Službe bezbednosti „vladari“ Srbije!?

2
1620
Foto: pixabay

Moć od UDBE do BIA

Pogubna je politika svih vlada od DOS-a do danas što je abolirala strukturu RDB –nekadašnje SDB i UDBE i sadašnje BIA koja je „po dubini“ deo vlasti i ima veliki upliv u javnu politiku i aktivna je kao i u brozovo vreme na univerzitetu. Odgovornost vlasti DOS-a od 2001 pa do 2004 i Koštuničine vlada sve do danas je što su strukture bezbednosti u Srbiji „pustile niz vodu“ bez lustracije, otvaranja političkih i policijskih dosijea i puštanja pripadnika službi bezbednosti da deluju u svim strukturasma vlasti i društvene moći. Srbija je „lider“ po aboliciji štetnog društvenog delovanja dela bezbednosnog sektora koji je iz brozove doktrine političkih neprijatelja, nastavio svoj rad u miloševićevoj službi kao ličnoj vlasti i uticaju na službu bezbednosti dr Mire Marković preko Radeta Markovića. Nakon oktobra 2000 godine miloševićeva služba je bila zaštićena od koštuničine politike, a poliitka DOS-a preko DS koja je umesto temeljne reorganizacije RDB pristala na mehaničko formiranja državne bezbednosne agencije BIA , u kojoj se pored zadržavanja prakse praćenja i obrade poltičkih protivnika partija na vlasti aktivirala i praksa pune saradnje sa zapadnim službama bezbednosti koje su bile organizatori NATO akcije na Srbiju 1999 godine, ali i dolaska na vlast DOS-a.

„Pakt“ politike-univerziteta i SDB-a

Pravljenje „pakta“ političara i službi bezbednosti u Srbiji stvoren je sistem „koncentričnih krugova“ moći gde strukure tajnih službi kako bivših pripadnika tako i sadašnjih rade na devastaciji društva i „tabloidizacije“ državne poltike poigravajući se sa dosijaima značajnih građana Srbije koji su u javnom i političkom životu.Ovde odgovornost snsoe vrhovi poltike DS, DSS a onda SPS i SNS. Tako je stvorena „fama“ o službama bezbednosti u Srbiji koji rade za državnu vlast,nešto za strane faktore, mafiju ili za sebe. Tako je sistem bezbednosti Srbije pre svega tajnih službi vidno devastiran i kompromitovan. Od načina biranja direktora bezbednosnih agencija, načina ustupanja bezbednosnih informacija stranim službama, do „trgovine“ bezbednosnim podacima i dosijeima građana. Taj „pakt“ sa stranim službama prvo je u miloševićevo vreme napravo Jovica Stanišić, a onda je punu kohabitaciju sa MI6 napravio Dušan Mihajlović kao ministar policije. Mediji su pisali i o ustupanju diskova BIA zapadnim službama pre svega CIA u vreme direktorovanja Radeta Bulatovića bliskog saradnika dr Vojislava Koštunice dok je bio premijer od 2004-2008 koji je sada ambasador Ukrajini. Kasnije je sve išlo po automatizmu. Na vlasti su SNS i SPS od 2012 godine koji koriste e usluge službi bezbednosti za za svoje potrebe i kooperativnost sa EU. Deo čitave te piramide je i „rehabiltacija“ ili podržavanje kadrova iz miloševićevog vremena koji sada postaju veoma ugledni i moćni.

Da Vas podsetimo:  KAFANSKI RAČUN NE LAŽE: Evo kakve su cene danas u poređenju sa zlatnim dobom Jugoslavije!

Dr Uroš Šuvaković „Jedna karijera“?

Među njima je i dr Uroš Šuvaković, nekadašnji funkcioner SPS i bivši službenik Državne bezbednosti za vreme Slobodana Miloševića, koji je imenovan je za redovnog profesora Beogradskog univerziteta na osnovu objavljenih radova kako se tvrdi među članovima Senata BU koj isu ga izabrali većinom glasova. Uroš Šuvaković je nakon petog okobra bio angažovan u list Velika Srbija SRS, a onda je radio po fakultertima na Kosovu i Metohiji,Zavodu za udzbenike.Šuvaković sam po sebi nije probolem niti je sporan već je sporan odnos one društvedne elite i odgovornih u vlasti koja je potcenila „malu“ ali moćnu ulogu dr Uroša Šuvakovića u kontroli „političkih neprijatelja“ od 1997-2000, godine i zločina koje je služba RDB napravila u u to vreme za političke neprijatelje. Ono što je bila lustracija u Štaziju i drugim službama država Istočne Evrope koje su sada članice EU i NATO nije se dogodilo u Srbiji od 2001 godine do danas. Jedan od članova te Komisije koja je podržala kandidaturu Šuvakovića, profesor Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković, na pitanje Insajdera kako je moguće da je i pored sporne biografije Šuvaković izabran za redovnog profesora BU, kaže da je takva odluka doneta na osnovu njegovih radova, a ne političkog angažovanja.

Senat i BU između etike ,politike i nauke?

„On je imao relevantne radove na osnovu kojih je ispunio uslove za dobijanja statusa redovnog profesora. Nije falsifikator doktorskih teza, radovi su relevantni, doktorirao je kod Vukašina Pavlovića. Šta ja mislim o njegovoj političkoj karijeri je moja stvar, odluka se ne donosi na osnovu toga već na osnovu njegovih naučnih radova, i mi tu nemamo gde“, kaže Stojiljković. Biti profesor i to redovni na BU i Učiteljskom fakultetu podrazumeva ne samo akadamsku već i moralnu „čestitost“ koja podrazumeva da niste bili progonitelj političkih neistomošljenika posebno ne onih sa BU. Možda je dr Uroš Šuvaković bio vredan kao čovek od nauke, ali ostao je „neispitan“ u Etičkom komitetu zbog svoje javne delatnosti. Nije on jedini.Dosta funkcionera RDBi KOS-a su sada na privatnim fakultetima kao predavači.Ipak biti redovni profesor na BU i to Učiteljskom traži veći stepen etičke odgovornosti. Uroš Šuvaković kao visoki funkcioner SPS-a ostao je u igri uticaja. Vladajuća SPS nije sama sebe „pročistila“ zbog svoje igre u vlasti od 1990-2000 godine. Ostaju nepoznance šta dr Uroš Šuvaković zna ili „krije“oko ubistva novinara Slavka Ćuruvije, četvorica funkcionera Srpskog pokreta obnove, Ivana Stambolića. „U to vreme je bio na takvim funkcijama i to jeste problematično, ali to nije nešto na osnovu čega bi mogli da ospore njegovu kandidaturu. To bi moglo da se desi u slučaju da je uradio nešto što je ugrozilo pravo, slobodu, jednakost, izazivao versku, međunacionalnu netrpeljivost. Toga nema, i mi nemamo gde“, rekao je Stojiljković. Čega ima ili nema stvar je „brisanja“ pravih informacija. Uroš Šuvaković jje tako „iz senke“ kao redovni profesor Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici gde predaje Sociologiju na Filozofskom fakultetu uz predavanja na Medicinskom (na OAS) i Pravnom fakultetu (doktorske studije) u Kosovskoj Mitrovici, na Učiteljskom fakultetu u Užicu (na sva tri nivoa studija) kao i na Univerzitetu u Kragujevcu postao redovni profesor na BU. Zanimljiva je to „putanja“ naučne karijere koja u mnogi čemu destimuliše sve one na BU koji su počeli od asistenta do profesora i koji su tokom miloševićeve vladavine i kasnije plaćali cenu pritiska tajnih službi,doušnika i saradnika službi bezbednosti.Nije sporno što je dr Uroš Šuvaković bio nekadašnji predsednik udruženja „Sloboda“, koje brani lik i delo Slobodana Miloševića. Prema pisanju medija, ovo udruženje bilo je angažovano i u odbrani Miloševića pred Haškim tribunalom.Sprono je uticaj poltike i službe bezbednosti na rad na BU,Senatu,među dekanima i to čini naućnu javnost kompromitovanu i stavljenu u dosijea koje je svojevremeno pravio i sam dr Uroš Šuvaković.

Da Vas podsetimo:  Dragoš Kalajić – misija jednog intelektualca

Tomislav Kresović

vidovdan.org

2 KOMENTARA

  1. Kao i u svim državama sveta , državna bezbednost deluje po širini i dubini državnih čak i privatnih struktura. Samo je pitanje da li prevlast u tome imaju domaće strukture DB-a ili je veći uticaj stranih službi.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime