SANKCIJE I PLASTIČNE FLAŠE ILI SEOBA STRANIH FIRMI?

0
235

Dilema pred kojom je Srbija stavljena, čitaj Vučić, jer on je Srbija, on je i predsednik i cele vlada i ministar spoljnih poslova, ma on je sve, bog, bre, nije ni nalik onom u Rambujeu jer tada onaj drugi bog nije mogao da bira, ovaj može, ali na koju god stranu da se okrene ostaće kobne posledice po narod u Srbiji.

Na stranu što većina nas ima utisak da je posle onog sastanka u Nemačkoj „prepariran“ i da se otud vratio i rekao – ništa, kako oceniše mudri N1 analitičari, mada mi je poodavno muka od njihovih analiza a one režimske i ne slušam.

Mislim da se bog već opredelio i to za sankcije Rusiji! Mislim da bog nikada neće izgovoriti rečenicu: Priznajem Kosovo“, mada je ono i de fakto priznato, pa ta rečenica nema ama baš nikakvog značaja. Samo gledaoci Pinka, Hepija, RTS-a, Prve… još nisu obavešteni.

A da bi izbegao priču o sankcijama u 2.585-om obraćanju naciji počeo je sa Kosovom, kako mu eto baš Putin otežao posao iako sam čitajući ono što je taj doživotni ruski predsednik i diktator rekao ama baš nikako ne otežava položaj Srbije jer on to ponavlja veoma dugo.

Ako nam je položaj zaista otežao Putin, šta će biti s Kosovom? Na ovo pitanje utihnuli i skrušeni bog, koji posle izbora reče da ne brinemo i da smo u sigurnim, njegovim rukama, nije odgovorio, odnosno, nije ga sam sebi postavio.

Srbija, duboko sam uverena, nije više ni u njegovim, a odavno nije u rukama naroda. Jer ovakve odluke ne bi smeo da donosi jedan čovek, čija je uloga po Ustavu države Srbije samo to da deli odlikovanja i prima amabasadore i da izabere predsednika Vlade, ovakve odluke idu na referndim, ali to je već utopija.

Da Vas podsetimo:  Novi Sad zove Srbiju: Predsedniče, premijerko - gde ste?

 

Autor teksta

Nego da se vratimo dilemi, odnosno, mogućim scenarijama iz našeg, ne njegovog, ćorsokaka.

Ako uvedemo, odnosno, ako uvede sankcije Rusiji i tako pridruži Srbiju zajednici evropskh država, koja u svoje redove neće nikada da nas primi, bar ne za mog vakta, šta će biti sa gorivom, sa onim za automobile i onim na koje se grejemo, a o odbrani Kosova od strane Rusije neću jer ona sada, izbačena i izopštena, nije u stanju da odbrani ni svoja Kosova.

Ako uvedemo sankcije bratskom narodu, mada ne znam da li smo braća po materi ili po stričevima i tetkama, ne gine nam vraćanje u vreme embarga, koje nam je i Rusija uvela, to često oni „srBski“ zaboravljaju, ne ginu nam plastične flaše na ulicama, neobrađena polja, stiska da se krene autom i do Niša, na primer. Jer, taj Zapad koji nam uvek i uvek ispostavlja ulitimate, onaj zapad koji nas je gurnuo u ralje komunizma i unazadio za ceo jedan vek, davaće nam mrvice goriva jer ga ni sami neće imati, a i da ga imaju, Srbija bi opet dobijala mrvice.

Ako bog ne uvede sankcije, zna on to dobro, zapad će žestoko uzvratiti. Pođimo od sledećeg scenarija, jer nije nemoguć, i za primer uzmimo samo Leskovac.

Dakle, mi postojani kano klisurine, kažemo zapadu – ne, a zapad čije su nam odmazde dobro poznate, krene sa povlačanjem svojih investitora, pa kofere spakuju „Falke“, „Aptiv“, „Jura“, „Autostop“, „Leskobegs“ sa oko 70 posto danskog kapitala i još nekoliko stranih manjih partnera koji posluju na ovim prostoru. Zamislite da nam samo ne otkupe ovogodišnji rod malina, jagoda, višanja.

Šta sledi?

Armija mladih i sredovečnih ljudi bez posla, socijalni lomovi, gladni ljudi, prazni rafovi jer mi tri puta više uvozimo nego što izvozimo i još masovnije seobe. Ovde stavljam tačku jer dalje nabrajanje i u meni izaziva jezu.

Da Vas podsetimo:  Rušenje na Slaviji uprkos protivljenju dela javnosti

E, sada će mnogi reći da sve te fabrike i treba da odu jer nam godinama smetaju i guše razvoj domaće privrede i privrednika. I biće, možda, da su u pravu. Domaćim privrednicima se ne plaćaju od šest do deset hiljada evra po svakom novozaposlenom radniku, domaćim privrednicima se, kao „Erenliju“, turskoj kompaniji, jadnim i sirotim Turcima, država Srbija ne daje 3,78 miliona evra podsticaja za izgradnju pogona za proizvodnju sistema za cirkulaciju u automobilskoj industriji, ma šta to značilo.

A obećavaju već tri godine. Doduše, možda, je neko od naših i dobio takve podsticaje, ali ja nigde ne pročitah.

Istina je da smo makar 40 posto zdrava domaća preduzeća uništili posle petooktobarskih promena i g*cu dali pod kiriju stranim kompanijama, i taj proces počeo je još početkom ovog veka. Kada bi stranci diljem Srbije pokupili svoje mašine i otišli, trebalo bi još 20 godina da domaća privreda ojača i apsorbuje radnu snagu ostavljenu na ulici. A za tih 20 godina oni sredovečni ljudi biće starci i starice, a ovi mladići zapaliće preko granice. Dakle, kapital jeste vitalan, ali nas istorija uči da je za njegovu stablizaciju potrebno minimum dve decenije.

Pa i srpski Mančestar se nije izgradio za par godina. Podećanja radi, temelji prve tekstilne fabrike u Leskovcu postavljeni su 1882. godine, a procvat i epitet srpski Mančestar dobija se 40 godina kasnije.

Gde tražiti rešenje jer od „boga“ ga dobiti nećemo?

Ništa pametno neću reći da je ono u prestanku rata u Ukrajini, u višoj sili. Onaj mudri doživotni vođa nikako nije smeo kopneno da ulazi u zemlju sa 46 miliona stanovnika, a pri tom, kao Srbija 1991.godine, kada je rešila da disciplinuje druge republike, ulazi u rat bez jednog jedinog saveznika u svetu.

Da Vas podsetimo:  GRAD KOJI NESTAJE

Mi koji smo hteli da čitamo, znamo da su u dve pokrajine sa većinskim ruskim stanovništvom trpele zverstva i da na apele iz Rusije, kao Srbiji 1987, 1988 i 1989.godine, niko nije odgovarao.

Taj doživotni moćnik jeste dobar u sferi politike i ekonomije, u očuvanju svoje dugogodišnje, večne vladavine, ali je, očigledno, loš vojni strateg, kao Staljin. Zar nije realnije bilo da u blickrugu osvoji te dve pokrajine, razmesti rakete na granicama i ako se nastave napadi – uzvrati, mada mi je muka da pišem o ratu jer sam ceo svoj život antiratno raspoložena, budući da verujem da je bolje 10 godina pregovarati nego jedan hitac ispaliti.

Zar mu za nauk nisu bili Srbija i Kosovo koje je izvlačio iz političke vreće samo kada je njemu odgovaralo. A kada kažem nauk mislim na stisku moćne SAD koja 1999. godine nije smela da uđe kopneno u Srbiju, iako je nedeljama pretila, ili bolje reći pokušala preko Paštrika i Planeje, ali mala i već umorna srpska vojska je uspela da odbrani granicu svoje domovine.

To što su te granice kasnije u Kumanovu predali političari, to je već sramna istorija.

Dakle u velikom smo ćorsokaku, a to je rezultat dvadesdvogodišnje politike – i istok i zapad. Pa onaj što sve zna sada je sateran u ćošak, ako ga onomad u Nemačkoj nisu oslobodili iz ćoška. Ali ima mnogo Trojanovih uši, pa će se uskoro znati, verujem.

Autor: Milica Ivanović

https://jugmedia.rs/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime