Sarajevski atentat – Istine i laži?

0
1345
Vasa Čubrilović / Foto: SANU (printscreen)

Profesor Čubrilović o Sarajevskom atentatu, kao živi svedok i saučesnik.
Prvi svetski rat desio bi se čak i da nije bilo tog atentata i to je nesporna istina.
Profesor i akademik Čubrilović kaže da je jedina istina o Sarajevskom atentanu ona koju su na sudu izneli Gavrilo Princip, Grabez i Čabrinović.

Apisove izjave koje je dao u svojim iskazima kad je već bio osuđen na smrt, ne smatra istinitim i ozbiljim pa je stoga verovatno da Apis nije imao ništa sa učesnicima sarajevskog atentata.

– Priče o crnoj ruci uglavnom su plasirane od strane hrvatskih istoričara i političara iako za takve tvrdnje ne postoje nikakvi dokazi.
Akademik Čubrilović je jedan od učesnika sarajevskog atentata koji je preživeo zatvor, prvi i drugi svetski rat.


Vaso ili Vasa Čubrilović (Austrougarska Gradiška, 14. januar 1897 — Beograd, 11. jun 1990), bio je srpski akademik, profesor Beogradskog univerziteta, ministar i istoričar. Kao gimnazijalac bio je učesnik u Sarajevskom atentatu.

Dok je pohađao VI razred gimnazije, postao je član nacionalno-revolucionarne organizacije Mlada Bosna.

Posle Prvog svetskog rata i raspada Austrougarske monarhije, novembra 1918. je oslobođen, a zatim je februara 1919. završio gimnaziju u Sarajevu.
Posle toga se najpre upisao na Filozofski fakultet u Zagrebu, a zatim je prešao na Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu.

Diplomirao je 1922. godine.

Kao profesor gimnazije radio je u Sremskoj Mitrovici, Sarajevu i Beogradu. Profesorski ispit je položio 1927. godine.
Doktorirao je istoriju 1929. godine na Beogradskom univerzitetu, na temu Bosanski ustanak od 1875—1878.

U Aprilskom ratu 1941, kao član Saveta zemaljske odbrane pri Vrhovnoj komandi vojske Kraljevine Jugoslavije, se povlačio zajedno sa Komandom prema Sarajevu i Crnoj Gori.
Uhapšen je 3. juna u Risnu u Crnoj Gori, zatim je prebačen u Beograd, najpre u zatvor u Gestapu, gde je ostao do kraja godine, da bi ga zatim odveli u Banjički logor, odakle je pušten decembra 1942. godine. Nakon toga je ostao u Beogradu. Penzionisan je početkom 1943.

Da Vas podsetimo:  SRPSKA POGAČA OSVOJILA NEMCE: Svečani hleb po receptu iz Banata sada u ponudi jednog restorana u Drezdenu

Prihvatio je liniju NKOJ-a i postao član KP Jugoslavije krajem 1945. godine. Po formiranju prve privremene vlade DFJ, kao ugledni naučnik, bio je ministar poljoprivrede od 9. aprila 1945. do 9. aprila 1946. godine, a zatim ministar šumarstva (1946—1950).

Kao ministar poljoprivrede, bio je član Agrarnog saveta DFJ, čiji je predsednik bio Moše Pijade. Ova institucija je formirana prema Zakonu o agrearnoj reformi i kolonizaciji, sa ciljem sprovođenja agrearnih reformi i obavljanja poslova kolonizacije u Vojvodini.

Po oslobođenju Beograda postao je član Komisije za obnovu Univerziteta i komesar za Filozofski fakultet. Nastavio je da radi na Katedri za nacionalnu istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, gde je 1947. biran za redovnog profesora,a od 1957. je radio honorarno i na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Bio je redovni predavač na katedri Istorije Jugoslavije, zajedno sa njenim osnivačem Jovanom Marjanovićem.

Postao je dekan Filozofskog fakulteta u Beogradu umesto akademika Veselina Čajkanovića, kome je Sud časti grada Beograda oduzeo tu funkciju,
jer je tokom rata obavljao dužnost dekana Filozofskog fakulteta što se, u novouspostavljenim političkim uslovima, smatralo za kolaboraciju sa okupatorom.
Posao dekana je obavljao od 12. januara 1960. do 1. jula 1966. Penzionisao se 1. septembra 1967. godine. Filozofski fakultet mu je posvetio „Spomenicu”, povodom odlaska u penziju i za 70 godina života.

Nakon penzionisana je nastavio naučni, pedagoški i organizacioni rad na SANU.

Delic iz veoma bogate biografije akademika i istoricara, ucesnika Sarajevskog atentata, svedoka srpskog stradanja u okupiranoj Bosni i Hercegovini, borca za slobodu.
Vrlo je bitno ono sto Vasa Čubrilović svedoci o Sarajevskom atentatu posto je njegovo svedocenje autenticno i ne ostavlja puno prostora za nagadjanja i falsifikate, zato su price o crnoj ruci Aspisu i pomoci Srbije u pripremi i izvodjenju atentata samo na nivou rekla-kazala i plod zelje hrvatskih nacionalista da se okrivi svesrpski narod a posebno drzava Srbija koja je u to vreme za razliku od Hrvatske i BiH, bila slobodna drzava.

Da Vas podsetimo:  Pismo sa Kosova ili 25 godina od pogroma

Postoje i dokazi o navodnom prenosenju oruzja iz Srbije u Bosnu ali je oruzje verovatno bilo namenjeno obavastajnim sluzbama sto su cinile i ostale zemlje sveta.

Advokat Rudolf Cistler koji je po službenoj dužnosti branio učesnike Sarajevskog atentata, iznosio je tvrdnju da sudski proces nije bio sproveden pravedno.
Naime, iz dostupnih dokumenta videlo se da Bosna i Hercegovina nije bila u teritorijalnom savezu Austro-ugarske pa nije bilo moguće počiniti izdaju protiv Austro-ugarskog carstva. Suverenitet nad Bosnom naime imao je još uvek sultan.

Čin veleizdaje za koji se sudilo Gavrilu Principu i ostalim učesnicama atentata, bio bi moguć da su potpisani dokumenti o prenosu suvereniteta sa sultana na Austro-ugarsku.

Izvori:
Wikipedija,
andricevinstitut.org,
ostali članci sa neta.

Kratak osvrt na Sarajevski atentat da se ne dozvoli širenje falsifikovane istorije i lažno optuživanje države Srbije u jednom vremenu. Srbi ne smemo dozvoliti da nas naši dželati optužuju za svoje zločine niti da svoje zločine opravdaju falsifikovanjem određenih istorijskih dešavanja.
Srbi smo sami dužni da se istinom borimo za pravdu.

Za Korene piše:

Crni Vitez

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime