Silikonski mozak senatora Rona Džonsona

3
2195

Očigledno da ruskim obaveštajcima u Srbiji ne cvetaju ruže. Počevši od toga da tokom 2016. godine oni nisu uspeli da organizuju antivladin prevrat u Crnoj Gori. Ma koliko se oni upinjali da podriju moćnu težnju crnogorskog naroda za ulazak u NATO pakt, ništa nisu uradili. Zavera je bila na vreme razotkrivena od strane crnogorskih patriota iz lokalne obaveštajne službe, koja je utvrdila da je smešana grupa srpskih, crnogorskih i ruskih zaverenika pokušala napad na suverenitet Crne Gore.

Dvojica ruskih rukovodilaca zavere – Šišmakov i Popov – pri tom su bili profesionalni špijuni, o čemu su lokalni obaveštajci na vreme obavešteni od strane poljskih kolega. Šta reći, budnost poljskih kolega u borbi sa ruskim špijunima dostigla je neizmerljive visine. Na primer, sada oni ostvaruju širok program po pitanju rušenja spomenika sovjetskim vojskovođama koji su oslobađali Poljsku od nacista. Oni ne bez osnova sumnjaju da ti spomenici predstavljaju centralne figure oko kojih se pletu ruske špijunske veze.

Bilo bi naivno očekivati da se posle neuspeha u Crnoj Gori, predstavnici „imperije zla“ umire i prekinu svoje pokušaje da destabilizuju Balkan. Sada oni mobilišu svoju međunarodnu agenturu sa ciljem da ruski humanitarni centar u Nišu dobije diplomatski status. Taj centar za pružanje humanitarne pomoći u vanrednim situacijama pojavio se u Srbiji 2012. godine, no on nema diplomatski status. Nisu vam to američki marinci koji ga automatski dobijaju. Taj centar se ponaša krajnje sumnjivo. Na primer, za vreme prirodnih katastrofa on šalje u Srbiju odrede spasilaca u koje su uključene i devojke iz Sibira sa istaknutim spoljašnjim osobenostima. Zajedno sa prirodnim zdravljem one odišu lepotom i veselošću.

Svakom zdravo mislećem čoveku mora biti jasno da je taj centar gnezdo špijunaže, preko koga Moskva pokušava da skrene Srbiju sa njenog ispravnog puta u EU i NATO. Mladi Srbi počinju da se sumnjivo odnose prema zapadnim standardima ženske lepote i čak sumnjaju da plastične zadnjice američkih estradnih diva uveliko ustupaju prirodnom magnetizmu sibirskih devojaka. Tako da se stvar može okrenuti na loše. Do đavola, zatvorite taj centar ili u krajnjem slučaju, ne dajte mu da radi. Ovakvo rešenje problema vidi američki senator Ron Džonson, koji je ovih dana posetio Beograd iz vaspitnih razloga. Taj senator je sa predsednikom Aleksandrom Vučićem imao toliko fascinantan didaktički razgovor, da bi bilo greh ne prepričati ga. Citiram: „nadam se da će se predsednik Vučić, Srbija i srpski narod suprotstaviti svim pokušajima da se pruži diplomatski status radnicima Ruskog humanitarnog centra u Nišu, jer to nije u interesima ekonomije i investicija iz zapadnih zemalja“.

Da Vas podsetimo:  Zoran Milošević: Sprečiti razorno delovanje Zapada i zbližiti se sa Rusijom

Gospodo, da li mi možete objasniti čijim se pokušajima da se pruži diplomatski status, mora suprotstaviti cela Srbija na čelu sa njenim predsednikom? Pokušajima Rusije? No ona ne pruža diplomatski status svom centru u Srbiji. Ona može samo tražiti taj diplomatski status. Zbog čega tako tužan pafos?

Što dalje, to gore. Pokazuje se da ako centar stekne diplomatski status, onda će poslovi Srbije loše krenuti. I bez toga skupe investicije Zapada će konačno usahnuti. Nastaće kraj vremena.

Ja nikako ne mogu shvatiti logičku vezu. Možda Vi shvatate vezu između sibirskih devojaka i investicija iz zapadnih zemalja?

A ukoliko ni Vi takođe ne shvatate, onda se kod svih nas mora javiti pitanje: da nije možda američka plastična hirurgija naučila da proizvodi ne samo plastične zadnjice, nego i plastične glave? Kako drugačije shvatiti sledeću frazu američkog senatora: on bi želeo da Rusija postane „prijateljski konkurent zapadnoj civilizaciji“ i Amerika je spremna da postane prijatelj Rusiji, „a donošenje takve odluke je na Putinu“.

Znači, ako uguši humanitarni centar u Nišu, onda Rusija ima šansu da postane prijateljski konkurent Americi. A ako se tom centru pruži mogućnost da diše – onda ništa od toga. Rusija ostaje u statusu imperije zla. Pri čemu je apsolutno neshvatljivo, kakve veze sa ovom pričom ima Putin.

Ne znam da li je silikonska glava Džonsona shvatila da mu je odgovorio Aleksandar Vučić: „Mi donosimo odluku u skladu sa našim interesima. Mi se ne podvrgavamo nikakvoj agresiji. Mi donosimo odluke u skladu sa interesima suverene i nezavisne Srbije“.

Da budem iskren, ja ne znam kojoj varijanti je skloniji Aleksandar Vučić. Za mene to nije naročito važno. Glavno je da je ruski centar Srbiji potreban i on je to ne jednom dokazao u vreme prirodnih katastrofa.

Da Vas podsetimo:  Nagrađeni zločin

A radi čega se oko njega raspirila takva neviđena buka, meni nije jasno. Ili se ostvaruju moje najgore sumnje i zapadni dobročinitelji Beograda počinju da istiskuju Rusiju iz Srbije svuda kuda je to mogućno? Kako ne bi bilo ruskog duha u toj zemlji?

Šta reći, u životu je svašta mogućno. Moguća je i zamena ruskog duha silikonskim mozgovima. Silikonskim glavama.

fsksrb.ru

3 KOMENTARA

  1. Jao Boze dragi, sto se svet vise tehnoloski razvija, covek se umski sve vise zatupljuje.
    Sta reci osim da ja licno Americi i njenim saveznicima od srca zelim da svaki dan imaju OLUJU kakvu smo mi Srbi imali 1995, 1999 ali ne od ljudi vec od Boga. Njih samo Bog moze kazniti pravednom kaznom.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime