Selo Kusonje kod Pakraca: Jedno od najvećih srpskih stratišta u Zapadnoj Slavoniji

0
603
Foto: Moja Posavina

Nastavljajući etničko čišćenje i stravične zločine nad srpskim stanovništvom na području pakračke opštine, pripadnici hrvatske vojske su u decembru 1991. i januaru 1992. u selu Kusonje likvidirali veći broj civila. Ukupno je u ovom mestu ubijeno 35 srpskih civila i žrtava ratnog zločina, među kojima je bilo četrnaest žena, dok je šesnaest osoba bilo starije od šezdeset godina.

Prema podacima popisa iz 1991. u mestu Kusonje je živeo 1101 stanovnik, od čega 891-o lice srpske nacionalnosti, 72 Jugoslovena, 99 Hrvata i 39 stanovnika drugih nacionalnosti.

U ovom selu su 1991. hrvatski vojnici počinili brojne zločine ubijajući meštane, uglavnom žene i starije osobe. Selo je tokom hrvatskog terora i agresije opustošeno i spaljeno a prema popisu iz 2011. evidentirano je 187 Srba povratnika.

Tokom Drugog svetskog rata ustaše su ubile više od pet stotina 500 Srba iz Kusonja, Dragovića i Čaklovca i izbeglica sa Kozare a tela pobijenih su pobacali u dva seoska bunara, dok su ostali spaljeni u crkvi.

Prve žrtve iz Kusonja evidentirane tokom ratova devedesetih su Gavrilo Ratković (1936) i Stevo Šteković (1935) koji su prisilno nestali u avgustu 1991. godine i koji se vode kao nestala lica. Porodice strahuju da su ovi civili zarobljeni od hrvatske vojske i odvedeni u neke od zloglasnih logora za Srbe.

Mesto Kusonje našlo se na udaru hrvatskih agresora još u leto 1991. kada ovo mesto napada vod „Alfa“ hrvatske 105. brigade Zbora narodne garde iz Bjelovara i to zajedno sa hrvatskom policijom (ukupno 18 vojnika i 2 policajaca). Napad hrvatske vojske na pretežno srpsko selo je započeo u 7:30 a namera hrvatskih ekstremista je bila da ovo mesto opustoše a srpski narod proteraju i istrebe. Naoružani dugim cevima, hrvatski ekstremisti iz raznih delova Hrvatske, došli su na tuđi kućni prag da ubijaju nedužne civile, da siluju žene i počine zločine nad srpskom decom, starcima i nejači.

Prema podacima „Veritasa“ dana 8. septembra 1991. „zenge“ su sa jednim oklopnim vozilom ručne izrade, sa slikom krokodilskih čeljusti i natpisom „Srbožder“, patrolirale kroz srpska sela po kojima su ubijali i palili.

Da Vas podsetimo:  Novogodišnja čestitka Duška Radovića

Da bi izbegli sudbinu drugih popaljenih i razorenih srpskih mesta, pripadnici TO Kusonje su u svom selu sačekali i iz ručnog bacača pogodili tu skalameriju, zbog čega su je zengovci napustili i utrčali u lokalnu kuću broj 55. Bitka je nastavljena i sledećeg dana a prema podacima VERITASA, u ovom napadu na pretežno srpsko selo ubijeno je petoro Srba. U toj akciji ubijeni su Srbi Dragan Anđelić i Momir Radulović koji su se, kada je, zapucalo sklonili u kuću br. 55 ne znajući da su u njoj Zenge. Ovi nedužni Srbi su mučeni pa zadavljeni žicom od strane hrvatskih ekstremista a u pucnjavi su ubijeni i Ignjatije Miličević, Đorđe Lalić i penzioner Luka Vukosavljević, star 62 godine, koji nije ni učestvovao u akciji.

Tragedija meštana je nastavljena pa je nekoliko dana kasnije u napadu na selo ubijena Koviljka Ljubičić, rođena 1942. godine a prema podacima nevladine organizacije „Documenta“ u septembru 1991. je ubijen Željko Milošević, rođen 1972. godine. Civil Milan Gunjević (1952) iz Kusonja odveden je iz svoje kuće u oktobru 1991. od strane pripadnika hrvatske vojske i zatočen u logor u Pakračkoj Poljani gde je najverovatnije mučen i likvidiran a i danas se vodi kao nestalo lice.

Novi pokolji usledili su u decembru 1991. i januaru 1992. kada hrvatska vojska upada u nebranjeno srpsko selo Kusonje i masakrira nedužne civilne koji su se tamo zatekli. Uporedo sa masakrom u Gornjim Grahovljanima (opština Pakrac), gde je hrvatska vojska 29. decembra 1991. masakrirala 18 srpskih civila dešavaju se i svirepa ubistva u selu Kusonje.

U svojim kućama tih decembarskih dana 1991. na užasno težak način ubijeni su meštani Kusonja:

Mara Bosanac 1910 – nepokretna starica, izmasakrirana 18.12.1991. u svojoj porodičnoj kući

Petra Panić 1924 – starica, zlostavljana pa masakrirana u svojoj kući

Milica Komlenac 1912 – nepokretna, slabovida starica, mučena pa ubijena u kući, posmrtni ostaci još nisu pronađeni, vodi se kao nestala

Da Vas podsetimo:  Bombardovanje bolnice u Kasindolu 1995. godine

Ana Krajinović 1935 – zlostavljana pa okrutno ubijena 25.12.1991

Vasiljka Mandić Ratković 1921 – ubijena 24.12.1991. u svojoj kući

Slobodan Milinović 1928 – penzioner, mučen pa ubijen 28.12.1991. u svojoj kući i njegova supruga

Ruža Milinović 1930 – penzionerka, takođe mučena pa ubijena 28.12.1991.

Jagoda Živković 1918 – starica, mučena pa ubijena u svojoj kući

Jeka Pejčić 1943 – zlostavljana (moguće i silovana) pa ubijena u svojoj kući

Vasilije Perić 1918 – penzioner, mučen i ubijen u kući

Milan Radonić 1956 – odveden u logor „Pakračka Poljana“ gde je zlostavljan, mučen i likvidiran

Gavrilo Ratković 1936 – civil, vodi se kao nestalo lice

Radovan Ratković 1963 – ubijen u decembru 1991. u svom selu

Nikola Stojković 1960 – ubijen u decembru 1991. u svom selu

Stojan Zec 1947 – ubijen u decembru 1991. u svom selu, vodi se kao nestalo lice

Gojko Cvišić 1939 – ubijen u decembru 1991. u svom selu

Stravični zločini su nastavljeni i u januaru 1992. godine kada hrvatska vojska ubija po kućama srpske civile, uglavnom stare i nemoćne. Tako su nakon stravičnih tortura ubijeni i civili Petar Zeba (1950) i njegova majka Jula Marić (1926) koji su se dugo vodili kao nestali. Jula je identifikovana 2006. godine a Petrovi posmrtni ostaci su identifikovani 2021. godine i reč je telima koje je hrvatska strana iste godine kao “NN” predala predstavnicima JNA i koji su, nakon preliminarne identifikacije, ekshumirani sa groblja Lešće u Beogradu. Petar i Jula su sahranjeni na mesnom groblju u Kusonjama.

Tada su ubijeni još i civili – penzioner Petar Kozlović (1930), braća Boško (1946) i Ilija Ratković (1949) a u svojoj postelji, u svojim kućama su mučene i masakrirane nepokretne starice Stana Škorić (1906) i Petra Trgovčević (1910). Nekoliko dana kasnije prisilno je nestao i Stojan Komlenac (1937) koji se vodi kao nestalo lice. U isto vreme u mestu Branešci, opština Pakrac, ubijena je Dušanka Relić Romanić (rođ. 1930) koja se vodi kao nestalo lice a u centru Pakraca 03.01.1992. hrvatski ekstremista je na ulici ubio Srpkinju Nevenku Vučković (rođ. 1928) ispalivši u nju nekoliko hitaca.

Da Vas podsetimo:  Godišnjica masakra u Bjelovcu: Starci, žene i devojke ubijani na kućnom pragu, u zarobljeništvu i bebe

Hrvatske snage su 1991. i 1992. ubile 35 meštana Kusonja srpske nacionalnosti, a tokom rata dok je selo bilo pod kontrolom srpskih snaga nije ubijen nijedan civil – meštanin hrvatske i nesrpske nacionalnosti što najbolje pokazuje razliku između dve zaraćene strane. Među srpskom vojskom je vladala stroga disciplinu, vodilo se računa o svakom korako, postojao je red – poštovalo se svako primirje! Za razliku od hrvatskih vojnika koji su se iživljavali nad civilima – ženama, decom i starcima, srpski branioci su svo vreme trajanja rata poštovali osnovne ljudske, moralne i etičke principe kao i sva pravila ratovanja.

Pripadnici hrvatskih paravojnih formacija počinili su veliki broj ratnih zločina na teritoriji Zapadne Slavonije. Ubijeno je više od 1200 ljudi a prvi zločini nad Srbima počinjeni su već u proleće i leto 1991. godine. Najteže su prošli Srbi sa područja opštine Pakrac gde su postojali zloglasni logori poput Marinog Sela i Pakračke Poljane u kojima su mučeni, zlostavljani i ubijani zatočeni srpski civili. Tokom trajanja terora mnoge žene srpske nacionalnosti su zlostavljane i silovane a brojne torture prošao je i veliki broj dece, od kojih neka nisu dočekala živa završetak rata.

Pripadnici hrvatske vojske ubili su na području Pakraca više od dve stotina lica (uglavnom) srpske nacionalnosti, najviše tokom 1991. i 1992. godine. Ovo područje ponovo se našlo na meti zločinaca i u proleće 1995. tokom akcije „Bljesak“ kada je ovaj prostor etnički očišćen od srpskog stanovništva. Tela mnogih civila pronađena su u pojedinačnim i masovnim grobnicama otkopanim tokom i nakon završetka građanskog rata. Mnoge žrtve se i danas nalaze na listi nestalih, budući da Republika Hrvatska odbija da započne sa pretragom terena za koje postoji indicija da skrivaju masovne grobnice ubijenih Srba. Osim Srba, hrvatski vojnici su u ovom kraju usmrtili i pojedine Mađare, Rusine, Čehe pa čak i Hrvate.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime