Slučajevi pravde: neće biti „gondole“ na Kalemegdanu

1
322
Foto: Pixabay

Upravni sud je doneo odluku o poništavanju građevinske dozvole za izgradnju gondole Kalemegdan-Ušće u Beogradu.

Gondola na Kalemegdanu se neće graditi. Poništavanjem dozvole za gradnju uspešno je okončana višegodišnja borba organizacija za zaštitu graditeljskog nasleđa protiv projekta koji je ugrožavao Kalemegdan i Beogradsku tvrđavu.

Pripremni radovi za žičaru već su oštetili spomenik kulture, te zelenilo u parku Kalemegdan i parku Ušće.
Upravni sud je u presudi usvojio argumentaciju pravnog tima Regulatornog instituta za obnovljive energije i životnu sredinu (RERI), koji je razloge protiv gradnje gondole izneo u tužbi i na ročištu održanom u februaru tekuće godine.

Sud je, između ostalog, ocenio da je izvođenje pripremnih radova bilo pravno nemoguće bez postojanja saglasnosti na studiju o proceni uticaja na životnu sredinu, a građevinska dozvola koju je Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture izdalo u aprilu 2019. poništena je bez mogućnosti žalbe.

Slučaj nametnutog gondolijerstva

Muke zaštitara i građana počinju krajem 2016. godine, kada je JP „Skijališta Srbije“ raspisalo tender za izradu tehničke dokumentacije za izgradnju gondole-žičare na ovoj lokaciji, „a u cilju bezbednog i jednostavnog povezivanja atraktivnih lokaliteta savskih obala, odnosno Beogradske tvrđave i Parka Ušće“.

Naredne godine postaje sve izvesnije da republika i grad planiraju investiciju u žičaru koja bi koristila deo zelenih površina i šetališta na Beogradskoj tvrđavi. Jedna stanica bi bila kod Beton hale, a druga u blizini skejt parka na Ušću.

Skupština grada 2017. usvaja plan za ovaj projekat, a republika i prestonica planiraju da tokom 2018. i 2019. godine u njega investiraju ukupno 1.8 milijardi dinara, odnosno 15 miliona evra.

Nadležni su promovisali projekat pre svega kao turističku atrakciju koja bi se isplatila u roku od 6 godina, te kao saobraćajnu liniju koja bi unapredila bezbednost za pešake, bicikliste i osobe sa invaliditetom. Kao dodatni argument je figurirala izjava da između Kalemegdana i Ušća nema alternativnog prevoza putnika, mada nikom osim vlastima nije bilo razumljivo zašto bi se te dve tačke uopšte direktno povezivale.

Stručnjaci su od početka upozoravali na to da bi od gondole bilo znatno više štete nego koristi jer bi radi izgradnje bilo nepovratno oštećeno jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Evropi. Po elaboratu Arheološkog instituta na lokaciji je prisutno čak devet arheoloških slojeva, koji datiraju od praistorije do 18. veka. Bila bi narušena i saradnja domaće Misije Uneska sa ovom međunarodnom organizacijom.

Foto: Zeleni Beograd / Facebook

Zakoni na braniku Kalemegdana

Kalemegdan je spomenik kulture pod zaštitom države od 1946. godine, a kompleks Kalemegdanskog parka i Beogradske tvrđave od 1979. imaju najviši stepen zaštite kao kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku.

Da Vas podsetimo:  "Treba imati želudac": Ko je sve od srpskih političara štrajkovao glađu?

Godine 2015., samo godinu dana pre objavljivanja tendera za izgradnju gondole, Srbija je podnela zahtev Unesku da se Beogradska tvrđava i njen antički sloj – Antički Singidunum – dodaju na listu svetske baštine. Tvrđava je za to nominovana u okviru projekta povezivanja svih lokaliteta na granici Rimskog carstva. Izgradnja gondole bi uništila autentičnost i integritet Beogradske tvrđave sa Antičkim Singidunumom, zajedno sa izgledima za nominaciju.

Stručnjaci su tokom borbe protiv izgradnje žičare ukazivali na slabosti postojećeg zakonodavstva na planu zaštite graditeljske baštine. Takođe, kako je na to ukazao Insajder, gradski urbanistički planovi (usvojeni od 2016-2019. godine) daju međusobno neusaglašene smernice: dok jedan od planova predviđa, drugi (GUP) zabranjuje žičare, a Plan detaljne regulacije za gondolu se poziva na oba.

Tvrđava na granici svetova i svetonazora

Priprema dokumentacije i terena za izgradnju žičare se odvijala nezaustavljivo. U julu 2018. izrađen je Plan detaljne regulacije za gondolu, u oktobru iste godine potpisan sporazum o saradnji, a početkom 2019., u okviru pripremnih radova za izgradnju žičare (mada pre dobijanja građevinske dozvole!) biva posečen deo drvoreda na šetalištu tvrđave i desetine stabala na Ušću.

Istraumirani Beograđani organizuju pomen najuočljivijem među drvećem, „Lampion drvetu“, koje je do 2017. čak bilo i pod zaštitom Zavoda za zaštitu prirode. Uništeno zelenilo se vandalskim činom upisalo na dugu listu stabala koje su u proteklih petnaestak godina iskorenile destruktivne tendencije u urbanizmu.

Istovremeno, čini se da je Kalemegdan ponovo pod opsadom, sve uspešnijom od kada su ga opkolili projekti „Fudžimotovog gnezda“, glomaznog „svemirskog broda“ studija Zahe Hadid (koji, srećom, nije „aterirao“ na mesto fabrike Beko) i „Beograda na vodi“.

Ovi projekti su prisvajali kulturni kapital hiljadugodišnje tvrđave, ugrožavajući je svojim gabaritima, blizinom i napadnom formom. Najave komercijalizacije pristupa Kalemegdanskom parku, kojih je takođe bilo proteklih godina, pretile su da ukinu njegov javni karakter i univerzalnu dostupnost. Sa gondolom se, iako po gabaritima manjom, u izvesnom smislu otišlo korak dalje: investitori su zašli u srce lokacije i u njemu planirali da sprovode destrukciju istorijskih, a već i počeli da sprovode uništavanje savremenih elemenata graditeljske baštine.

Opštinske vlasti sa „Starog grada“, jedne od opština kojima početkom 2019. još nije upravljao SNS, su nakon što je posečen drvored, a u njegovoj blizini počeo da se gradi i kafić, organizovali sastanak nazvan „Odbranimo Kalemegdan“ i najavile dežurstva u cilju odbrane drveća i sprečavanja radova na projektu žičare.

Da Vas podsetimo:  U 2024. godini povoljnija ekonomska situacija, ali je reforma sistema neophodna

Početkom 2019. godine dvadesetak udruženja, instituta i društava koja okupljaju stručnjake za zaštitu spomenika kulture i arheologe pokreće zahtev da se obustavi izgradnja žičare od Kalemegdana do Ušća. Protiv žičare su: Odeljenje istorijskih nauka Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), Srpsko arheološko društvo, Društvo konzervatora Srbije, Akademija arhitekture Srbije, Muzeološko društvo, Nacionalni komitet IKOM, Nacionalni komitet IKOMOS, Odeljenje za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Katedra za kulturnu politiku i menadžment Univerziteta umetnosti u Beogradu, Odeljenja za arheologiju i istoriju umetnosti i centar za teorijsku arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, Institut za studije Podunavlja, Institut za urbane politike, DOCOMO Srbija, Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije, Balkanska muzejska mreža i Mreža za nasleđe Jugoistočne Evrope.

Pokreće se i onlajn peticija protiv izgradnje gondole, koju potpisuje preko 16.000 građana.

Izgradnja biva privremeno obustavljena u aprilu, kada Upravni sud u Beogradu po osnovu tužbe koju je podneo RERI stopira radove do donošenja konačnog rešenja o zakonitosti građevinske dozvole koju je početkom istog meseca za pripremne radove izdalo Ministarstvo građevinarstva.

U junu gradska opština Opština Stari grad organizuje referendum na kojem se 90% onih učesnika izjašnjava protiv izgradnje gondole.

Istog meseca je organizovana javna rasprava o uticaju spornog projekta na životnu sredinu, na kojoj arhitekte i arheolozi, te predstavnici RERI-ja, NDMBG i Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije zahtevaju od Ministarstva zaštite životne sredine da uskrati saglasnost na Studiju procene uticaja na životnu sredinu koja protivno Zakonu o proceni uticaja na životnu sredinu ne sadrži procenu uticaja na kulturno nasleđe.

Na javnoj raspravi se deo zaposlenih u republičkom Zavodu za zaštitu spomenika kulture ograđuje od dozvola koje je prethodno izdala ova institucija i izjašnjava da su „bili obmanuti i nisu bili svesni kakav se proces odvija iza njihovih leđa“.

U borbu za zaštitu Kalemegdana se u međuvremenu uključila i najveća evropska organizacija posvećena očuvanju kulturnog nasleđa, Evropa Nostra. Njihova stručna delegacija je u maju 2019. posetila Beograd, a projekat u julu ocenila kao „zakonski sporan, i bez jasne svrhe i utemeljenja“, te „nekompatibilan sa nacionalnim zakonskim odredbama, kao i sa međunarodnim i evropskim konvencijama u oblasti nasleđa koje je ratifikovala Srbija”.

Da Vas podsetimo:  Zvanična studija: Covid vakcine izazivaju drastičan pad imuniteta kod dece

U istom periodu Mirko Popović iz RERI-ja u obaveštava javnost da je ocena ovog instituta da su stabla posečena protivzakonito, da je izdata dozvola za privremene radove koji nisu privremeni radovi i da je studija procene uticaja urađena „ispod minimuma zahteva struke“, zbog čega je RERI podneo tužbu Upravnom sudu.

Uprkos snažnom protivljenju građana, domaćih i međunarodnih stručnjaka i zaštitarskih organizacija, pa čak i opštinskih vlasti, gradski čelnici su tokom čitave 2019. nastavili da se zalažu za realizaciju projekta (čija je vrednost u međuvremenu narasla na 18.2 miliona evra) do kraja 2020. godine. Zamenik gradonačelnika Vesić je protivljenje žičari na Kalemegdanu u septembru nazvao „agresijom histerične manjine“, a skupština grada kasnije u budžet za 2020. godinu uvrstila i 3.5 miliona evra sredstava za izgradnju žičare.

Krajem 2019. Evropa Nostra svrstava Beogradsku tvrđavu na listu 14 ugroženih lokaliteta kulturnog nasleđa Evrope i nominuje je za listu sedam najugroženijih lokaliteta u Evropi. Na ovu listu tvrđava zaista i dospeva u aprilu 2020.

Godina koju je pojela pandemija

Protekla godina pandemija koronavirusa i prateća ekonomska kriza zasenjuju sva dešavanja i prekidaju mnoge aktivnosti, pa tako i planove i radove na izgradnji sporne žičare. U julu 2020. glavni gradski urbanista za B92 izjavljuje da su radovi na izgradnji žičare „u manjem zastoju“, koji je potrajao do kraja godine. Stanje mirovanja prekida tek poslednja odluka Upravnog suda, koja na radove konačno stavlja tačku.

Bilo je potrebno nekoliko godina, više tužbi, peticija, zahteva, javnih protesta, terenskih akcija, nebrojeno mnogo priloga nezavisnih medija i angažman desetina domaćih i uglednih međunarodnih institucija za zaštitu kulturnog nasleđa da bi jedan neopravdani projekat malih fizičkih razmera, a potencijalno ogromne štetnosti, bio zaustavljen.

Za one koji su štitili Beogradsku tvrđavu zakonomerna odluka Upravnog suda predstavlja zrak svetla u mraku opšteg beznađa, i nadu da će sačuvati još ponešto javnog prostora i graditeljskog nasleđa.

A oni su sve ugroženiji. Jer, kako je još polovinom 19. veka upozoravao prvi gradski urbanista Emilijan Josimović, zalažući se za sistem gradskih parkova u koje je uvrstio i Kalemegdan: „Propustimo li to uraditi sada, gde je vrlo udesna prilika po tome, što toliku zemlju imamo na raspoloženju, to ćemo mnogo teže moći popraviti takvu podršku docnije, kada većma budemo osetili potrebu (…) a sva se ona zemlja bude nalazila u privatnim rukama“.

Izvor: Mašina

 

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime