Slobodan Antonić: „Usne koje lažu“

7
2034

Kosovo za Srbiju ne sme da bude „izgublјeno“. Ono nije Atlantida pa da nestane. Kosovo je okupirano i oduzeto. A svako ko podržava okupaciju zna se šta je

„Da Srbi, poput Indijanaca, daju čoveku ime po karakternoj osobini, njegovo ime bi bilo: Usne-Koje-Lažu“ (ovde).

On nakon pregovaranja o Kosovu s Tačijem (24. maj 2018):

Slobodan Antonić/ Foto: printskrin Youtube

„Mi smo sve odavno izgubili, danas nemamo ništa. A to ništa smo dobili 1999, 2004, 2008, a onda smo to potvrdili 2010. i 2011. Borimo se da (od Kosova) imamo nešto, a ne ništa“ (ovde).

Isti čovek o istoj temi, nedelјu dana docnije:

„Da jedan metar (od Kosova) dobijemo, dobitak je, jer sada nemamo ništa“ (ovde).

Nemamo ništa? Zašto nas onda Brisel, a iza njega i Vašington, teraju da s Prištinom sklopimo „pravno obavezujući sporazum“?

Nemamo ništa, „još od 1999“? Zar je Rezolucija SB UN 1244 baš „ništa“?

To što države u kojima živi 5,3 milijardi lјudi nisu priznale prištinski NATO-narko-patrlјak – takođe je „ništa“?

Zelenom bojom označene zemlјe koje su priznale tzv. Kosovo (Foto: Vikipedija)

To što „Kosovo“, posle deceniju lobiranja Imperije, još nije ni blizu članstva u UN – isto tako je „ništa“?

„Sprečen prijem samoproglašenog Kosova u Svetsku carinsku organizaciju, u korist Srbije govorili predstavnici Rusije, Kine, Indije, Brazila, Argentine, Kipra, Slovačke, Belorusije, Gruzije, Čilea, Azerbejdžana, Kube i Indonezije, a u vidu pisanih nota podrška je stigla od Konga, Sirije, Angole, Kambodže, Kirgizije, Sijera Leonea i Šri Lanke“ (ovde).

To je bilo samo dan pre izjave da, kada je reč o Kosovu, danas „nemamo ništa“? Baš neko čudno a moćno „ništa“.

Šta tek da se kaže za tvrdnju da je „dobitak“ ako od Kosova spasemo „makar metar“? „Metar od Kosova“, pošto je autor te iste rečenice prethodno širokogrudo – Briselskim sporazumom (2013) – dao 50 kilometara Severa Kosova?

Da Vas podsetimo:  Stranke sa nacionalnim predznakom su svojom samofragmentacijom učinile sebe marginalnim političkim činiocem, i to u trenutku kada su Srbiji i Srbima na KiM najpotrebnije

Lepa trgovina, nema šta. Prvo daš 50km, a da za to ne dobiješ ništa. (Da podsetim, ZSO koju je, po potpisivanju Brisela 1, pomenuti pregovarač najavio za „večeras“, ni posle pet godina nije formirana; niti je na vidiku.)

A onda, pošto se pre pet godina nizašta dalo 50km, sada se „lavovski bori“ za makar 1m?

Od jednog metra „brze pruge“ do jednog metra Kosova/ Foto: printskrin Youtube

Bravo za naše pregovarače!

Najzabavnije je što je, stupajući na dužnost Predsednika, taj isti čovek dao sledeću zakletvu  (Ustav, čl. 114):

„Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije, uklјučujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo, kao i ostvarivanju lјudskih i manjinskih prava i sloboda, poštovanju i odbrani Ustava i zakona, očuvanju mira i blagostanja svih građana Republike Srbije i da ću savesno i odgovorno ispunjavati sve svoje dužnosti.“

Ne samo da su ove reči izgovorene s rukom na Ustavu, nego je još Predsednik tražio da mu pod desnicu stave i Jevanđelјe, i to ono najstarije srpsko – Miroslavlјevo.

Ali, zašto se neko 2017. zaklinjao na Jevanđelјu da je Kosovo „sastavni deo Srbije“ ako je mislio da je Kosovo „odavno izgublјeno“, pa „danas nemamo ništa“?

Ili je drugačije mislio onda, a drugačije danas? Da li to znači da je njegova zakletva iz 2017. godine sada nevažeća?

A ako je zakletva nevažeća – da li se i dalјe može biti Predsednik republike?

Zakletva je podneta pred sudijama Ustavnog Suda. Pred predstavnicima Vojske i Policije. Svi oni su se, takođe, zakleli na Ustav. Data je pred Vladom i Skupštinom koji su i sami istu takvu zakletvu položili.

A danas se Predsednik odriče svoje zakletve. I ne samo to, najavlјujući mogućnost da Srbija prizna secesiju tzv. Kosova („Nećete ući u UN, osim ako mi nečim ne budemo zadovolјni“), on ugrožava i samu državu, njeno osnovno načelo – suverenost i teritorijalnu celovitost. Smeju li ostali akteri koji čine sistem i čuvaju ga da to nemo posmatraju?

Da Vas podsetimo:  O srpskim žrtvama Jasenovca – nepostavljena ključna pitanja
Zakletva na Jevanđelјu (Foto: Pink.rs)

Potpisivanje „sporazuma“ kojim se legalizuje nasilno otimanje dela teritorije označava početak legalnog raspada države o kojoj je reč. Naime, konstitutivno načelo države jeste suverenost i teritorijalna celovitost. Pa ako se vlasti i narod odreknu toga, država prestaje da bude država i postaje puka teritorija. A teritorija se, po načelu jačega, može komadati od strane svih koji to realno mogu.

„Neće moći da nam uzmu ni jedan metar Kosova, ni po koju cenu. Srećnije rešenje bi bilo zamrzavanje konflikta. Suverenitet i teritorijalni integritet Kosova neće biti ugroženi ni sa jedne strane, nema tih para. Ni sad, niti ikad.”

Tako je izjavu našeg Predsednika o metru dobitka prokomentarisao šef pregovaračkog tima „Kosova”, Avni Arifi (ovde).

E, to je državotvorni način razmišlјanja. S teritorijom nema šale. Kad daš jedan metar možda si time dao sve. Eno primera Sudeta i Čehoslovačke (ovde).

Kosovo, dakle, za Srbiju ne sme da bude „izgublјeno“. Ono nije Atlantida pa da nestane. Kosovo je okupirano i oduzeto. A svako ko podržava okupaciju zna se šta je.

Lično se sramim pred svojim precima – Antonićima, domaćinima-zemlјodelcima iz sela Vukona, zadnja pošta Banjani, opština Ub, jer sam deo generacije koja danas predaje Kosovo. Moj otac Čedomir (1933) bio je prvi Antonić koji nije bio ratar, poput mog dede Momira (1893-1971), pradede Milisava (1870-1903), čukundede Petra (1827-1875), navrdede Marka (1792-1842) i svih ostalih naših kurđela i askurđela. Za šta su svi ti srpski selјaci živeli i krvarili? Zbog čega su nas učili da je „Kosovo grdno sudilište“ i da je „zemalјsko za malena carstvo, a Nebesko uvek i doveka“?

Vukona (z.p. Banjani) na mapi Srbiji. (Izvor: Gugl mape)

Da bi neko sve to bacio u blato, e da bi napredni paraziti nastavili da sisaju životne sokove iz umirućeg srpskog društva, i kako bi naša glavna preokupacija i dalјe bili „Sloba i Kija“ i „kako najbrže autom do Sitonije“?

Da Vas podsetimo:  Nova školska godina: kuda, kako, sa kim?

Ne, ma koliko da živimo u postistini i postistoriji, ne može se najpre zaklinjati na Jevanđelјu, a posle potpisivati priznanje secesije i komadanje sopstvene države.

Naprednjaci nameravaju da naprave 54 fontane u Beogradu. Da li su svesni šta sve u njima može da bude udavlјeno?

Ne samo taj papir, nego i sam duh izdaje

Slobodan Antonić

stanjestavri.com

7 KOMENTARA

  1. Problem je sto AMERIKA i ZAPAD uopste ne postuju medjunarodno pravo i tumace ga kako njima odgovara. Tako se odnose i prema RUSIJI ( preko Ukrajine ) pa onda i nije cudno sto male i slabe drzave “ dave” kako im padnena pamet. Stoga je veoma opasno “ potpisati “ nesto stetno po vlastitu drzavu. U isto vrijeme Dok oni ne postuju nista sto su potpisali ( R1244 ) , nemilosrdni su u inzistiranju na sprovodjenju dogovorenog od drugo strane!!!

  2. Како треба, без длаке на језику (мада би Индијанци, директни као што су били, АВ-а вероватно звали „Говно Које Лаже“). Оно што није јасно у том потписивању је како планирају да заобиђу Бечку конвенцију о међународним споразумима међу државама (1969), по којој су такви споразуми неважећи ако крше устав било које од потписница. Дакле, они који већ признају „Косово“ као државу не могу да порекну да би признање било неважеће по конвенцији, а Србија би признањем и сама доспела у тај положај. Једини формално прихватљив пут био би да се прво измени устав, и Космет као део Србије избаци из њега. Што би захтевало референдум, који би наравно био расписан само ако би могао бити намештен и гурнут низ грло народу. Што се мене тиче, нико нема право да се одрекне Космета у име будућих генерација, јер га није ова генерација ни стекла. Упадљиво је да у уставу Србије нема одредбе која каже да нико нема права да преда ни један део територије земље (која је је постојала у уставу СФРЈ). Очигледно је да су ове и вероватно друге „мирне“ сецесије планиране још 2006-те, кад је и Космет сведен на само пар речи у најбитнијем, нормативном делу новог устава.

      • Лупи „Sudruh“ и оста жив.

        Article 46
        Provisions of internal law regarding competence to conclude treaties
        1. A State may not invoke the fact that its consent to be bound by a treaty has been expressed in violation of a provision of its internal law regarding competence to conclude treaties as invalidating its consent unless that violation was manifest and concerned a rule of its internal law of fundamental importance.

        (Vienna Convention on the Law of Treaties, Vienna, 23 May 1969 )

        Да ли је устав земље фундаметалан унутрашњи закон? Не, како је управо открио „Sudruh“. Конвенција утврђује и друге околности под којима држава може да се повуче из споразума, као што су корупција њених представника, или присила од стране друге државе. Занимљиво је и да бриселски споразум никад није ратификован у скупштини Србије, и као такав, по закону Србије, није на снази.

  3. Jao, Antonicu!, zar ti o n o usne!? Poznavao sam jednu baku, podavalsko selo- umrla, Bog da joj dusi prosti!-, a Baka, buduci nepismena, uporedbu pravila: o n o mu kao ona stvar kod kokoske, o t p o z a d i… Koliko je Baka pametnija od ovih pismenih!

  4. Najava premijera(ke) da će smene u Vladi biti kada završi bitku za KiM. Kako stvari stoje, to neće biti skoro, za par decenija? Time, on(a) se nada da će „vladati“ dotle, kao fikus pod mentorstvom neumornog ΛV. Njena nedavna izjava da je “Kosovo bilo Srbija” dosta toga čudnog sadrži o njenom mišljenju i o njoj po pitanju KiM.

  5. Dobro napisan tekst i potkrepljen konkretnim izjavama…. Zakljucci su nazalost jasni i ocevidni. U moru lazi koja produkuje svuda u svetu,i ovaj po nas kobni doprinos samo nas nekolicinu izgleda boli i razdire. Veci deo naroda je u komatoznom stanju iscekujuci jos veci doprinos talasa gluposti, mediokriteta i lazi neke nove ZADRUGE.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime