SAVEST I MORAL KAO PUT KA OBNOVI: NAUČIMO SE OD SVETOG NEKATRIJA EGINSKOG

0
221

Počeo je da se prikazuje film o velikom svetilu Crkve od Istoka, Svetom i blaženom Nektariju Eginskom, čudotvorcu, koje je mnoge ljudske duše iscelio i priveo Hristu.

 

 

                                 UMESTO UVODA

Počeo je da se prikazuje film o velikom svetilu Crkve od Istoka, Svetom i blaženom Nektariju Eginskom, čudotvorcu, koje je mnoge ljudske duše iscelio i priveo Hristu. Ovaj mnogonamučeni čovek Gospodnji, koji je na svome telu nosio tajnu stradanja za Boga i radi bližnjeg, bio je i veliki duhovni učitelj i crkveni pisac. Zato je vreme da se, dok se film prikazuje, setimo njegovih pouka i poruka: ako smo hrišćani. Jer hrišćanstvo nije i ne može biti samo reč, nego je, uvek i svagda, delo.

Film je tu da nas podseti na svešteno žitije, ali on je samo podsticaj da se ugledamo na sveca koji je iza sebe ostavio pouke za nas i decu našu.

                                              SAVEST

Ljudi se često pitaju da li u njihovom svetu ima dokaza za Boga. Po Svetom Nektariju, dovoljno nam je da se zagledamo u svoju dušu, i tamo ćemo videti odraz Božji u vidu savesti:„ Nezavisno od bilo kakve pouke, čovek oseća da postoji neko bezmerno beskrajno biće od koga je zavisan. To nejasno osećanje o Bogu koje se ispoljava u čovekovom detinjem periodu razvija se u vreme njegovog punog telesnog razvitka u potpuno versko (religijsko) osećanje i postaje vera u božansko.

To osećanje je prvi poriv koji pokreće čoveka na prihvatanje postojanja Boga. Drugi poriv koji ga pokreće na prihvatanje postojanja Boga je savest. Ona se javlja kao moralni sudija svih čovekovih postupaka sudeći prema nekom moralnom zakonu, pa osuđuje i prekoreva kršenje tog zakona. Savest uverava čoveka da je moralno odgovoran za svoje postupke i da mora da prihvati kritiku i osudu. Ispoljavanje savesti navodi nas na prihvatanje postojanja tvorca zakonodavca i vršioca vlasti nad čovekom, jer jedino to može objasniti postojanje savesti. Kad ne bi postojao zakonodavac, postojanje savesti bio bi neobjašnjivi i nerešivi problem. Savest pretpostavlja moralnu odgovornost, a moralna odgovornost pretpostavlja moralnu vlast koja je postavila moralni zakon i ima silu da čuva autoritet zakona. Ova pretpostavka je toliko istinita da je postala sveopšte priznata izvesnost, a celokupno čovečanstvo postupa tako, kao da je ubeđeno u tu istinu. Kao svedočanstvo za to imamo činjenicu da se svuda u svetu zadržalo prinošenje žrtava za umilostivljenje i svuda u svetu postoji briga za zadovoljenje moralnog sudije i rasterećenje savesti od tereta koji je tišti samo da bi prestala da „grize“. Postojanje sudije nedokučivog, pravednog i svemogućeg je, razume se, uzrok postojanja savesti.“

Da Vas podsetimo:  AFORIZMI-KARAKTER

Čovečanstvo danas tone u bezdan propasti zato što je zaboravilo na savest i krenulo putem samovolje i samoživosti. A savest ne miruje. I njen sud je nepotkupljiv.

                          MORALNO ČULO I VERA

Ljudski moral, makar i nesavršen, takođe ukazuje na postojanje Boga, kaže Sveti Nektarije:„ Čovek kao slovesno biće ima poimanje o krajnjem (vrhunskom, apsolutnom) dobru, kome žudi i teži; ali u svetu postoje samo relativna dobra koja ne mogu da zadovolje njegovu žudnju. Međutim, budući da žudnja za apsolutnim dobrom svedoči o njegovom postojanju u nekom biću apsolutno dobrom, jer se apsolutno dobro nalazi jedino u nekom apsolutno dobrom biću. To apsolutno dobro biće je Bog, koji je iz čiste dobrote stvorio svet i sazdao čoveka, da bi ga načinio zajedničarem svoje sopstvene dobrote i blaženstva, zbog čega se u čoveku razvija žudnja za apsolutnim dobrom.“

Bez te žudnje, svet se pretvara u zverinjak.

Bez dobra u nama i oko nas, mi se gušimo i tonemo u paklu solipsizma.

Niko, i nikad, sam nije bio srećan. A bez morala koji vodi računa o bližnjem, naša samoća je apsolutna, i nikad nam neće dati mira.

                 POSLEDICE KRŠENjA ZAPOVESTI BOŽJIH

Zapovesti Božje su istinski zakon postojanja. Ko ih krši, ruši svet u kome živimo. Dovoljno je setiti se samo jedne, pete zapovesti Božje, o poštovanju oca i majke, pa videti šta ona znači i kakve su posledice kršenja onoga što je Tvorac zapovedio. Čujmo Svetog Nektarija:„Petom zapovešću Bog nam zapoveda da poštujemo svoje roditelje. Poštovanje roditelja je prvi znak zahvalnosti dece koja svoje postojanje i dobrobit duguju i Bogu i svojim roditeljima. Jer osim Boga valja da poštuju i vole svoje roditelje. Poštovanje i ljubav prema roditeljima pobuđuje ljubav prema Bogu i bližnjemu. Onaj ko počne s ljubavlju i poštovanjem prema roditeljima, veoma brzo će stići do ljubavi i poštovanja prema Bogu i bližnjemu (Ef. 6, 2-4; Prem. Sirah. 3, 8: „Delom i rečima poštuj oca svojega i majku, kako bi došao na tebe blagoslov od njih“).

Da Vas podsetimo:  Prst sudbine

Ovu zapovest krše:„1. Deca koja ne uvažavaju i ne poštuju svoje roditelje.2. Deca koja ne pomažu svojim roditeljima u starosti.3. Deca koja ne slušaju svoje roditelje.4. Deca koja sramote svoje roditelje.5. Deca koja ne izdržavaju siromašne roditelje, i 6. Nezahvalna i neblagodarna deca. Deca koja ovu zapovest vrše imaju kao obećanje od Gospoda „blagostanje i dug život, jer nakon zapovedi sledi obećanje: [da bi ti dobro bilo] da ti se produže dani na zemlji.“ Po Svetom Nektariju, neposlušnu decu će „zadesiti nesreće jer će očigledno postati zli i vek na zemlji biće im kratak.“

Misli li neko o tome kad gleda ovu propast u Srbiji i svetu?

                             ZABORAVILI SMO BOGA

Čovek je takav bednik bez Boga da nije ni svestan svog pravog stanja. A današnji čovek, koji u rukama ima ajfon i misli da poseduje svu premudrost ovoga sveta, tek on je bednik koji uopšte ne shvata u kakvu je propast krenuo. On bi da bude besmrtan jer ima ajfon ( ako umre, ko će da lista sadržaje sa društvenih mreža? ) Ali, smrt je neminovna, kao mera i provera svakog života. A kad umremo, zna se pred Koga izlazimo; tamo ne pomažu ni fejsbuk, ni tviter, a o tik toku da i ne govorimo. Skrštene ruke i pravedna dela – to nosimo pred Boga Koji nas je sazdao, i Kome je Sveti Nektarije celoga života služio.

Naravno da je korona trovanje jedna od posledica rata slugu antihristovih protiv Hrista i Njegovih, ali je Gospod dopustio da se ta nesreća pojavi kako bi se čovek, pogotovo onaj hrišćanskih korena, bar malo urazumio i vratio sebi. Srušio se svet tehnološke moći i privida, i sad smo se suočili sa nemoćima svojih misli i mišica. Ako nam to bude na pouku – dobro i jest.

Da Vas podsetimo:  Globalno zagrevanje

Ako ne bude pokajanja, neće biti ni sveta. Jer, Bog nije stvorio svet da njime vladaju zločinci čije zločinaštvo proishodi od bezbožja.

Evo šta, za kraj, kaže Sveti Nektarije:„Neverniku je sve dozvoljeno, jer za njega ne postoji moralni zakon, nema moralne zabrane. Ništa, po njegovom mišljenju, nije povezano sa moralom, nego je po zakonu dobro ili po zakonu loše. I zato čim umakne zakonu, kao onaj ko se nalazi izvan svake zabrane, on čini najstrašnije zločine.

Njegova adska načela, koja imaju strašno dejstvo na čovekov moralni karakter, čine ga moralnom nakazom. Nagoni i, uopšte, sve strasti neograničeno se razvijaju, srce mu postaje leglom svakoga zla, a um oruđem ugađanja strastima. Sasvim predanog njihovoj vlasti, struje strasti vuku ga u dubine pogibli, kao drvce pod naletom moćne reke.“

Zato pritecimo Svetom Nektariju Eginskom, da se on za nas moli Bogu da se pokajemo i da, kroz pokajanje, opstanemo. To nam je jedini put ka obnovi sebe i sveta: ne puka politika, ne zemni zakoni, koji, sve više, postaju bezakonja, ne materijalni progres – samo pokajanje, kao istinska obnova srca i uma u svetlosti Hrista, Boga Nektarijevog i našeg.

autor:Vladimir Dimitrijević

https://ifamnews.com/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime