Snaga misli: Američki „šahovski mlin“

2
2107
Zbignjev Bžežinski / Foto: theguardian.com

Ovaj novinarski napis objavlјen je pod naslovom „Američki šahovski mlin“ u listu „Vojska Krajine“, broj 3, juna 1993. godine, zatim pod naslovom „Bžežinski nije prognozer nego kreator ratova“ u listu „Srpski glas“ br. 41, Zvornik, Republika Srpska, u decembru 1996. godine.

Prvog decembra 1993. godine zahvalio sam Ministarstvu za inostrane poslove Republike Srpske Krajine, koje je aktom 2242/93 od 27. 11.1993. godine meni lično izrazilo zahvalnost zbog Izveštaja o događajima na jugoslovenskim prostorima za period od 1991. do 1993. godine. Reč je o napisu, kojim sam odgovorio na Memorandum nobelovaca iz 1991. godine u kojem su Srbi, Srbija i JNA optuženi da su izvršili agresiju na zapadne delove SFR Jugoslavije. Moj odgovor prosleđen je ministarstvu RSK aktom Uprave za strategijske studije i politiku odbrane 2. jula 1993. godine. Propratni akt potpisao je umesto general-potpukovnika prof. dr Radovana Radinovića njegov zamenik pukovnik prof. dr Milanko Zorić.

O sadržaju mnogo puta pominjanog scenarija za „omekšavanja“ socijalističke Jugoslavije posle dana „X“ (Titove smrti). Koliko je Američka borba protiv komunizma uticala na stvaranje uslova za rat na Balkanu?

Stvaranje najnovijeg „novog svetskog poretka“, svakako, nije počelo razbijanjem SFRJ. Poraz socijalističkih zemalјa, a posebno, zemalјa članica Varšavskog ugovora, obeležen je krajem hladnog rata, ujedinjavanjem zemalјa Evrope u uniju, ujedinjenjem Nemačke i revolucionarnim promenama u bivšem Sovjetskom Savezu i zemlјama, takozvane, Istočne Evrope (na primer, izdvajanjem pribaltičkih zemalјa iz SSSR-a). Zapad nije dobio rat bez razrađenog pristupa i brižlјivo osmišlјenog koncepta. Pobednici su Sjedinjene Američke Države i NATO pakt. Efekti primenjenih metoda evidentni su svuda po svetu.

Ishod pomenutog rata se odavno naslućivao. Amerikanci se već decenijama ponašaju kao gospodari sveta, uređujući ga kao baštovani svoj vrt. Veoma je zanimlјivo, a zdravorazumski neprihvatlјivo, šta sve može postati problem nadobudne super sile. Naime, pojedini naučnici u SAD brinu i o kravama u Indiji. Smatraju da treba voditi biološki rat protiv stotina miliona indijskih goveda. Predlažu hvatanje i ubijanje neproduktivnih ženki, ili namerno ubrizgavanje klica neke opasne bolesti. Po njima, to nije samo indijski problem. Nјih uopšte ne interesuju verska shvatanja Indusa niti bilo koga drugog. O takvim američkim „problemima“ pisao je Robert Ajres u knjizi Nesigurna sutrašnjica. Posle ostvarene pobede nad SSSR-om pokušavaju da „omekšaju“ Kinu. Već su predvideli i njen raspad. O pokušaju SAD da nadmudre Kineze pisao je Adam Šaf u knjizi Kamo vodi taj put? opisavši američki prodor u kineske masmedije. Kinezi su, kako je naveo autor, u jesen 1983, gledali TV programe na šest kanala. Svi programi bili su iz Hongkonga – na kineskom i engleskom jeziku. Tada nisu imali nijedan vlastiti program, jer su bili preskupi. Ko je programe pažlјivije gledao mogao je da utvrdi da se na engleskom propagira američki način života („american way of life“) i američka demokratija.

Isak Adižes je, u knjizi Životni ciklusi preduzeća, objašnjavajući ulogu odlučivanja, zapisao: „Koju zemlјu karakteriše uzajamna radna povezanost na nivou kulta rada i religije, koja joj daje značajnu prednost nad ostalima u poslovnom smislu? Japan. Japansku kulturu karakteriše jak osećaj uzajamne zavisnosti, pripadnosti i lojalnosti u odnosima između preduzeća i zaposlenih radnika. Oni imaju najmanji broj advokata po glavi stanovnika u slobodnom svetu. Koju zemlјu, za razliku od Japana, karakteriše opadanje iste vrednosti? SAD. Kako SAD može da pobedi Japan na tom planu? Izvozom kratkoročne delotvornosti. Jer će to uzdrmati njihovu integrisanost. Kako se može izvoziti kratkoročna delotvornost? Lako. Samo treba da pošalјete u Japan profesore koji će Japance uputiti u teoriju tradicionalnog menadžmenta“. U istom smislu, američki eksperti osmislili su strategiju za borbu protiv komunizma u prethodnoj Jugoslaviji (SFRJ).

 Objavlјeni scenario

Prvi je javno i zvanično, o scenariju za borbu protiv komunizma, s težištem na borbi protiv komunista u socijalističkoj Jugoslaviji, govorio Zbignjev Bžežinski, u svetu poznat kao ugledni američki diplomata i ideolog.

Dogodilo se to u švedskom gradu Upsali 1978. godine. Tamo je od 13. do 19. avgusta navedene godine održan XI kongres sociologa. Skupu je prisustvovalo više od 3000 sociologa i studenata sociologije iz celog sveta, među kojima i oko 50 sociologa iz SFR Jugoslavije.

Da Vas podsetimo:  Razmišljanja koja se mogu izmeniti i proširiti!

Neposredno pred početak Kongresa, Savetnik američkog predsednika za nacionalnu bezbednost informisao je jedan broj američkih učesnika (među kojima su bili i autori projekta „Stvaraoci mnenja u savremenom svetu“, koji je takođe bio na programu Kongresa), o nekim spolјnopolitičkim gledanjima američkih stratega na svetska zbivanja. Deo izlaganja Bžežinski je posvetio Jugoslaviji.

U kratkom uvodu često je spominjao Josipa Broza Tita, kao klјučnu ličnost jugoslovenske istoriografije. Zanimlјivo je, da je govoreći o odnosu Stalјina i Tita smatrao da bi taj odnos bio mnogo jasniji kada bi se znalo kako je Tito proživeo i preživeo godine „velikih čistki“, o čemu su, do tada, obe strane ćutale.

Osnovni strateški cilј Sjedinjenih Država prema Jugoslaviji, rekao je Bžežinski, bilo je zadržavanje status quo. Objasnio je, da su se pribojavali uticaja Sovjeta (koji su, u to vreme, plašili jugoslovenske komuniste s antikomunističkim tendencijama u SAD, ističući da bi američka dominacija u Jugoslaviji značila uništenje komunističkog režima). Pretpostavlјao je da će SSSR podržavati jugoslovenski politički ugled u nesvrstanim zemlјama, da bi preko Jugoslavije uticao na „treći svet“ i da će za svoju politiku imati oslonac u Jugoslaviji među vojnicima, u tajnoj policiji i kod siromašnijih slojeva.

„Krajnji cilј SAD u Jugoslaviji jeste uklanjanje komunističke vladavine u bilo kojoj formi“, govorio je vodeći američki ideolog, sumnjajući da se taj cilј može ostvariti u dogledno vreme, svestan da njegova realizacija zavisi od stanja u SFRJ i stanja u globalnim svetskim odnosima. Govoreći o načinu realizacije „krajnjeg cilјa“ Bžežinski je nabrojao mere koje je SAD trebalo da preduzme prema SFRJ. Na žalost po građane Jugoslavije, rezultati preduzetih mera bili su sasvim dovolјni za uvod u građanski rat.

 „Omekšavanje“ Jugoslavije

Opterećen rivalitetom SAD i SSSR na prostorima Balkana, kao primarnu meru naveo je, da je potrebno stalno i dosledno ukazivati na stalјinističke tendencije u sovjetskoj politici i time zastrašivati jugoslovenske komuniste i druge levičare u zemlјi i svetu. Premeštajući fokus na unutrašnju situaciju u SFRJ rekao je, da treba sistematski pomagati i davati publicitet raznim opozicionim grupama u Jugoslaviji, i da, u vezi s tim, treba mnogo više reklamirati jugoslovenske disidente, na isti način kao što se to čini sa sovjetskim i čehoslovačkim disidentima. „Ti disidenti ne moraju da budu izrazito antikomunistički obojeni, možda je čak i bolјe da su više humanistički orjentisani (praksisovci i njima slični), te akcije treba maksimalno povezati s kampanjom o lјudskim pravima i ‘trećom korpom’ iz Helsinkija, na koju se jugoslovenski komunisti često pozivaju. Na tom planu mogu se koristiti i neke međunarodne organizacije za političke osuđenike (na primer, ‘Amnesty International’ i sl)“.

Istakao je, da je u interesu SAD da pomažu one centralističke snage u Jugoslaviji koje su spremne na otpor SSSR-u i da je jednako važno pomagati i sve separatističko- nacionalističke snage, jer su one prirodni neprijatelјi komunizma kao ideologije. To je posebno protumačio: „Iako je protivrečna, taktika istovremenog pomaganja i centralističkih i separatističkih tendencija ima svoje duboko opravdanje, što se već pokazalo i u drugim prilikama (primer je, razbijanje komunista u Indoneziji)“. Delovao je veoma uverlјivo, tvrdeći da poslednjih godina istorija jasno pokazuje kako je ideja nacionalizma jača od komunizma.

Navodeći primere trvenja i ratova unutar i između pojedinih komunističkih zamalјa podučavao je sociologe: „Zato na tu kartu treba igrati na dugi rok i kad je Jugoslavija u pitanju, kako bi se angažovanjem raznih nacionalističkih tendencija oslabila otpornost komunizma“.

Koliko je ozbilјno i studiozno zasnovan koncept borbe protiv glavnog proklamovanog neprijatelјa – komunizma (naravno i naroda koji su njegovi sledbenici) najbolјe pokazuje američki prodor u sferu jugoslovenske kulture. Bžežinski je naglasio da izuzetnu važnost u ideološkoj borbi protiv komunizma u Jugoslaviji i drugde, ima kulturno-ideološka infiltracija putem sredstava masovnih komunikacija (štampa, radio i televizija). „Pod ovim se ne misli samo na razne emisije upućene jugoslovenskim slušaocima, nego, pre svega, na uticaje putem američkih i uopšte zapadnih filmova, prevedene literature itd. Jugoslavija predstavlјa posebno pogodno tlo za tu vrstu ideološke infiltracije zbog izuzetne otvorenosti granica i zbog velike popularnosti američkih filmova kod jugoslovenske publike, zatim muzike, itd. To potvrđuje i analiza jugoslovenskog filmskog repertoara u kojem daleko najveći deo čine američki filmovi i filmovi zapadnog porekla“.[1]

Bžežinski je preneo i stav stratega da u ideološkoj borbi protiv komunizma treba podsticati potrošački mentalitet, jer i tu Jugoslavija predstavlјa povolјno tlo. Objašnjavajući da iskustvo pokazuje da je taj mentalitet gotovo nemoguće zaustaviti: „Kad se jednom pojavi on probija sve teorije komunističkog egalitarizma bolјe nego mnoge političke akcije. Zato, u okvirima ekonomske politike prema Jugoslaviji treba pažlјivo izabrati mere koje povećavaju plasman roba ne bi li podstakle potrošački mentalitet i tu izbegavati bilo kakva ograničenja“, dodao je američki diplomata.

Da Vas podsetimo:  Nacija koja ne zna za stid

Budući da je poznavao jugoslovensko ekonomsko stanje „obradio“ je i problem duga. Tim povodom, doslovno je rekao: „Veliki su jugoslovenski dugovi zemlјama Zapada, naročito onima u Evropskoj ekonomskoj zajednici, ti dugovi, zajedno s onima koje će Jugoslavija i ubuduće uzimati, predstavlјaju izuzetno pogodno sredstvo ekonomskog i političkog pritiska na tu zemlјu. Stoga je porast jugoslovenskih dugovanja, dugoročno gledano, koristan za američke interese, te Jugoslaviju ne bi trebalo sprečavati da uzima nove kredite, makar to privremeno imalo i negativne efekte za zajmodavca, jer se to lako kompenzira ekonomsko-političkim merama“.

Nešto manje pakosti ispolјio je pričajući o potrebi da se veća pažnja posveti jugoslovenskim građanima koji se vraćaju u zemlјu sa boravka u inostranstvu. Savetovao je, da ih ne treba pretvarati u teroriste, „čemu teže ekstremne grupacije jugoslovenske fašističke emigracije“, već da ih treba koristiti kao nesvesne i svesne propagatore američkog i zapadnog načina života. U vezi sa osloncem na unutrašnje snage u Jugoslaviji ukazao je na iskustvo da se najbolјi saveznici nalaze među imućnijim slojevima i pripadnicima liberalne inteligencije, koji su zainteresovani za individualne slobode, neograničenu slobodu štampe, umetničkog stvaranja, itd. Na kraju je zaklјučio, da privredne veze s Jugoslavijom treba što više proširivati, pa i po cenu ekonomski nerentabilnih poteza i na taj način vršiti privrednu infiltraciju u Jugoslaviju. Eto odgovora, onima koji tvrde da je u „Jugi“ bilo bolјe nego ikad i igde, zašto je tako bilo.

 Indoktrinirana Amerika

S druge strane, bilo je neophodno preparirati američku javnost, stvaranjem odgovarajuće klime za borbu protiv komunizma (odnosno protiv SSSR-a, SFRJ, ČSSR-a i dr). Sjedinjene Američke Države su proglasile komuniste za „neprijatelјa broj jedan“ i postavile kao nacionalni cilј borbu protiv komunizma. Adam Šaf je, u svojoj knjizi Kamo vodi taj put?, napisao: „Valјa imati u vidu da se to strašilo za decu (komunizam) ni u budućnosti neće ništa manje koristiti nego što je to danas“.

Oko tog cilјa američka administracija je okupila indoktrinirani američki narod. Amerikanci su zaplašeni komunistima, „primitivnim Slovenima“, Rusima, pravoslavcima… Na primer, glavni junak u knjizi Jedno autora Ričarda Baha razmišlјa tako, da navodi čitaoca na pitanje – odakle tolika genetska mržnja u Amerikancima prema Slovenima: „Uvek sam smatrao da smo izabrali Sovjete za svoje neprijatelјe jer su nam toliko slični, izvanredno civilizovani varvari. Nјihov stan, pak, nije bio varvarski, bio je topao i svetao kao što bismo ga uredili za sebe.“ Američki narod se iskreno uplašio i filma „Rusi dolaze“. Nije slučajno što Robert Fulham, u svojoj čuvenoj knjizi Sve što treba da znam naučio sam u vrtiću, da bi se podsmehnuo naivnosti sopstvenog naroda, piše: „Rusi su đavolјi porod, nemoralni, agresivni, bezobzirni, grubi i uopšte – zli lјudi. Oni su krivi za većinu muka koje tište ovaj svet. Nisu oni kao mi“. I dodaje: „Kako da ne“. Dokle doseže iskvarenost američke administracije pokazuje jedan sportski primer. Naime, na početku šahovskog meča Spaski – Fišer američki Stejt department zapretio je Fišeru višegodišnjim zatvorom zbog igranja šaha u neprijatelјskoj zemlјi. Tako je razotkrio neverovatan apsurd: Jugoslavija je neprijatelјska zemlјa za SAD, a SAD su prijatelјska zemlјa za Jugoslaviju.

 Kako je razbijana Jugoslavija

Možda bi se moglo posumnjati u efikasnost navedenih mera da se ne zna rezultat hladnog rata. Pokazatelјi su očevidni. Treba samo navesti da duboko u ruskim stepama naftu i rudna blaga eksploatišu transnacionalne korporacije sa Zapada i da su administracije na čelu novih država razbijenog SSSR mahom proameričke. Jugoslavija je prošla veoma slično, jer istorija nije bila blagonaklona prema Jugoslovenima. Mnoga osvajanja ostavila su za sobom neraščišćene granice, mešavinu nacija i kultura i agresivnu islamsku veru, koja je, prodorom Turaka, nametnuta ovom podneblјu. „Titovo doba“, koje mnogi, u ekonomskom smislu, smatraju prekidom i „praznim hodom“ u razvoju Jugoslavije, karakterisali su: nejedinstveno jugoslovensko tržište, politički monopol, kriza na selu sa krizom polјoprivredne proizvodnje, gubitak akumulacije, problemi planiranja i raspodele investicija, zaduženost u inostranstvu i nemogućnost otplate dugova, teritorijalne ekonomske nejednakosti, uticaj svetske krize, veliki troškovi odbrane, nezaposlenost, neefikasnost društvenog vlasništva i slično. Sve je to dalo negativan rezultat i bilo sasvim dovolјno za stvaranje podozrenja među narodima, koje se uklapalo u već postojeće razlike i razmirice. Na tako složenu situaciju uticale su mere iz američke strategije. Tako je Jugoslavija postepeno potpomognuta merama iz scenarija uklizala u „šahovski mlin“. A samo ekonomski (ne)uslovi bili su dovolјni za put ka ratu. Socijalistička Jugoslavija više ne postoji, ali zato jugoslovenskim prostorom kolaju fondacije poput Soros, TFF, Rotery klub, kompanije kao ICN, RCI, IPG, Holiday Regency i sl.

Da Vas podsetimo:  Moj pogled na život u Norveškoj!

Zanimlјivo je, da su u Savezu komunista osetili američku taktiku i ukazivali na ulogu disidenata i „trojanskog konja pod korpom lјudskih prava“. Taktika istovremenog pomaganja i centralističkih i separatističko-nacionalističkih tendencija bila je, s aspekta administracije SAD, uspešna. Naravno, američki stratezi i „taktičari“ bili su u pravu, da su to prirodni neprijatelјi komunizma kao ideologije, a još uvek tvrde da su se borili za celovitost socijalističke Jugoslavije. Kada se to zna, nije čudo što su se 80-tih godina pojavili srpski, hrvatski, slovenački i drugi nacionalno obojeni komunisti. Koliko su uspeli sa povratnicima iz inostranstva moglo se ustanoviti sijaset puta. To se obično izražavalo tako što su iz inostranstva dolazili lјudi koji su maltene proglasili, da američko sunce lepše sija i u pravo vreme, „a ne kao kod nas“. U oblasti kulture nije potrebno nikoga uveravati koliko su jugoslovenski medijumi „zaraženi“ američkim načinom života. Preko sadržaja horor i triler filmova uneli su u Jugoslaviju umesto „američkog sna“ – „američku moru“ i „američko zlo“.

Sada, pošto su uveli ekonomsku blokadu Saveznoj Republici Jugoslaviji, približili su svoju avijaciju i nosače aviona, rasporedili prve trupe u BJRM, učestvuju u operacijama „zabraniti let“[2] i „padobran“[3], prete da jednostrano ukinu embargo na oružje muslimanima, kreiraju sve antijugoslovenske i antisrpske inicijative u Vašingtonu, grade centre za obuku i aerodrome u Albaniji, raspoređuju logističke i obaveštajne centre u Bugarskoj, spremaju se da izgrade „Mali Pentagon“ u Rumuniji i baze na hrvatskom delu Jadrana, spremaju se da dođu sa više desetina hilјada vojnika u Bosnu i Hercegovinu kada se potpiše sporazum i garantuje mir, da bi „održavali mir“, drže pod kontrolom KEBS, UN i njenog generalnog sekretara, NATO, kopredsednike Konferencije o SFRJ, članove Kontakt grupe i većinu državnika sveta.

Svetozar Radišić

svetozarradisic.com

_____________

Napomene:

[1] Procenat američkih filmova u bioskopima, na TV i posebno u video klubovima teži brojki 100(20. oktobra 1994. u beogradskim bisokopima prikazano je od 19 filmova: 15 američkih, dva domaća, jedan francuski, i jedan engleski – dakle 78,94% američkih filmova). Mini istraživanje je pokazalo, na primeru prikazivanja filmova u beogradskim bioskoima, kako se razvijao uticaj Zapada na SFR Jugoslaviju. Dvadesetog oktobra 1948. godine prikazivan je jedan domaći film, 10 sovjetskih, tri iz ostalih kinoteka i nijedan američki. Na isti dan 1958. godine (deset godina kasnije) prikazivana su četiri domaća filma, dva sovjetska, 10 američkih i šest iz ostalih kinoprodukcija. Dvadesetog oktobra 1968. godine, u beogradskim dvoranama prikazivana su tri domaća filma, dva sovjetska, 11 američkih i 13 drugih kinematografija.

[2] Osmog oktobra 1992. godine usvojena je rezolucija Saveta bezbednosti UN o zabrani letova srpskih vojnih aviona nad vazdušnim prostorom Bosne i Hercegovine.

[3] Trećeg marta 1993. godine odlučeno je da na osnovu naređenja Borisa Jelјcina i ruska avijacija učestvuje u akciji „Padobran“. Prvog aprila 1993. Radovan Karadžić je posle zahteva Sjedinjenim Američkim Državama da prekinu akciju „Padobran“ dao izjavu i u vezi najnovije rezolucije (816) SB UN, jer se još jednom greši prema srpskom narodu. Devetog juna 1993. objavlјeno je, da su u operaciji „Padobran“ transportni avioni dostavlјali oružje bosanskim muslimanima. Tako je napisano u protestu komandi Unprofora od strane Načelnika Štaba VRS, general-majora Manojla Milovanovića.

 

2 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime