Selo Cernica na KiM: Vaskrsenje jednog od najstradalnijih srpskih mesta

0
60

Selo Cernica kod Gnjilane godinama je nosilo teret jednog od najstradalnijih srpskih mesta na Kosovu i Metohiji, posebno u periodu od 1999. do 2003. godine. Ipak, za one koji u njemu žive, ovo selo predstavlja mnogo više od istorijske golgote — ono je simbol opstanka, vaskrsa i života koji se oseća u svakom kutku. Dok se hoda selom, vazduh miriše na sveće i tamjan, ali istovremeno nosi miris proleća i neizrusne radosti.

Profesor informatike u lokalnoj školi u Cernici, Nikola Nisić, ističe da selo danas ima tek oko stotinak stanovnika. Pre 1999. godine u selu je bilo sto kuća, dok ih je danas svega tridesetak.

Iako su imali teško detinjstvo na koje su navikli, meštanima najviše nedostaju ljudi — mnogi su otišli, a pojedini se i dalje ne usuđuju da posete ovo mesto.

„Kad se negde pomene Cernica, svi odmah misle – geto, i svako se plaši Cernice zbog stradanja koja su se ovde dešavala. Ali ko god da dođe ovde, bar ljudi koji posećuju crkvu ili dolaze u goste kod nas, osete odmah dobrodošlicu. I nekad kažu ‘Mi kad čujemo Cernica, mislimo bukvalno rešetke na prozorima’”, navodi Nisić.

Uprkos svim izazovima, Nikola i njegovi vršnjaci daju sve od sebe da ostanu na svom vekovnom ognjištu.

„Ja i drugovi koji smo ovde ostali završili smo fakultete, hvala Bogu, zaposlili se u našoj školi gde smo od prvog dana. Moj prvi školski dan bio je u privatnoj kući koja je bila u ruševinama tada kada smo krenuli. Bukvalno naši stolovi nisu bili đački stolovi, nego stolovi za svadbu i šatore — šatorski stolovi. Trudimo se, dajemo sve od sebe da održimo to svoje drugarstvo i budemo ovde na svom ognjištu gde se najbolje osećamo”, naglašava on.

Da Vas podsetimo:  Pit, i to je Amerika

U nedostatku kafića, jedino mesto za okupljanje mladih je košarkaški teren, izgrađen uz podršku prijatelja i donatora. Pošto fudbalski teren ne postoji, druženje je vezano za košarkašku loptu, dok se povremeni izlasci organizuju u susednim srpskim selima. Prodavnica u selu ne radi već godinama, pa noćnog društvenog života u klasičnom smislu nema.

Košarka je u Cernici postala mnogo više od sporta – ona predstavlja tačku okupljanja koja vraća uspomene na period pre 1999. godine i nekadašnje velike vašare, pisao je ranije Kosovo onlajn. Turnir koji se organizuje u znak zahvalnosti žrtvama okuplja veliki broj ljudi i donosi dečju graju i osećaj slobode.„Nadamo se da ćemo Cernicu da proslavimo i da bude poznata kao mesto dobrih košarkaša”, poručuje Nikola sa osmehom.

Govoreći o svakodnevnim problemima, ističe da je ukidanje srpskog dinara najteže palo starijim meštanima kojima je otežano putovanje do Bujanovca radi podizanja penzija. Za mlade je situacija takođe komplikovana zbog višečasovnih čekanja na administrativnim prelazima prilikom odlaska u centralnu Srbiju.

Meštanin Milan Simijonović ističe slogu kao glavnu karakteristiku preostalog stanovništva. Tradicija pozivanja celog sela na svadbe i zajedničko održavanje crkve i izgradnja omladinskog centra svedoče o jedinstvu koje se danas retko sreće. Ipak, nedostatak omladine ostaje najveći gorući problem.

„Detinjstvo je bilo baš mnogo teško i neizdrživo, ali opet, uz Boga smo nekako svi opstali, tu smo. Ima dosta naših drugova koji su otišli. Najteži period je kad nestaju ljudi, kad nestaju drugari, ti nemaš sa kim da se družiš”, objašnjava Milan, dodajući da se uprkos teškoćama i dalje traži način za opstanak.

Posetioci koji u Cernicu dolaze iz Republike Srpske, Beograda, Novog Sada i drugih krajeva često dolaze sa predrasudama i slikom „života iza rešetaka”, ali nakon posete odlaze sa osećajem blagoslovenosti, slobode i nade.

Da Vas podsetimo:  Setimo li se zatočenih Srba sa KiM samo zato što su Srbi

Na pitanje šta ove mlade ljude drži na Kosovu i Metohiji nakon toliko tragedija, odgovor pronalaze u unutrašnjoj snazi i vere u bolje sutra.

Želju za ostastankom potvrđuje i nastavnik ruskog jezika Lazar Petrović, čiji je četvorogodišnji brat stradao među žrtvama u Cernici. Upravo zbog potrebe za okupljanjem mladi su pokrenuli inicijativu i uz pomoć humanitarnih organizacija poput „Svi za Kosmet” započeli izgradnju Omladinskog centra. Ideja je nastala spontano, nakon jedne prekinute košarkaške utakmice zbog kiše, kada se pokazala potreba za zatvorenim prostorom za druženje sa gostima iz Srbije.

Cernica danas ostaje svedočanstvo mladosti, stvaranja i neodvojivog duha slobode koji prkosi svim iskušenjima.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime