SETITI SE ŠAR PLANINE: NAJVIŠI VRH SRBIJE NIJE ONAJ O KOME SE UČI U ŠKOLI

0
342

Deca na časovima geografije uče da je prokletijski vrh Đeravica sa 2.656 metara nadmorske visine najviši vrh naše zemlje. Isti podatak navodi i Statistički godišnjak Republike Srbije za 2020. godinu. Međutim, to nije tačno. Najviši vrh Srbije nije Đeravica na Prokletijama već Velika Rudoka na Šar planini.

Srpska istorija je svojim dobrim delom vezana za planine i brdovite krajeve. I to ne samo zbog Svete Gore ili Gorskog vijenca, gde je ona dostigla svoje duhovne i literarne vrhove. Prestonice i važni gradovi nemanjićke Srbije, poput Starog Rasa, Nerodimlja, Prilepa ili Novog Brda, nalaze se na većoj nadmorskoj visini od Madrida, koji je najviša savremena evropska prestonica. Brdoviti Balkan nije samo fraza.

Šar planina zauzima važno mesto kako u srpskoj istoriji, tako i u narodnoj epskoj tradiciji. Kada je car Dušan išao da prosi Roksandu među Latine, o čemu svedoči pesma „Ženidba Dušanova”, uslov lukavog domaćina je bio da srpski car ne vodi svoje najbolje junake. Ipak, majka junaka sa Kosova se dosetila rešenja:

„Đeco moja, dva Vojinovića,
vi imate brata u planini
kod ovaca, Miloš-čobanina,
najmlađi je, a najbolji junak”

Lukavstvom, snagom i sposobnošću srpskom caru pomogao je upravo čobanin Miloš, koji je napustio porodično imanje u Vučitrnu da bi bio na planini. Šara je kod njega razvila ne samo snagu već i zamašnu nehajnost koja ja kvarila pažljivo osmišljeni latinski ceremonijal.

„(zlu nauku Miloš naučio
kod ovaca u Šari planini,
pospavati svagda oko podne):
on zadrema na konju kulašu”

Vuk Karadžić zabeležio je ovu pesmu od guslara Tešana Podrugovića, koji je i sam rođen na preko hiljadu metara nadmorske visine. Podrugović, koji je živeo na prelazu iz osamnaestog u devetnaesti vek, nije mogao da zna da u Dušanovo vreme nije postojao termin Šar planina. Taj naziv došao je tek sa osmanskim osvajanjima. U srednjem veku Šara je kod Srba bila poznata i kao Mlečana planina, što je svedočanstvo o tome da epske pesme donose i dosta istine.

Da Vas podsetimo:  EPIGRAMI- ŽIVOT

Setiti se Šare

Šara je zaista bila poznata po brojnim stadima ovaca. Proizvodnja mleka i sira dala je i ime Sirinićkoj župi, koja se mahom poklapa sa današnjim granicama opštine Štrpce. Ljudi iz Sirinićke župe bili su među najboljim poznavaocima Šare. Upravo zato je 1906. godine baš njih angažovao Miroslav Spalajković, konzul kraljevine Srbije u Prištini, da švercuju i dele oružje srpskim selima u vreme kada je Osmanska država prestajala da postoji i sva vlast je bila u rukama lokalnih silnika. Ostala su zabeležena i imena ovih poznavaoaca Šare koji su pomagali Spalajkoviću: Ilija, Lazar, Zdravko i Cvetko. Oni su konzulu Kraljevine Srbije bili predstavljeni kao ljudi „koji bi ce bar prema sadašnjem uvek mogli izvući iz škripca”.

Zašto je danas važno setiti se Šare? Deca na časovima geografije uče da je prokletijski vrh Đeravica sa 2656 metara nadmorske visine najviši vrh naše zemlje. Isti podatak navodi i Statistički godišnjak Republike Srbije za 2020. godinu. Međutim, to nije tačno. Najviši vrh Srbije nije Đeravica na Prokletijama već Velika Rudoka na Šar planini. Ovaj podatak rasprostranjen je među ljubiteljima planina već neko vreme. Objašnjenje koje je često nuđeno glasilo je da nova merenja pokazuju da je Rudoka viša od Đeravice.

Pogled na topografsku kartu Jugoslavije u razmeri 1:25.000 koju je 1972. godine izradio Vojnogeografski zavod pokazuje da je izmerena visina vrha Velika Rudoka 2.658 metara. Drugim rečima, odavno je poznato da je Rudoka dva metra više od Đeravice. Zašto onda ne znamo koji je najviši vrh naše zemlje?

Najbolji poznavalac ove tematike je mr Sava Stanković, penzionisani potpukovnik geodetske službe Vojske Srbije i bivši načelnik Službe za granice Ministarstva spoljnih poslova. Stanković ističe da najverovatnije usled neprecizno definisane granice između Socijalističkih republika Srbije i Makedonije vrh Velika Rudoka nije bio posmatran kao vrh na teritoriji Srbije. Rudoka nija privlačila pažnju verovatno i zato što nije nijviši vrh Šar planine. Nedaleko od Rudoke u pravcu severa, unutar teritorije Severne Makedonije, protežu se vrhovi Mali Turčin (2.707 mnv), Bakardan (2.704 mnv) i Titov vrh (2.748 mnv).

Da Vas podsetimo:  Ćirilična kaligrafija

Granična linija

Precizno utvrđivanje granice između SR Jugoslavije i Republike Makedonije izvršeno je nakon raspada zajedničke države.

Granični kamen na vrhu Velike Rudoke. Uprkos protivljenju Srbije, Skoplje i vlasti u Prištini izvršile su demarkaciju granice

Potpukovnik Stanković, koji je bio akter ovih pregovora, kaže: „Pregovori sa Makedonijom otpočeli su u Beogradu 02. septembra 1996. godine i do potpisivanja Ugovora trajali oko pet i po godina. Pregovori o razgraničenju vođeni su uobičajenim diplomatskim metodama, prema međunarodno usvojenim principima i načelima. Posle dugotrajnih pregovora u okviru Zajedničke diplomatsko – ekspertske komisije za utvrđivanje protezanja i opis državne granice, granica je definitivno određena Ugovorom između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Makedonije o protezanju i opisu državne granice, potpisanim u Skoplju 23. februara 2001. godine”. Ugovor su potpisali tadašnji predsednici Vojislav Koštunica i Boris Trajkovski, a dan ranije parafirali ministri spoljnih poslova Goran Svilanović i Srđan Kerim.

Stanković dodaje da je najviše vremena provedeno na utvrđivanje granice na planini Kopiljači iznad Vitine, na Kozjačko-đermanskom odseku, kao i na tromeđi Srbije, Albanije i Makedonije na Šar planini. Sam reon Velike Rudoke, koji se nalazi 15km severoistočno od tromeđe Srbije, Albanije i Makedonije došao je na red u maju 1997. godine.

Stanković svedoči: „Zajednička diplomatsko-ekspertska komisija se saglasila da se granična linija, gde je to moguće, proteže po sredini dominantnih vrhova i grebena. Tako je na 3. sednici, održanoj u Beogradu od 06. do 08. maja 1997. godine, utvrđeno, prema topografskoj karti u razmeri 1:25.000 Vojnogeografskog instituta JNA, da se državna granica proteže sredinom 8 grebena i vrhova duž čitave granice, među kojima je vrh Rudoka”.

Dilema da li je Rudoka deo Srbije je razrešena de facto 1997. a de jure 2001. godine. Nažalost, u školskim udžbenicima Velika Rudoka je i dalje neprepoznata kao najviši vrh Srbije. Statistički godišnjak Republike Srbije uopšte i ne navodi Rudoku kao jedan od važnijih vrhova Srbije.

Da Vas podsetimo:  AKO SUMNjATE – OSUMNjIČENI STE

spon na Rudoku

Planinare put vodi do Rudoke iz dva pravca. Sa kosovsko-metohijske strane uspon je moguć preko goranskih sela Prizrenski Brod i Rastelica.

Pogled na Veliku Rudoku, pred kraj uspona

Planinari iz Srbije pohode Rudoku uglavnom iz Severne Makedonije, stazom koja kreće iz Novog Sela u opštini Bogovinje. Tim putem sam sa grupom planinara i ja krenuo početkom juna ove godine. Uspon na Rudoku nije tehnički zahtevan ili posebno dugačak. Međutim, visinska razlika i težak ranac sa opremom za kampovanje čine da ovaj pohod svakako nije ni lak. On Novog Sela do Rudoke i nazad do Crnog jezera, gde je napravljen kamp, ima oko 20 kilometara tokom kojih se napravi oko 1600 metara uspona.

Kao i u neka prohujala vremena, planinom špartaju brojna stada ovaca. Pastiri su nehajni kao i ranije. Međutim, šarplaninci su brojni i odmah svojim glasnim lavežom napomenu planinarima da nema previše potrebe da se približavaju stadu. Šara je posebno lepa početkom juna. Starog snega ima još uvek, ali se usled jakog sunca on intezivno topi i šara Šaru mrežom potoka. Planinari su srećni jer im ne nedostaje izvora za piće a zelenilo zato što ima svu vodu ovoga sveta.

Potpukovnik Stanković mi kaže da je tokom poslednjih godina visina Rudoke opet merena i ispostavilo se da je ona dva metra viša nego što se ranije mislilo. On, ja i svi drugi ljubitelji planina se nadamo da će se sledeća rečenica uskoro naći u nekom geografskom udžbeniku ili atlasu: „Na granici između Republike Srbije i Republike Severne Makedonije nalazi se vrh Velika Rudoka, koji je sa 2.660 metara nadmorske visine najviši planinski vrh Republike Srbije”.

IZVOR: Politikon

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime