„Slučaj“ je retko jedini, gledaj ga imajući u vidu sledeće…

0
318

U takozvanim normalnim prilikama, saosećanje sa drugim (ljubitelji modernosti i „stranjskih reči“ rekli bi empatija), se podrazumeva. A saosećanje sa žrtvom, kao i osuđivanjem krivca što je ona žrtva, se ne podrazumeva. Ono je dužnost! S tim što se u normalnim prilikama zna, ako ne i vidi, žrtva. I saosećanje, veoma visoka moralna vrednost i pretpostavka za druge takve vrednosti (recimo dobročinstvo), ne dovodi u pitanje treće takve! Ali ne na štetu opšte usvojenih normi ponašanja, ili obavezu da se prethodno utvrdi da li je žrtva to zaista, što znači da li je i krivac, što je žrtva, to zaista! Pokušajmo da „hladne glave“, to pogledamo na trenutnom saosećanju sa Danijelom Štajnfeld, i osuđivanju Branislava Lečića. Uz žaljenje što to nismo učinili ranije, izvinjenje Danijeli (kao i ranijim sapatnicama), i naglašavanje da ovo što sledi sa njom ima veze samo zato što je, nažalost, trenutno u žiži javnosti.

Apsolutno je tačno da žrtvi seksualnog zlostavljanja, osobito silovanja kao najdrastičnijeg, ni u manje patrijarhalnoj sredini nije lako da izađe u javnost. Apsolutno je ispravno naglašavanje te činjenice, ohrabrivanje žrtava da to učine, i osuđivanje svakog ko to minimalizuje čuvenim: „Zašto tek, sada?“. Ali apsolutno (treba da) važi kako je svaki i za svašta okrivljeni, dok ne bude (i ako ne bude) osuđen, samo okrivljeni. Tako bi sada trebalo posmatrati i Branislava Lečića! Ali kod nas, svaki poznati koji je okrivljen, smesta je i osuđen. Bez čekanja da to uradi ovlašćen i nadležan odnosno sud, strogo propisano i pipavo. Držeći se prastarog, a opšte uvaženog: „Bolje da bez kazne prođe i stotinu krivih, nego da kažnjen bude jedan nevin!“. Zna se zašto, možda nije moguć „povraćaj u ranije stanje!“. S pravom odbacivano „Kadija te tuži, kadija ti sudi!“, odbacujemo ako mi nismo kadija, i (ili) ako se ne sudi našem…

Da Vas podsetimo:  KULTURA (BI TREBALO DA) POKRIVA SVE

Nadajmo se da je Danijela opravdano optužila Lečića, mada bi i za nju, a ne samo njega, bolje bilo da nije bilo razloga za optužbu! Sud će utvrditi kako stoje stvari, a nama sleduje, još jednom, s njom duboko saosećanje. Njemu i tek ako bude osuđen, sledi naše zgražavanje i naša osuda. (Do tada, trebao je da razmisli i iz moralnih razloga sam sebe „izuzme“ iz predstava, ne čekajući da zbog njega sebe izuzme Mira Karanović). A nama pored poštovanja pretpostavke nevinosti optuženog do presude, i reagovanje na sve što miriše na vredno sumnje i prijave. Umesto naknadne pameti, u ovom slučaju ukazivanja na „indicije“ da je Lečić bio „sklon“ ovoj vrsti nasilja! Uz saosećanje sa Danijelom od koga ona nema koristi, i osuđivanje Lečića od koga on nema štete. Ako bude kriv od suda mu ne gine šteta, a ako bude nevin na šteti će biti ona.

Uz ponovno izvinjenje Danijeli jer sledeće s njom nema veze: ne zaboravimo da ima i neosnovanih optužbi! Šta ako u ovo vreme „senzacionalizma“, neko optuži od sebe znatno poznatijeg kako bi i sam postao poznat? I ovaj drugi, baš zato što je poznat, odmah bude osuđen na način koji smo posmatrali? Sledeće sa Lečićem ima veze za koje nije kriv, pa se i njemu izvinjavamo: šta ako poznat bude optužen od strane onih kojima je politički protivnik? Ali i od dela onih koji nisu njegove političke pristalice, da im se ne prigovori da to, čim ga ne osuđuju, jesu? Nešto se ne sećamo da su ministarka Mihailović i žene iz Demokratske stranke, ovako žurno i žestoko osudile Aleksića…

Izvor: Kolubarske

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime