Šest crtica iz Vučićeve godine

0
1260

U 2017. godini je šef naprednjaka ustoličen kao predsednik, premijer, vođa navijača, prvi bezbednjak, urednik medija i pisac reklamnog materijala kompanije IKEA. Godišnji osvrt Ivice Petrovića, dopisnika DW iz Beograda.

1. Vučić – šef svega

Bivši predsednik Tomislav Nikolić zapretio je da će se ponovo kandidovati za tu funkciju i tako na trenutak krenuo da kvari planove Aleksandra Vučića. Opozicija u vidu belih listića je brže bolje podržala Nikolića, baš kao što su ga i onomad podržali da sa vlasti skine „diktatora Tadića“. Nakon izvesnog šuma u komunikaciji zvanog ‘zvaću ja Tomo tebe – nemoj ti mene’, Nikolić se nagodio, smestio u izmišljenu kancelariju za nepostojeće poslove sa Rusijom i Kinom, a Aleksandar Vučić je postao novi predsednik Srbije.

Tako je otklonjena opasnost da na Andrićev venac dođe neki novi demokratski diktator pa je Aleksandar Vučić postao predsednik, vođa navijača, premijer, koordinator bezbednosnih službi, vrhovni komandant, urednik medija, predsednik SNS, i pisac reklamnog materijala kompanije IKEA.

„Dosad bi već i ona poslovična žaba primetila da voda postaje pretopla“, kaže za DW o tome Vladan Marjanović, novinar nedeljnika NIN. „Većinska Srbija, međutim, ni posle pet i po godina naprednjačke vladavine ne vidi ništa problematično u razgrađivanju institucija, rastakanju morala i poništavanju smisla u izvedbi Vučićevih satrapa. Vučić sam, pak – sad i u skladu s lažnom titulom ‘vrhovnog komandanta’ kojom mu se ulaguju – nastavlja da suvereno komanduje tom sumračnom paradom.“

2. Autokratija ili diktatura?

Polemika da li je u Srbiji autokratija ili diktatura nije prestajala tokom čitave godine. Dežurni dvorski analitičari takve optužbe odbacuju sa gnušanjem, ali zanimljivo je da to rade i oni koji bar na papiru nisu naklonjeni Vučiću.
Serbien – Lokahlwahlen

Da Vas podsetimo:  MONASI KOD PIROTA NEGUJU TRADICIJU: Prave sir unikatan u svetu, a evo i kako!

Tako se fizičko nasilje i pretnje gubitkom posla za vas i članove vaše porodice ili bezočno reketiranje privatnog biznisa ili pranje novca kroz stranačke donacije vide kao mali nedemokratski nestašluci, a davljenje novinara i obijanje njihovih stanova kao deo nesavršene demokratije. Kupovina glasova, otmice odbornika i prekrajanje izborne volje građana valjda takođe spadaju u dozvoljene nestašluke garanta mira i stabilnosti na Balkanu. Krajnji utisak je da previše ljudi, kako u Srbiji tako i u Evropi, blagonaklono i ravnodušno posmatra rađanje diktature u Srbiji.

„Moj politički utisak godine je da klizimo u ozbiljnu diktaturu“, kaže Zoran Gavrilović iz Biroa za društvena istraživanja za DW. „I institucije i građani kao da sa radošću hrle u diktaturu. A to potvrđuje i naše istraživanje u kojem osam od deset građana kaže da je Srbiji potreban lider sa čvrstom rukom, a sa druge strane svaki drugi kaže da nije pametno pričati ono što misliš. A izbori u Srbiji više ništa ne odlučuju, niti su regularni.“

3. Ovce na zvonce

Srpski parlament je u 2017. imao specifičnu ulogu: trebalo je da pokaže zašto je parlamentarizam budalaština i zašto je od toga važnije da Srbija ima dobrog domaćina čvrste ruke koji o svemu odlučuje sam i zove se Aleksandar Vučić. Parlamentarna većina je u tom domu glasala uz pomoć zvonceta i zaista nije poznato zašto je zlobnike to asociralo na zabludele ovčice.

Pored toga, srpski parlament je tokom 2017. godine raspravljao i o nekim veoma važnim temama: pudrijerama, donjem vešu pojedinih ministarki, Pinočeu, pevanju uz gusle, pretilo se šamarima, a predsednica parlamenta je pored uključenog mikrofona ponižavala generalnu sekretarku parlamenta.

Vlast svesno pravi takvu atmosferu i tvrdi se da će sve to biti razlog da se raspišu i vanredni parlamentarni izbori kako bi Srbija dobila nove i bolje poslanike. Zvonce će, za svaki slučaj, ostati.

Da Vas podsetimo:  Čemu se Srbi još mogu nadati?

________________

Godina brža, jača i bolja od prethodnih
Vladimir Milutinović, „Dvogled“

Možda je najveći utisak ostavila rečenica sadašnjeg predsednika: „Sigurno neću biti predsednik Srbije“. Ona je bila uvod u kasniju diktaturu imaginarnog, lažnog. Zvanični govor vlasti je danas potpuno odvojen od realnosti, ali se održava, kao u crtanom filmu kada Pera Kojot trči po vazduhu i to mu uspeva sve dok ne shvati da više nema tla pod nogama. Svetski fenomen fake news za nas je mala beba.

Ivica Petrović

dw.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime