U ovoj našoj slatkoj maloj izvrnutoj torti kojoj dno na vrhu stoji, vlast je zavapila da vlast učini nešto i spreči društvene mreže da lažnim vestima uznemiravaju vlast. Pa će vlast, na učestale apele najviših organa vlasti, doneti nove zakone kojima će širenje tih lažnih vesti biti onemogućeno a bogami i strogo kažnjivo.
Za one koji se ne razumeju u zakone ove zemlje, vlast je već izdala jasno uputstvo šta jeste, a šta nije lažna vest. Pod jedan, sve vesti se dele na lažne i – važne. Sve vesti koje izazivaju uznemirenje vlasti su po definiciji lažne. Sve vesti koje emituje sama vlast, ma koliko da su izmišljene, uznemirujuće ili nebitne su – važne.
Na primer, vest da je predsednik države iz čista mira (i čistog samoreklamerstva) otišao u posetu jednoj porodici – jeste važna. Ali je još važnije objaviti da tokom te posete predsednik države nije mogao da se opusti jer su društvene mreže brujale o tome da je nestao jedan novinar, da voda iz vodovoda nije za piće i da protesti blokiraju saobraćaj. A sve su to, kako je predsednik objasnio – lažne vesti. Jer, opet po predsedniku države: novinar je ”živ, zdrav, ne može biti zdraviji”, kao uostalom i česmovača (gradonačelnik čak tvrdi da ”čim poteče iz slavine ona je ispravna“), a ”benzin je kvalitetniji nego onaj koji ima veću cenu” (što i nije neki argument jer protesti i nisu zbog kvaliteta već zbog cene).
Druga razlika između važnih i lažnih vesti je u tome što važne vesti emituju povlašćeni distributeri, dok lažne vesti emituju – svi ostali. Na primer, ako ovlašćeni da objave stave u svoje udarne vesti priče o tome da je zbog blokade puteva (nepostojeća) trudnica imala spontani pobačaj, da opozicija sprema krvave sukobe na ulicama i da treći svetski rat počinje u četvrtak – to nisu lažne vesti. Jer su uznemirile samo najširu javnost, ali ne i najužu vlast.
Dok, nasuprot njima, objave po društvenim mrežama da goloruko građanstvo tu i tamo protestuje (a o čemu su povlašćeni distributeri vesti izveštavali skromno, u krugu porodice) moraju biti sankcionisane, a anonimni emiteri tih objava otkriveni i uhapšeni zbog uznemiravanja vlasti. Iako građanstvo nije emiter vesti, a mediji kojima je to osnovna delatnost – jesu. Ali će policija svejedno ulaziti u trag svim nepoznatim Radio Milevama, a neće se baviti poznatim (i policiji odranije poznatim) urednicima i vlasnicima visokobudžetnih i dalekosežnih medija. Jer vlasnike i urednike tih medija štiti, doduše nepisani – Zakon o zaštiti zbunjivača.
A ako se građanstvo ne uzme u pamet, vlast će morati da pribegne oštrijim sankcijama i – blokira društvene mreže. Da ne ometaju više ovo zlatno doba. Od kojeg, po ustaljenom običaju vlasti, videsmo samo maketu, ali kako pa i da se uspostavi kad svakog dana bar po jedan neverni Toma napiše nešto na tviteru.
Nadežda Milenković
ozonpress.net
Portal NJUZ.NET javlja da glavni urednik Informera Dragan J.Vučićević smatra da lažne vesti, odnosno “fejk njuz” doprinose opštoj konfuzijiu društvu.
– Ako se ispostavi da „kidnapovani“ novinar Cvetkovic laže, odnosno ne govori istinu, to onda može uticati na gledalačku i čitalačku publiku da misle da svi novinari lažu, a to onda dovodi do potpunog sunovrata društva, gde niko nikom ne veruje, gde ne mogu da se razlikuju lažne vesti od pravih, gde se ljudi namerno i planski bomabrduju nebitnim informacijama samo da bi se bitne vesti i istinite informacije sakrile, zaključuje Vučićević.
Ne dirati „Milevu“, nek’ u miru pociva; nije Ona za BEZ-vremena…
Odlican clanak Nadezde Milenkovic.
Kod nas nema vise istina. Ima samo jedna.
Kao sto Isusove reci saznajemo preko evandjelista, tako nam i Vuciceve istine
stizu preko Informera, TV Pinka, TV Hepi, TV Studio B . . .
Dodao bih i dezurne zbunjivace, fabrikante magle :
Dragan Vucicevic, Nebojsa Krstic, Dragomir Andjelkovic, Zeljko Mitrovic