Savremeno čitanje pojma moralno političke podobnosti

0
692
Foto: pixabay.com

Najpre vest – Milan Stevanović. smenjeni direktor Gerontološkog centra u Nišu, uhapšen „zbog teškog krivičnog dela protiv zdravlja ljudi u vezi sa krivičnim delom prenošenja zarazne bolesti”, nalazi se na listi odborničkih kandidata Srpske napredne stranke (SNS) i niškoj gradskoj opštini Palilula za ptredstojeće izbore koji se održavaju 21. juna 2020. godine.

Povezane vesti: 

  • (13.4.2020) … direktor Gerontološkog centra u Nišu, dozvoljavao posete preko veze – zaražene 144 osobe. 
  • (10.6.2020) … produžen pritvor smenjenom direktoru Gerontološkog centra u Nišu … ukupno zaraženo 135 korisnika i 4 zaposlenih … broj ptreminulih preko 50, što nije konačan broj …
  • (10.6.2020) “Poverenik SNS u Nišu Zvezdan Milovanović rekao je za Danas “da je Stevanović samo optužen i da njegova krivica nije dokazana”.

* * *

Zvezdan Milovanović je u pravu – niko nije kriv dok se njegova krivica pravosnažno ne utvrdi.

Ali Zvezdan Milovanović, na funkciji poverenika SNS – najveće, vladajuće stranke, a koje smo sreće to će biti i posle ovih izbora, bi trebao da zna – a ako ne zna bio je dužan da se ihformoiše pa nema razloga da mu ne verujemo, da formulacija „optužen“ znači da je protiv okrivljenog podignuta optužnica (za lakša krivična dela formulacija je optužni predlog)  i to za teško krivično delo protiv zdravlja ljudi u vezi sa krivičnim delom prenošenja zarazne bolesti, „usled čega je nastupila smrt jednog ili više lica” (ovde preko 50), za koje se može izreći i zatvorska kazna u trajanju od 12 godina, a to dalje znači i to da je u konkretnom slučaju istražni postupak okončan u dovoljnoj meri da suđenje može i da počne – čim se sudije i advokati odbrane upoznaju sa optužnicom.

Ako  i dalje  verujemo Zvezdanu Milovanoviću, a rekoh gore čoveku na tako značajnoj funkciji u vladajućoj stranci moramo verovati, on zna i ono što nažalost i svi mi znamo – optuženog će braniti četa veštih advokata (kao advokat, rekoh ovde ne vrsnih nego veštih) koji će ga braniti po receptu koji se danas uspešno primenjuje na svim suđenjima protiv pripadnika ove vlasti – beskrajna odlaganja sve do vremena nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja.

Da Vas podsetimo:  Kako je Topalko postao neprijatelj države: "I dođe čovek koji je 24/7 na svim televizijama..."

Dakle, Zvezdan Milovanović, poverenik SNS u Nišu, osnovano pretpostavlja da će Milanu Stevanoviću biti ukinut pritvor i da će se on braniti sa slobode, tako da će nesmetano moći da obavlja i odborničku funkciju. 

A to ne bi mogao da je u primeni, od ovih modernih vlasti (ne samo SNS-a) opšte omraženi princip moralno-političke podobnosti, koji je bio nezaobilazan u vreme „one tamo vlasti“ pre raspada Jugoslavije. Ne govorim o vremenu Miloševića – to je bio početak svih potonjih deformacija vlasti, a naročito ove sadašnje kojoj nema premca u odnosu na sve prethodne.

* * *

Pre par godina učestvovao sam, kao jedan od tridesetak javnih ličnosti, u projektu „Partokratuja, kancer demokratije“ koji je jednom nedeljno išao nekih mesec dana na tv N1 i kao onovremenom savremeniku zapalo mi je da objasnim značenje tadašneg principa – Moralno politička podobnost. 

Nisam ja devedesetih godina prošlog veka bio ni član saveza komunista, ni socijalističkog saveza da bih sa tih poziicija trebao da objaašnjavam princip moralno-političke podobnosti – pre bi Dačič sa svojim SPS-om to trebao da objnjava jer ovo što on i njegova „socijalistička partija Srbije“ danas sprovode sa socijalizmom nema nikakve veze. 

No da se vratim na ono započeto – u startu sam zastupao tezu da je princip moralno političke podobnosti nešto što nam i danas nedostaje. Element stručnosti nije bio sporan iz prostog razloga što nije bilo dileme – Mi (na vlasti) ili Oni (opozicija), jer opozicije nije ni bilo. Ali to nije bilo dovoljno, jer je bilo potrebno da ispunjavaš i onaj drugi kriterijum – kriterijum moralno-političke podobnosti, a ta podobnost je pored političkog sadržavala i nekakav moralni aspekt, pa „glavni junak“ ove priče nikada ne bi mogao da računa da iz zatvora – optužen za teško krivično dela protiv zdravlja ljudi u vezi sa krivičnim delom prenošenja zarazne bolesti usled koga je stradalo više od 50 ljudi bude na listi kandidata za bilo koju političku ili neku drugu funkciju. Takav slučaj se jednostavno nije desio čak ni u vreme najžešćeg komunizma u prvim godinama po završetku drugog sves+tskog rata. 

Da Vas podsetimo:  Pravnici sa privatnih fakulteta teško do mesta u Advokatskoj komori Beograda, krši li se zakon o zabrani diskriminacije

A da ovo nije izolovan slučaj govori i podatak koji iznosi CINS – Centar za istraživačko novinarstvo Srbije, da je na izbornoj listi SNS-a najmanje 87 kandidata koji su kršil zakon – takvi primennom principa o moralno-političkoj podobnosti „u ono vreme“ ne bi mogli da se nađu na izbornoj listi.

Nisam ja ni pozvan niti osećam potrebu da branim ono vreme, jer me to vreme ničim nije zadužilo. Najkraće je i najbolje taj period opisala profesorka Slobodanka Turajlić u gore pomenutom serijalu Partokratija kancer demokratije: “Naravno da smo mi posle revolucije, 1945. godine, imali jednu jako jaku totalitarnu partijsku državu, ali je ta partijska država polako slabila i prelazila u pravnu državu”.

I, u tome je poenta. Mi danas nemamo pravnu, već partijsku državu goru čak i od vremena koje pominje profesorka Turlajić – u prvim godinama posle drugog svetskog rata.

Dragiša Čolić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime