Samo „ludaci“ insistiraju na poštovanju zakona…

Ili, Dosta stvari okruglih pa na ćoše

3
1836

Obraćam Vam se sa molbom da ovo moje pismo objavite, jer nijedan od medija ovde u Srbiji to neće ili ne sme da uradi – moje komentare na rad i postupanje Ministarstva pravde, kada se oštećena strana obrati za pomoć i zaštitu zbog totalnog bezakonja koje vlada u našem sudstvu.

Žarko Grujić
Žarko Grujić. žrtva nasilnika Zorana Šešića

Svaki put kada bih se obratio Ministarstvu pravde da se požalimo na „rad“ sudova i sudija, uvek su mi odgovarle dve do tri osobe, sa prvim odgovorom da im dostavim dokaze o učinjenom prekršaju,  a kada bi dobili urednu dokumentaciju, uvek bi mi  odgovorili kako oni ne mogu da utiču na rad sudija i sudova, jer bože moj sudije su nezavisne i zaštićene su zakonom.

Ako Odeljenje za nazor u pravosudnim organima, a tu spada i tužilaštvo, samo prima platu da bi odgovaralo  strankama kako nije nadležno da ih kontroliše, ZAŠTO uopšte postoji.

Iz zatvora sam se obratio Ministarstvu pravde dva puta, oba puta mi je odgovoreno indentičnim tekstom, da se sve radi po zakonu i da nema ništa sumnjivo u radu sudija i tužilaca.

Inače, za gospodu za nadzor u pravosudnim organima nema ništa sporno i nezakonito kada tužilac naredi hapšenje i kasnije pritvor od dva meseca, posle „stotinu telefonskih poziva“  kako je navela, nakon policijskog zapisnika sa lica mesta gde je konstatovano da sam ja prebijen i poslat u hitnu pomoć, a njihov kolega koji priznaje da me je napao i isprebijao postaje odjednom oštećeni,  a ja okrivljeni.

A tom odeljenju sam se žalio mnogo puta, jer nisam mogao da razumem da proces može da traje 8 godina (u prethodnom procesu za saobraćajni udes), gde sam čistim čudom ostao živ, da sam ja optužen – ista priča se ponavlja, kada je na mene i sina kolima neleteo  obesni momak koji je vozio nedozvoljenom brzinom i obilazio kolonu na semaforu koja je čekala da se upali zeleno svetlo, i to iz trake koja je predviđena isključivo za skretanje desno. On je obišao kolonu i  hteo da produži pravo, ali je naleteo na vozilo koje se kretalo upravno ne njegov pravac. Osuđen sam,  jer sam trebao da propustim vozilo koje dolazi sa desne strane iz trake koja ne postoji za pravo.  Ali mi smo zemlja čuda, sve je moguće. Posebno u našem sudstvu.

Kada sam uhapšen, nakon incidenta sa sudijom Šešićem, očigledno po telefonskom nalogu nekog od moćnika iz suda, saslušavan sam bez prisustva advokata  i zabranjen mi je telefonski poziv (živimo navodno u pravnoj državi), moja supruga je obaveštena  o tome tako što sam, nakon što mi je određeno zadržavanje od 48 sati, izmolio dežurnu službenicu u policiji da je pozove i obavesti da je pas ostao zatvoren u stanu. Da ne bi psa, kako bi saznala – tražila bi me po bolnicama i mrtvačnicama? Pošto nije mogla da dobije nikakvo obaveštenje o tome šta se desilo, rekli su samo da je tuča,  sutradan je pozvala prijatelja sa poznanstvima u sudu i policiji koji joj je poslao ovakvu SMS poruku – čuva je još i danas:

„Žarko je neko ko u tužilaštvu ima status persona non grata, zato što pokušava da ispravi nešto što je unapred osuđeno na propast. Nije hteo da  prihvati nagodbu, insistirao je na svedocima koji su kasnije diskreditovani, podrivao sistem i po službenim beleškama opstruirao proces suđenja…bez obzira što to nije tako, određeni ljudi iz policije i tužilaštva su to tako podvukli. Stvari ne stoje dobro. Imao je incident sa sudijom , koji je to naveo kao napad na službeno lice, a ne na fizičko, što znači da će država pokrenuti krivičnu prijavu za ovaj napad…“

index
Siledžija, sudija Zoran Šešić koji je krvnički pretukao Žarka Grujića

To je ono što  me je sudija  Šešić, nazvao nenormalnim i gnjavatorom na prethodnom ročištu,  koji ga je uznemiravao i nervirao zahtevima da pregleda i prouči predmet,  jer nije mogao da shvati da takva presuda može u normalnoj zemlji  da se donese i da niko ne reaguje, posebno ne predsednik suda.  Takođe ludak koji nije razumeo da treba prihvatiti nagodbu – kako je u poruci rečeno – tj. da predmet ode u zastaru i da se to tako završi – da obesni momak ne bi slučajno odgovarao za teške telesne povrede, za obesnu vožnju, za obilaženje kolone koja je stajala na semaforu…Pa dečko je samo 18 puta hvatan da je vozio u pijanom stanju i ni jednom nije kažnjen.  Tužilac je pobesneo što sam ja došao do tih podataka , koji su sakrivani. Zatim sam insistirao na svedocima  koji su kasnije diskreditovani – to je žena koja je stajala prva u koloni i čekala da se otvori semafor i da krene. Pred njom se desio udes. Nije bila pozvana da svedoči, a ja gnjavator sam insistirao. Diskreditovana je jer je jednom navela da je Ognjanović Srđan sigurno vozio barem 12o km na sat, a drugi put je rekla da je vozio 150 km/sat – htela je da kaže da je vozio mnogo brzo. Dečko je bacio mog juga 23 metra, izleteo sam kroz zadnje staklo i pored toga što sam bio vezan, dečko je udario u ivičnjak, oborio ženu koja je stajala na autobuskoj stanici, prešao ceo trotoar i zabio se u žičanu ogradu.  Nekako izgleda da je vozio prilično brzo, čak je to i priznao policiji na licu mesta, ali je sud doveo veštaka koji je dokazao da je dečko vozio dozvoljenom  brzinom, a da svedoke treba diskreditovati.

Da Vas podsetimo:  Muke sa adresom ili "kad čeljad nisu besna, nisu ni prebivališta tesna"

Tako sam ja dobio epitet gnjavatora i nenoramalne osobe u sudu i policiji – i to zvanično zavedeno u   nekim njihovim beležnicama. Nenormalan, jer sam mislio da ću uspeti da isteram pravdi i da u sudovima postoje ljudi koji rade po zakonu. Ali to u ovoj našoj zemlji čuda samo nenormalne osobe mogu da smatraju. Čak je i urednik lista Politika, koji sam nekada zbilja cenio, poručio da neće da piše o mom slučaju jer se raspitao i rečeno mu je da nisam normalna osoba. Verovatno veze u sudu i policiji.

Na osnovu te karakteristike i toga što me je sudija Šešić izbacio iz kancelarije i  fizički me je napo u hodniku,  i tada mi je pozlilo i pozvana je bila hitna pomoć, jer sam insistirao da pogleda predmet kao zamenik predsednika suda, jer meni  ludom je izgledalo da 1+1 može da bude samo 2, a nikako 3, ali eto sve je moguće kada se ljudi organizovano potrude. Normalni tužilac Snežana Bilalović daje po hitnom postupku nalog da me pregleda neuropsihijatar – veštak. Očigledno sam lud – stalno insistiram da me je sudija prebio, a svi drugi tvrde drugačije. To što sam ja bio sav krvav, isečen, otečen, sa hematomima i po svemu sudeći naprsnućem noge od divljačkog šutiranja, to je moja lična iskrivljena slika sveta. Sudija bez i jedne povrede, kako je navela policija na licu mesta, je oštećeni.  Šta drugo može da bude osoba koja se odmah legitimiše policiji kao sudija Višeg suda – bez stida i balama.  Slika u ličnoj karti je ta, ali to nije slika ni etika jednog sudije, a posebno  ne Višeg suda.  Pri tom moje povede sud neće ni da veštači – nisu važne, izveštaj hitne pomoći je sakrivan 2 meseca da ne bi ometao odluku o pritvoru.  Takođe je sklonjen i snimak kamere, da ne bi pravio neku zabunu.

Da Vas podsetimo:  Da li treba omogućiti glasanje na izborima sa 16 godina?

Zato je veštačena sudijina mala posekotina na usni („nešto ga je pecnulo“ kako je rekao) i modrica na nadlaktici, koja je nastala verovatno kada me je udarao.

Slike moje povređene noge neće ljudi iz zatvorske bolnice, po nečijem nalogu, da predaju sudu ni dan danji.  Kažu to je njihovo vlasništvo??? Nisam odveden kod ortopeda i pored toga što je to zatvorski lekar tražio, jer nisam mogao da hodam skoro mesec dana. Ali tako je to kada dospete u beležnicu.

Dalje se pojavljuje sudski veštak gospođa Kecman da me ispita. Doduše tom prilikom i ona i sudije prave mali previd  (ko bi sve te zakone pratio) – da treba da me obaveste da je sudsko veštačenje u pitanju, da moraju da obaveste moga advokata i da možemo da se ne složimo sa time. Gospođa izjavljuje da je to samo procena psihološkog profila. Ispituje me o porodici, insistira da mora da tu  nekog maltretiram i da se svi loše slažu obzirom da imam dva braka, ja odgovaram da se svi dobro slažemo i da me sada svi podržavaju i žene i deca. Na kraju pitam da nije malo čudno da mene ispituje o nasilnosti, a nije pokušala da napravi psihološki profil gospodina sudije koji me je divljački pretukao, najprimitivnije vređao i pretio. Ipak on sudi ljudima, odlučuje o njihovim sudbinama, a ja sam mali čovek – ne utičem na živote drugih. Tu se gospođa vidno iznervirala i krenula da izađe. Nalaz je normalno u skladu sa sudskim zahtevima – sudija je vozio dozvoljenom brzinom – a ja? Ja imam nizak prag tolerancije prema sudstvu (stvarno čudno), u procesu sam psihološke razgradnje ličnosti usled starenja?? I još dosta stvari okruglih pa na ćoše. Doduše nije imala baš toliko obraza da napiše da sam lud. Etika u tragovima? Ali dala je dovoljno elemenata da njeni naredbodavci  imaju za šta da se uhvate. Pa kada nemate ni jedan dokaz, ostale protiv sebe sklonite i  proglasite da je druga strana neuračunljiva, eto ipak nečega. Neko mora  da bude kriv, po bilo kom osnovu. Sudija sigurno ne.

Postoji uhodan sistem kada već ne može da se izbegne suđenje, tu tužilac deluje po nalogu, tj. svi učesnici u nameštanju krivičnog dela se izvlače (onih sto poziva, a ne zna se čijih) i ostavljaju tužioca da sedi kao mumija, bez reči na pretresu, sramota ga je, ali mora da poštuje nalog, iako je svesna da bi u normalnoj zemlji  bila procesuirana zbog nameštanja suđenja i praktično pokušaja ubistva nevinog čoveka.  Gleda sve vreme u sto, ne diže oči – nekako  mislim da se stidi, ili bih barem voleo da se neko bar stidi.

pravda_koreniTužilac, bez i jednog svog dokaza,  uporno ostaje pri optužnici koja je direktno prepisana Šešićeva izjava policiji, čak i traži ponovno vraćanje u pritvor – da optuženi ne ponovi to delo, ali gospođo  tužilac koje delo – Šešić je izvršio napad JA SAM PETUČEN (pitam se  da li će to neko da primeti do kraja), ja njega nisam ni jedan jedini put udario, samo sam pokušavao da se zaštitim gurajući ga od sebe.  Noktom sam mu malo posekao usnu, jer sam rukom sprečavao da me udari glavom u lice što je on pokušavao. To  što sam potrčao za njim kada me je dva puta udario pesnicama u lice (a ne šamarima), a ja nosim naočare, što je svesna namera da osakati  i pri tom sam  dražao  ruke u džepovima i nisam uspeo ni da  zaštitim  lice, jer nisam mogao ni da sanjam da će sudija Višeg suda to da uradi. Kad je sudija Šešić počeo da trči, potrčao sam  za njim u besu, jer sam doživeo nešto nezamislivo i ponižavajuće koliko i u strahu za mog psa koji nije bio pored mene. Istovremeno kada sam osetio da od bolova ne mogu da nastavim i moram da stanem da ne bih pao, vidim da taj krupni čovek, koji me je krvnički i fizički povredio kobajagi „beži“ i viče „zovite policiju“? Zašto nasilnik Šešić zove policiju? Onda sam shvatio da je to namenska predstava sudije, jer je video jednog čoveka koji je prolazio u blizini. A čim je taj čovek prošao, sudija se okrenuo i ponovo počeo da me bije, što se i vidi na kraju snimka. Srećom da sam osvestio da on ovo radi samo da reagujem i udarim ga i da je to provokacija  i savladao sam se i nisam ga ni jednom udario, a mogao sam. Pustio sam da me divljački išutira, samo sam ga rukama držao na odstojanju da mi totalno ne unakazi lice.  Nadlanicu je povredio- ta jedina modrica koju ima, udarajući me. Nisam mu ni jednu od onih psovki koje navodi rekao, on je najprimitivnije psovao i pretio. Pribio me je uz metalnu ogradu i pravio pokrete telom da mi pokaže šta će da mi uradi?? Pa da li je to normalno? Moj greh je što sam mu rekao na provokativni smeh u prolazu – jajaro šta se smeješ – sve ostalo je njegov repertoar psovki  i uvreda i delovanja. VAS JE GOSPOĐO TUŽILAC  NADAM SE BAREM STID – da li ste svesni da je meni više puta u zatvoru  jako pozlilo, da sam imao pritisak 200, da ste mogli da izvršite ubistvo – pa o kojoj pravdi, pravu i moralu vi govorite. Kako spavate gospođo? Imate dokaze koji terete Vašeg kolegu: izjave policajaca, moji nalazi,  video snimak koji potvrđuje moju priču, a njega teško optužuje, jer je sa očiglednom namerom pošao da me bije i Vi možete da ih prezentujete  tj. postupite po zakonu. Ali  Vi to ne činite – da li sam ja opet u deluziji ili je to krivično delo protiv zakona i ovog i onog sveta.

Da Vas podsetimo:  Post-izborna kriza, legitimitet i "krvavo zarađeni" mandati

Pošto se našao u problemu, dilema između pritisaka i pravde (sreća da je uopšte ima), sudija počinje da odugovlači proces , jer sa vremenom mnoge stvari odlaze u zaborav,  kao i njegovo znanje da se tužba bez ikakvih dokaza mora vratiti na dopunu ili odbaciti, ali zakon je sporedna stvar u celom ovom procesu. Nalog je da se zaštiti sudija po svaku cenu,  a zakon, pa on i nije toliko važan, uostalom samo dokazani ludaci insistiraju na njemu. I TAKO SUDIJE SU NEZAVISNE U SVOJIM ODLUKAMA REČE GOSPOĐA KUBUROVIĆ  PO KO ZNA KOJI PUT I  UDARI SVOJ FAKSIMIL.

Ali interesantno je da za medije u Srbiji, sem  za Tabloid, kao i portala www.koreni.rs, nije vest da sudija Višeg suda prebije nekog na ulici, zatim ga lažno optuži i alarmira čitav sistem sudstva i strpa ga u pritvor na neodređeno vreme i pri tom ga većina sudija u tome zdušno podrži. Pitam se da li je njima zaprećeno da se ne dotiču ove teme zbog otvaranja poglavlja, što bih ipak nekako razumeo, ili je u pitanju totalna nezainteresovanost i letargija, što bi bilo krajnje porazno. A istraživačko novinarstvo je davno umrlo.

Pa dokle će u zemlji  Srbiji da vlada ovakvo bezakonje? Da li će „pravdu“ da dobije samo onaj koji ima novac i veze, a ti sirotinjo pazi kuda hodiš i kome ćeš preseći put.

I juče sam čuo, reče neki važni čovek iz pravosuđa, da smo ispunili sve uslove za otvaranje poglavlja…

Blago nama.

 Žarko Grujić

3 KOMENTARA

  1. E moj Žarko, žao mi je što ti se to dogodilo, to je strašno. No međutim po meni nemoj i ti da budeš pi..a, izdrži sve idi redom po sudovima, poštuj zakone da bi stigao do Strazbura. Ovde pravde nema jer nema ko ni da je sprovodi, šta da očekuješ od sudija sa kupljenim diplomama. Danas otvoriše poglavqe 23 i smattraju da je to uspeh, jeste ali nikad neće da bude zatvoreno zbog nestručnih ljudi koji rade u pravosuđu, oni ne samo što neće, već je najveći problem što ne znaju.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime