Sađenje korova

0
772
Milan Ružić / Foto: printscreen

Juče, na Dan primirja u Prvom svetskom ratu, a što se mene tiče pre je u pitanju dan pobede, na televiziji N1 čuli smo od voditeljke sledeće reči: „Zbog čega se danas, više nego ranije, prisećamo velikog globalnog krvoprolića u čijem smo pokretanju imali značajnu ulogu?“

Iskren da budem, nije mi jasno do kada će ova država trpeti dizanje ruke na sebe?

Mogu da shvatim da se nekome ne sviđa Srbija i da ne voli ovde da živi, ali zašto se onda ne odseli? Zašto ne pokuša da je promeni nečim što nije sejanje mržnje? Do kada će naši slavni preci biti poštovani svuda, samo ne u zemlji koju su svojim životima odbranili? Shvatam ja da je moral nešto što je ipak ostala tekovina prošlog veka, ali mora li sve da bude podređeno čeku koji oni koji mrze svoju zemlju primaju krajem meseca?

Borite se za slobodu tako što ponižavate one koji su se izborili za slobodu! Neki bi u ovome tražili logiku, ali nema je. Vi jednostavno nemate dovoljno veliko srce da volite ili bar poštujete sami sebe, a kamoli celu državu u kojoj živite. Ali, za to niste krivi vi, kriva je ova država koja je možda i jedina, ako ne jedina onda jedna od retkih, koja dozvoljava da bude toliko ponižena od strane sopstvenog naroda.

I reći ću vam nešto. Ako vi Gavrila Principa nazivati teroristom, ljude koji brane svoju zemlju nazivati koljačima, one koji ne žele gej paradu karakterisati kao zaostale, one koji brane svetinje nazivati bagrom, one koji veruju proglašavati kočničarima, onda sam ja sve to.

Da Vas podsetimo:  ČEKAJUĆI GOVOR ORUŽJA I TRGOVINU ŽRTVOM

Evo otvoreno priznajem da je Gavrilo Princip heroj nad herojima, da je kosovski zavet više od mita, da je SPC jedina grana na kojoj sedi ovaj napaćeni narod koji ponižavate nesvesni da mu pripadate i da sedite na istoj toj grani. Jesam protiv gej parade, jesam protiv istopolnih brakova, jesam protiv glumaca koji tumače Srbe kao zločince za crkavicu i plaketu, jesam protiv EU, jesam protiv medija koji su satanizovali moj narod, jesam protiv naseljavanja migranata, jesam protiv onih „slobodoumnih“ medija koji svoje slobodoumlje iskazuju pucajući u sopstveni narod, i jesam sve ono što nekoga kao vas nervira i što nazivate zaostalim, varvarskim, krvoločnim.

Ovo nije idealna država, kao što nije nijedna. U Srbiji nije lako živeti. Srbija ima mnogo problema. Ali Srbija je zemlja u kojoj sam rođen! Srbija je zemlja koja je pobedila u Prvom svetskom i mnogim drugim ratovima! Srbija je dragulj u kruni svetske kulture! Neka sam najgori, ali sam potomak tih ljudi i ne smem ukaljati njihovu čast! Lako je voleti savršene ljude i države, probajte da volite nešto što nije savršeno!

Lako je biti protiv svega, što je donekle i u čovekovoj prirodi, ali nemojmo biti protiv svoje zemlje. Ona to nije zaslužila.

Svoju slobodu ili savremenost i progres, veličinu našeg lika i dela, danas izražavamo ponižavanjem svoje zemlje. Nikad tuđe. Jer u našim mislima, ponižavanje svoje zemlje je ono što donosi dobit, a ponižavanje tuđe donosi prazniji novčanik i preporuku manje u biografiji.

Sad se pitate zašto vam onda pišem ako ste nebitni. Zato što hoću da vas podsetim da ste, i takvi kakvi ste, ipak građani ove zemlje. Vi ste ti Srbi koje mrzite! Vaši roditelji su oni protiv kojih pričate! Vaši dedovi su one seljačine koje su u rat išle u kondurama umesto u čizmama i pucale u one od kojih vi danas primate plate! Vaš je pradeda onaj koji se pričešćivao, slavio slavu i divio se onima koje danas nazivate koljačima! Svi vaši preci su Srbi i voleli su svoju državu, ginuli za nju, pronosili njenu slavu, i ta njihova, nažalost i vaša, država dočekala je da je potomci tih ljudi ponižavaju. Pa ko ste vi? Sigurno se i sami to pitate. Evo, ja ću vam odgovoriti.

Da Vas podsetimo:  Da li treba omogućiti glasanje na izborima sa 16 godina?

Vi, mrzitelji svog naroda, niste ni do kolena onima koje smatrate zadrtim seljačinama koje nisu volele svoju decu, pa su zato išli u rat. Niste ni do repa bilo kom konju koji je izdahnuo u onom moru krvi na Kosovu, a nekmoli junaku. Vaše reči ne odzvanjaju svetom kao što mislite, nego padaju u prvu baru na koju naiđu, dok se glasovi onih iz Plave grobnice i dan-danas čuju i odzvanjaju svetom. Vi ste prašina koju su naše vojvode stresale sa svojih uniformi. Vi ste inje koje je otežavalo njihove vojničke kape. Vi ste onaj kašalj koji su nosili preko Albanije! Vi ste prljavština koju su imali pod svojim noktima. Vi ste oni promašeni hici u trenutku kada je valjalo pogoditi. Vi ste ona suša koja je uništavala letinu! Vi ste poplava koja odnosi kuću! Vi ste mrzitelji svoje kuće i zastiđa svoje dece. Vi ste najveća sramota svoje države, a onda vas ipak trpi. Ako to nije ono što nazivaju demokratijom (iako ona ne postoji), ne znam šta je.

I uprkos tome, ja vas ne mrzim. Vi ste onaj kamen koji čovek treba da nosi u cipeli kada mu sve ide potaman. Ovo nije ponižavanje, ovo je moje viđenje vas na koje imam pravo koliko i vi na vaše viđenje Srbije.

S tim što ja na ovo vaše zlo neću odgovoriti zlom, na vaše reči neću odgovarati tužbom, niti ću raditi išta od onoga što vi radite, jer bih onda bio isti kao vi i toga bi me bilo sramota pred svojom decom.

Uradiću ono što svaki Srbin radi kada naiđe na zabludele i zalutale, a što vas užasava više od bilo čega i čemu nema ravnom u, kako vi volite da kažete, zaostalosti – moliću se za vas!

Da Vas podsetimo:  Nije tačno da nas je NATO porazio

Razumljivo je da u svakom vremenu mora biti kukolja. Ali kukolj ostaje na njivi, u jesenjem blatu. Žito je ono što se računa. Vi ne sadite žito. Ono čime se vi bavite je sađenje korova!

U vreme sveopšteg testiranja, vas ćemo preskočiti. Vaši simptomi su jasni. Pozitivni ste na mržnju, negativni na pamet!

Milan Ružić
Izvor: iskra.co

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime