SLATKA I GORKA OSVETA

0
62

Na očnoj klinici u bolničkoj sobi zatekla se dvojica starijih sugrađana. Mika je stamene građe a ćutljive prirode, ali voli da ispriča poneku šarenu lažu (to je ona laž koja nikome ne škodi), a Mujo je veoma razgovoran i bolećiv prema svim pacijentima, cimerima. Jednog popodneva dovezoše Miku iz operacione sale u krevet pravo pored Muje. Mujo onako iz radoznalosti, bez trunke zle namere se raspričao pa zapitkuje Miku u stilu: Kako si Miko, imaš li bolove i sve tako u krug. Nikako da stane sa pričom. Mika nam je kasnije pričao da je tada imao užasne bolove i da mu nije bilo do priče, niti je mogao da odgovori Muji.Bio je toliko besan i ljut da bi mu svašta rekao, jer mu je trebao potpuni mir i tišina, a ne larma i diskusija. Kada se malo oporavio, Mika je smislio neobičan plan kako zbog svega da napakosti Muji. Kroz prozor sobe, preko kanapa doturili su Miki, po njegovoj narudžbi, jednu tegli meda jer je Mika saznao da je Mujo ljubimac slatkiša. Mika se malo poslužo i predao Muji teglu da se i on malo zasladi. Mika ga je maltene terao da uzme više i više, a Mujo nije mogao da odoli medu, pa je bogami slistio pet, šest kašika. Nedugo posle slatkog obroka Muji je jako pozlilo od konzumiranog meda, počeo je da povraća pa je nastala uzbuna kod bolničkog osoblja i nagađanja o tome šta je jeo i ko mu je davao tolike slatkiše. Mika se pravdao da mu je iz najbolje namere dao da se posluži medom, da on nije kriv što je toliko pojeo i to što je on previše konzumirao med, ne snosi ličnu odgovornost. I kada je sve to dobro prošlo i kada su obojica završili sa operacijama očiju, pitali su jedan drugoga koliko sada mogu da vide. Mika kaže da je na proveri video podosta brojeva i da je operacije uspešna, a Mujo reče Miki da nije video ništa, pa ni ono najveće slovo koje su mu pokazali.Onda mu je Mika duhovito dobacio da bi to veliko slovo mogao videti i bez oba oka. Međutim, Mika je i dalje zbog one početne ljutnje u vezi larme posle operacije, pokušavao na neki način da se neslano pošali sa Mujom. Pitao ga je da li ima decu. Ovaj mu reče da ima četiri sina. Na to mu je Mika odgovorio da treba da sedi kući i uživa u sobi sa četiri zida a ne da se ovde zlopati jer ima ko da ga čuva i neguje, pa mu na kraju dobaci: Uostalom šta će tebi oči kad ne znaš da ćutiš i gledaš svoja posla.

Da Vas podsetimo:  AFORIZMI-CRVENILO

Jedan drugi Mikin događaj sa dalekog puta na pijacu još je upečatljiviji. Nekada davno Mika je svakoga petka uveče kretao sa volovskim kolima punim rakije put Tuzle, da bi u subotu ujutro bio prvi na pijaci. Da bi se došlo do Tuzle mora se preći noću i planina Majevica. I tako jednom u cik zore presretoše ga neki rudari koji su se vraćali kući iz druge smene. Pitali ga: Domaćine šta voziš u ovim buradima? On im reče rakiju. E pa moraš nam natočiti jedno desetak litara da se malo okrepimo. Mika im reče da nema nikakvih problema. Pošto je Mika bio sa donje, niže strane volovskih kola, veli on njima evo samo da prođem sa gornje strane kola, da uzmem nateglicu i da vam natočim rakije koliko hoćete. Oni rekoše važi domaćine samo se ti snađi da nas poslužiš. Mika je zapravo prošao sa gornje strane da iz kola izvuče jednu „drvenu paliju“ i onda je iz sve snage (sa visine, sa gornje strane kolovoza, ima veću snagu) počeo besomučno da ih bije tom palijom. Usput im je dobacio da im rakija sada i ne treba jer su dobro ošamućeni i bez nje. Priča je završila na krivičnom sudu i Mika je ipak zbog prekoračenja nužne odbrane malo bio i u zatvoru zbog nanetih teških telesnih povreda noćnim drumskim razbojnicima.

autor:Simo S. Stokić, dipl. Pravnik

(Obe priče su istinit događaj)

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime