na neko mesto na koje ja neću.

Nevena Subotić

nevenasubotic.blogspot.com

1 KOMENTAR

  1. Симбол вечности, сјаја и богатства: Београд!?
    Госпођо Невена Суботић, нема места, за јадиковање, за жал, ту смо где јесмо, јер нисмо попут Црњанског у туђој земљи, и не тугујемо за родним градом, Београдом!?
    Беспомоћни, можда јесмо, али нећемо вазда кукати, над судбином којој нема промене, прихватићемо је зар не, таква каква јесте, и ја кажем у себи:“ смеј се кловну, док ти теку сузе!?“…
    Ех, како се раније нису сетили , и када су погоне, чарапаре „Зеле Вељковић, „Зевелона, „Летекса, „Снтетике, постали дисфункционални,некадашње власти, нагнале, да постану експонати, музеји, транзиције, мада за Хотел Београд, и чувену Шајкакчу, није касно, да постану „музеји, сурове транзиције, и дивљег капитализма…
    Сафари на Шајкачу(Самиште у Лесковцу) би био посебно интересантан, јер пише: пази градилиште, а месецима, се није мрднуло ни пртом, нити се шта почело да гради!?..
    У Хотелу Београд, где би експонати били, рецимо:сифон, бело: „Смедеревка, есцајг за роштиљање:виљушка нож, и бео тањир, а онда би и колачићи у целофану, Пр. Бајадера, индијана, постали својеврстни, експонати некадашњег ХУП Балкана.
    Јер туристи, су више гледали у шоку призор, начет пожаром. Хотел Београд, него у гузице, опростите, задњице, дугоногих, Новосађанки, на маскенбалу, тога лета, и сви су се фотографисали, са њима, пред том језом, и аветом, и руглом града.
    Министарка Зорана Михајловић је охрабрила, Београђане, железничка станице се измешта у Прокоп, а остала Србија, нема за чиме да жали, и да јадикује, да има жал, за Железничком станицом у Београду!!?…
    Деца ће видети, коридорце, за једног сам чуо у Циркусу М, Жељка Шевића: „крамп лопата борца, борца коридорца“.
    Знам да нека деца у Београду, никад нису видела, ни козу, ни овцу, ни коња..
    Па Боже, тај Београд је увек био урбан град, а како је сада у пуном успону напредњачке власти, свака им част!!!
    Има симболике ко у песми Милоша Црњанског, „Ламент над Београдом,али питам се постоји ли жудња, за повратком у своју земљу, и град, код оних Срба у расејању!?…
    Београд се сада спрема за раст и трајање“…!?..
    Очајници, помишљају о смрти, док оптимистима, Београд, представља, симбол вечности, богатства, место вечног сјаја и среће, где све почиње и завршава, се, мајка и маћеха, све супротоно у мислима како Драгољуб,Лазић службеникЖелезничке станице Београд, у пенизији, види, као мрачно, тешко, и црно.
    Уметници су визионари, иду испред свог времена, не би ме зачудило, да не чује зло, да Железничка станица, у Лесковцу, такође постане галерија, због оне Бињине слике,композиције, из 1999.године, изнад билетарнице, у чекаоници, са девојком са преслицом, и три локомотиве, једна је парњача , друга, је локомотва, брзог воза, а трећа је савремени попут, воза, у метроу у Бечу!!?
    Душан Дојчиновић

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime