Sokolska četa Orašac kod Dubrovnika

0
1249
Foto: printscreen

Posle oslobođenja i ujedinjenja 1918. u Orašcu, selu u okolini Dubrovnika na vlasti su ostali isti ljudi kao pod Austrijom. U dopisu iz Orašca u dubrovačkom listu „Rad” 1920. navodi se : „Da je bivši režim štitio i branio svoje skutonoše, to je opće poznato. Pomoću sličnih elemenata podržavao je svoj privremeni opstanak. Mađu takove spada naš načelnik Vlajki. Čovjek bez sposobnosti za to mjesto, odlikovan je „zlatnim krstom za zasluge”. Servilan kao što je bio, on se je znao živo zauzimati za austrijske ratne zajmove i trčao po kućama da sakuplja, dao iz općinske blagajne neke stotinice, i još pitao da mu opć. vijeće odobri kolosalni zajam, 20-30.000, da i to pokloni Austriji za ratovanje, dok, razumije se, (bar nama nije poznato) nije se maknuo za zajam Jugoslavije. Načelnik Vlajki dopuštao je da se njemački ureduje u opć. uredu, a opć. tajnik Obrster – da ugodi svome šefu – njemačkim govorom pozdravi Fridrika Habsburga kada je ovuda prošao. Uz gornje, naša općina počinila je i drugih nedopuštenih stvari, proti kojih smo, svojedobno, podignuli tužbu, na koju, i ako temeljita, nije uslijedilo riješenje od c. k. vlasti. Padom Austrije, predviđajući da je pala i protekcija stanovitih elemenata, opet smo se tužili, nabrojiv šta se događa kod naše općine, o čemu su bili provedeni odnosni izvidi. Tu je bilo : da mi ili općina budemo okrivljeni. Ipak ništa ! Ovo je neshvatljivo, jer cijenimo da Zemaljska Vlada ne štiti jednog austrofila, a koji nedopušteno vodi općinske poslove. … kako se je sumpor poslat za vinogradare dijelio samo prijateljima, a tako i pšenica; kako je općina sama primala sve voj. potpore, i strankama uzimala po više kruna; …Sve ovo do danas nije riješeno. Sada je naš načelnik ohrabljen, te će nastojat da budućih opć. izbora izađu opet njegovi prijatelji. U tom poslu pomoće mu klerikalac-istomišljenik, član bivše častne službe, junak nekog političkog procesa, izgledan čovjek svojim dužnostima, sada veliki nacionalista, jurista, pacifista, moralista i – ratni trgovac.”(1)

Sokolsko društvo u Dubrovniku je radi unapređenja poljoprivrede i širenja patriotizma radilo na osnivanju seoskih sokolskih četa. Rođendan prestolonaslednika Petra proslavio je 6. septembra 1931. dubrovački soko zajedno sa svojim seoskim četama iz Orašca i Zatona. Sokolsko društvo priredilo je izlet u Orašac. Posle svečanosti u Dubrovniku, zasebnim parobrodom sve kategorije Sokola, na čelu sa muzikom, pošle su u luku Zaton. Seoska četa Zaton srdačno je dočekala izletnike, pa su se svi zajedno uputili u Orašac. Starešina čete u Orašcu, dobrovoljac sa solunskog fronta Luka Zlošilo, održao je sokolima patriotski govor. Sokole je pozdravio i podstarešina čete Antun Trojanović iz Trstenog. Starosta dubrovačkog sokola Niko Šutić zahvalio se na bratskom dočeku. Govori su pozdravljeni sa poklicima kralju, otadžbini i prestolonasledniku. Posle kratkog odmora u skromnom sokolskom domu vežbači su nastupili na zajedničkoj javnoj vežbi. Na vežbi bile su tačke : ženska deca izvela su proste vežbe sleta u Splitu; seoske čete Orašca i Zatona vežbale su vežbe sa štapovima; članovi sokola iz Dubrovnika izvodili su proste vežbe sleta u Splitu; članice iz Dubrovnika izvele su vežbe sa čunjevima sleta u Splitu; ženski naraštaj iz Dubrovnika izvele su proste vežbe sleta u Splitu; članstvo iz Dubrovnika izvelo je vežbe na preči; ženski naraštaj iz Dubrovnika ritmične vežbe „Crnogorke”. Razdragana publika pozdravila je vežbe sa frenetičnim odobravanjem. Nakon vežbe održana je zabava „pod platanom” uz igru narodnih kola. Pri odlasku dubrovačkih sokola i čete Zaton, svi sokoli svrstani u redove promarširali su kroz Orašac do sokolane. Ispred sokolane govorio je L. Mozara, a kojem se u ime dubrovačkih sokola zahvalio Ivan Kovač. (2)

Sokolsko Društvo Dubrovnik imalo je 1932. 9 četa sa 491 članom, 26 naraštaja i 134 dece a 1933. 18 četa sa 916 članova, 74 naraštaja i 201 dece. Sokolska četa Orašac osnovana 1931. imala je 1934. 74 člana. (3) U Upravi čete Orašac 1934. bili su : starešina Karlo Rakidžija, zamenik starešine Niko Feri, vođa Antun Rakidžija, tajnik Luko Lučić, blagajnik Antun Pavićević, zamenik blagajnika Ivo Kirola, Ivo A. Kljuniček, prosvetar Nadan Palčok, zamenik prosvetara Lujo Mozara, ekonom Ivo Kirola, referent za poljoprivredu Andrija Nadalin, pročelnik muzike Miho Domaćin. Revizori su bili : Vlaho Suhor i Luko Kusi.(4) Četa je 1935. imala sokolsku muziku sa 23 člana. Iste godine održano je četno guslarsko takmičenje. Pobedio je Đorđo Ivanišević. Krajem decembra 1935. u četi je bilo 81 član od kojih : 62 člana, 13 članica, 5 naraštajaca i 1 naraštajka. (5) Dubrovački sokoli priredili su 1935. izlet u Slano. Bilo je 300 izletnika. Usput je brod primio sokole iz Orašca i Zatona. (6)
Starešina čete Karlo Rakiđija je u članku „Soko primorac sokolu brđaninu” u listu „Knjiga za sokolsko selo” istakao : „Proteklo je mnogo vode od onog sarajevskog sleta kad smo se ja i moja braća upoznali s tobom i tvojim sokolima. Od onda mnogo se nešto izmijenilo, pa i na gore, ali naša je četa ostala cjelokupna (osim jednog slabića), a naš sokolski rad se udvostručio. Nema te sile koja bi nas mogla pokolebati, a kamoli skrenuti sa onog pravca kojim smo jedanput za uvijek pošli … Mi primorski sokoli nalazimo se u drugim, moguće boljim ekonomskim prilikama nego vi tamo u kršu, ali zato sokolujemo pod težim okolnostima nego što su kod vas.” (7) U Dubrovniku su 20. septembra 1936. održane okružne i četne sokolske lakoatletske utakmice. Utakmice su održane pre podne na Gruškom polju. Učestvovalo je 11 takmičarskih vrsta. Pobedila je sokolska četa Zaton i po treći put dobila srebrni lovor–venac, dar kralja Aleksandra. Drugo mesto je osvojila četa Orašac, treće četa Babino Polje, a četvrto četa Gornja Župa. U okružnom takmičenju članova pobedilo je Sokolsko društvo Cavtat, u čijoj vrsti se istakao Vane Ivanović, poznati trkač prepona. Sokolsko društvo Dubrovnik je zauzelo drugo mesto. Na 100 metara trčao je Vane Ivanović 11,5 sekundi, na 1500 Vlaho Lučić 5,17. U skoku u vis i u dalj pobedio je Vane Ivanović. U bacanju koplja prvi je bio Renci Lučić, a u bacanju kugle Vane Ivanović. Naraštajci Dubrovnika pobedili su naraštajce Cavtata. Dušan Šteger je bio prvi na 100 i 400 metara. U skoku u vis, dalj i bacanju kugle prvi je bio Vuković. Marija Mozetić pobedila je u kugli i koplju, a Marija Benić bila je prva u skoku u vis, u dalj, u trčanju na 60 metara. Takmičenje je završeno utakmicom u odbojci između članova društava Dubrovnik i Cavtat. Pobedilo je društvo Dubrovnik. Program je završen manifestacionom povorkom kroz Dubrovnik, gde se klicalo kralju, Jugoslaviji i sokolstvu. (8) Oktobra 1936. uprava čete je zajedno sa meštanima, članovima sokolskog društva Dubrovnik i četa Zaton, Koločep i Suđurađ, povodom 5 godina rada priredila proslavu u sokolskom domu. Dvorana nije mogla da primi sve učesnike proslave, pa su domaćini ostali napolju, a ustupili su mesto gostima. „Tu se je okupilo sve što nacionalno osjeća iz zapadnih sela dubrovačkog primorja da manifestuje svoju snagu”. Na priredbi se istakao mešoviti pevački hor sokolskog društva Dubrovnik, koji je u četiri glasa pevao nekoliko pesama dosta teških u muzičkom pogledu. Po završetku programa, sledila je igranka, a zatim je formirana velika povorka, do tada u mestu još neviđena. Na čelu povorke išla je mesna četna muzika sa starešinstvom, “manifestujući za Kralja i narodno jedinstvo. Svi učesnici ostali su potpuno zadovoljni i razdragani, jer je tu pokazana nacionalna svijest i snaga primorskih sokola. Tu se očito vidjelo sve ono što jedno selo može dati u kulturnom i nacionalnom pogledu, kad se u duši sokola uvriježi sokolska misao i odgoj sokolski”. (9) Četa je 1937. imala letnje vežbalište. (10)

Da Vas podsetimo:  Freedom House: Srbija beleži najveći pad sloboda u Evropi

Sokolska četa iz Orašca učestvovala je na sokolskim priredbama u Dubrovniku i okolini. Sokolska četa u Luci Šipanjskoj 7.6.1937. položila je kamen temeljac svog sokolskog doma. Na svečanosti bile su sokolske muzike iz Stona, Orašca i Dubrovnika, oko 600 sokola i oko hiljade drugih izletnika. Došli su sokoli i narod iz okoline : Stona, Orašca, Zatona, Mokošice, Suđurđa, Koločepa, Babinopolja, Goveđara, Dubrovnika i Župe dubrovačke. (11) Sokolska četa u Luci Šipanskoj proslavila je 14. avgusta 1938. otvaranje svog sokolskog doma. Među gostima bili su članovi čete Babinpolje i narod iz drugih mjesta na otoku Mljetu; zatim čete iz Slanoga, Mravinca, društvo iz Stona sa muzikom, četa iz Orašca sa muzikom i četa iz Mokošice. Sa dva parobroda stiglo je matično društvo iz Dubrovnika sa delegatima društva u Trebinju i četa iz Župe dubrovačke. (12)

Dvadesetogodišnjica Ujedinjenja 1938. u Dubrovniku obeležena je postavljanjem spomen-ploče sokolskim borcima streljanim u Boki Kotorskoj 1914/15. : Filipu kap. Hadžiji, Vasi Milišiću i Milanu Srzentiću. Pored nacionalnih društava sudelovale su sve sokolske četa iz okoline Dubrovnika. Na dan Ujedinjenja Dubrovnik je osvanuo u svečanom ruhu iskićen zastavama i zelenilom. Naredba Mačekova da se za ovaj dan ne vešaju zastave ignorisana je. Franjevci su naredbu poslušali, zastavu su bili izvjestili pa je skinuli. Već ranim jutrom stizale su sokolske čete iz dubrovačkih sela. Čete iz dubrovačkih sela bile su pretežno u narodnoj nošnji. Dosta ih je došlo pa su sa svojim zastavama, muzikama i članstvom bili zapaženi na defileu. Posle svečanog defilea vojske, mornarice, mnogobrojnih članova „Nove Jugoslavije“ i sokolskih četa sa zastavama a čete Orašac i sa svojom muzikom otkrivena je svečano spomen-ploča sokolima, palim za čast i veličinu Otadžbine, među gradskim vratima od Pila. Masa sveta pozdravila je svečani momenat klicanjem žrtvama za slobodu. Posle toga položen je venac na spomenik Ivana Gundulića povodom 300-godišnjice njegove smrti. Sokoli su uveče održali u Sokolani (Sponza) Decembarsku akademiju u počast članovima sokolskih četa. (13)

Da Vas podsetimo:  Parizer – još jedna „Vučićeva šema“?

Sokolska četa Orašac imala je 31.12.1938. 71 člana, 7 naraštajaca, ukupno 78. (14) Nasuprot sokolima bila HSS i frankovci povezani sa delom rimokatoličkog klera koji su težili razbijanju Jugoslavije. O napadima hrvatskih separatista na sokole i njihovu imovinu pisala je sokolska štampa i list dubrovačkih Srba „Dubrovnik”. Sokolsko društvo Dubrovnik uputilo je 28. jula 1938. predstavku M. Stojadinoviću : „Da bi omeli napredak sokolstva u srezu Dubrovnik, koje je brojalo 26 sokolskih četa, sa oltara se propovedalo protiv sokolstva i pretilo paklenim mukama onima, koji stupe, ili ostanu u sokolskoj organizaciji. Čak, štaviše, pretilo se i životom i imovinom. Neki su naši članovi bili zaista tučeni, a nekima je upropašćena imovina. U godini 1936. paljeni su stogovi sena i iščupano na stotine čokota loze našim članovima, potpaljena je sokolana u Orašcu.” (15) U selu Orašcu je septembra 1938. izgorela kuća istaknutog sokola Kreša Krilanovića. Vatra je podmetnuta tako da je cela kuća sa nameštajem izgorela, ostala su samo 4 gola zida. (16) U članku „Sokolskim radnicima pale kuće“ objavljenom 15. oktobra 1938. u „Bratstvu“, glasniku Sokolske župe Osijek, navodi se: „U Orašcu, naprednom mestu u blizini Dubrovnika, zapaljena je kuća jednom sokolskom radniku dok je s majkom boravio u Dubrovniku. Kao opomena da će to nedelo biti izvršeno izvešena je nekoliko dana pre crna zastava. Budući da je na isti način dat znak i starešini čete br. Rakidiji, bojazan je da će i njegova kuća biti zapaljena, u toliko pre što se njegovom zaslugom podiže u Orašcu sokolski dom.“ (17) U listu „Dubrovnik” u članku „Političke štete u Orašcu” navodi se da je u noći između 6 i 7 januara 1939. posječeno Đurović Marku, članu sokolske čete u Orašcu, 15 komada velikih loza i 4 stabla jabuka. Šteta je procenjena 6.500 dinara. Stvar je bila predana u ruka suda. (18) Sokoli se nisu dali obeshrabriti i svojom odlučnošću podsticali su svoje sugrađane da se suprotstave teroru separatista i sa njima povezanih sveštenika.

Trsteno / Foto: printscreen

Sporazumom Cvetković-Maček 26.8.1939. stvorena je Banovina Hrvatska. HSS je u Banovini Hrvatskoj koristio vlast da nastavi i pojača progon Srba i jugoslovenskih sokola. List „Dubrovnik“ preneo je pisanje klerikalno-mačekovskog lista „Narodna Svijest“ iz Dubrovnika da je njen kao i svih onih koji misle kao ona, glavni zadatak uništenje sokola. Po njoj svakoga ko je bio član sokola trebalo je ne samo anatemisati već uništiti, isterati iz službe i baciti na ulicu. (19) List „Dubrovnik” preneo je iz „Glasa Primorja”, organa JRZ u Splitu članak u kome se ističe: „ … imade kod nas listova odnosno ljudi koji u njima serviraju i propuštaju natpise, kojima je cilj harangiranje ulice, vrijeđanje, izazivanje i potenciranje mržnje i pocijepanosti u narodu. U posljednje vrijeme „Hrvatski Glasnik” u tom pravcu svojim napisima, upućenim protiv sokolskih društava, koja se nigdje ne ogriješiše svojim radom u novostvorenoj situaciji, koja čak svoju akciju svedoše na najuži rad u dvoranama, … vrši nezgodnu ulogu. To pisanje, koje u mnogim slučajevima obiluje i neistinama i tendencioznim računima pojedinaca…”. Komentar lista „Dubrovnik” bio je : „Kad je i „Glas Primorja” … smatrao potrebnim da ovako istupi, tada je lako pojmiti kako u većine kod HSS duh sporazuma smatraju samo prostom frazom, a rade i radiće onako kako su i do sada radili.” (20) U članku „Imali progona u Banovini Hrvatskoj“ u „Sokolskom glasniku” istaknuto je : „Prošlih dana je Ministarstvo pošta otkazalo službu, … svima ugovornim poštarima u srezu Dubrovačkom, koji su članovi Sokola. Otkazana je služba poštarima u selima Maranovići, Luka Šipanjska, Koločep, Topolo i Orašac, a izgleda da će biti otkazano i onome u Zatonu. Svi ti poštari su najsavesnije vršili svoju dužnost, ali gospodin ministar pošta im otkazuje samo zato što su Sokoli, i što tako traže lokalni partijski sovjeti.” (pristalice H.S.S.) „Da je to tačno, najbolje dokazuje činjenica, što su ti lokalni sovjeti bili obavešteni o otkazu pre no štu je odnosnim poštarima stigao zvanični akt, a što su oni trijumfalno razglasili po celom srezu, kao „pobedu”. (21)

Da Vas podsetimo:  Vožd Karađorđe zaštitnik Prvoslavne vere i otadžbine

Po izbijanju Aprilskog rata 1941. godine, Seljačka zaštita je s ustašama razoružavala dijelove Jugoslavenske vojske, prikupljala vojnu opremu i čuvala red i tako odigrala određenu ulogu u uspostavljanju vlasti i organiziranju vojnih snaga NDH na dubrovačkom tlu. (22) Savez sokola zabranjen je, a članovi izloženi progonu. Starešina sokolske čete u Orašcu Karlo Rakidžija preživeo je ustaški teror. Pred Komisijom za utvrđivanje ratnih zločina dao je 1.12.1944. izjavu : „Kad sam bio od ustaša strpan u zatvor u junu 1941. godine doživeo sam mnogo užasa, jer je u zatvoru nestajalo mnogih drugova. Najužasnija je bila noć od 30. juna na 1. jula kada su izveli 14 žrtava koje su strijeljali na Rudinama iznad Stona. Sve ovo su pravili ustaše iz Orašca. Tužbu protiv mene potpisao je župnik iz Trstena don Niko Darešić, ustaški povjerenik.” Don Niko Darešić dobrovoljno je stupio u 369. legionarsku pukovniju koja se borila na istočnom frontu. (23)

Posle 1918. u Orašcu, selu u okolini Dubrovnika na vlasti su ostali isti ljudi kao pod Austrijom. Sokolsko društvo u Dubrovniku radilo je na osnivanju seoskih sokolskih četa. Sokolska četa Orašac osnovana je 1931. U seoskim sokolskim četama okupilo se sve što je bilo za Jugoslaviju u selima dubrovačkog primorja. Nasuprot sokolima bili su hrvatski separatisti, HSS i frankovci povezani sa delom rimokatoličkog klera. O napadima hrvatskih separatista na sokole i paljenju sokolske imovine pisala je sokolska štampa i list dubrovačkih Srba „Dubrovnik”. Uprkos zaštrašivanjima i paljevinama sokolska četa u Orašcu nastavila je sa radom. Učestvovala je na sokolskim priredbama u Dubrovniku i okolini. Posle stvaranja NDH. 1941. došlo je do ustaškog obračuna sa članovima sokolske čete Orašac. Ustaše su ubijale sve koje su smatrali neprijateljima njihove države. Savez sokola zabranjen je, a članovi izloženi progonu. Starešina sokolske čete u Orašcu Karlo Rakidžija preživeo je ustaški teror. U svojoj izjavi istakao je učešće ustaša iz Orašca u streljanju članova sokolske čete.

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije


Napomene :

1. „Orašac”, „Rad”, Dubrovnik, 17. aprila 1920, br. 22, str. 3,4;
2. „Izlet u Orašac 6.o.m”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 24.septembra 1931, br. 39, str. 3;
3. „Rad Sokolske župe Mostar u godini 1933”, Sarajevo 1934, str. 187,198, 199, 200-202, 203;
4. Uredio Ante Brozović, „Sokolski zbornik”, Godina I, Beograd 1934, str. LXIX;
5. Mr Kristina Pantelić Babić, „Sokolski pokret u Hercegovini od 1893. do 6. aprila 1941. godine”, doktorska disertacija, Banja Luka 2018, str. 367;
6. „Izlet Sokolskog društva u Slano”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 21 juna 1935, br. 26, str. 3;
7. Karlo Rakiđija, starješina čete Orašac-Dubrovnik, „Soko primorac sokolu brđaninu”, „Knjiga za sokolsko selo”, Mostar, april 1936, br. 4, str. 16, 17;
8. „Sokolske okružne i četne utakmice u Dubrovniku”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, oktobra 1936, br. 40, str. 4; R–r, „Javna vežba”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 26 septembra 1936, br. 38, str. 4;
9. K, „Proslava petogodišnjice čete Orašac”, „Knjiga za sokolsko selo”, Mostar, novembar 1936, br. 9, str. 15;
10. Mr Kristina Pantelić Babić, „Sokolski pokret u Hercegovini od 1893. do 6. aprila 1941. godine”, doktorska disertacija, Banja Luka 2018, str. 367;
11. „Luka Šipanjska 7-VI”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 12 Juni 1937, br. 20, str. 2;
12. „(Veliko Sokolsko slavlje)”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 20 avgusta 1938, br. 32, str. 3;
13. „Dan Ujedinjenja”, „Dubrovačke vjesti“, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 3 decembra 1938, br. 48, str. 3, 4;
14. „Izvještaj statističara”, „Knjiga za sokolsko selo”, Mostar, 1939, br. 1-2, str. 45;
15. Nikola Žutić, „Sokoli”, Beograd, 1991, str. 127;
16. „Palež kuće u Orašcu”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 3 septembra 1938, br. 35, str.4;
17. „Sokolskim radnicima pale kuće“, „Bratstvo“, Glasnik sokolske župe Osjek, Osjek, 15. oktobra 1938, br. 10, God. VII, str. 204;
18. „Političke štete u Orašcu”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 27. januara 1939, br. 4, str. 4;
19. „U tom grmu zec leži“, „Dubrovnik“, Dubrovnik, 30 septembar 1939, str. 3;
20. „Više pomirljivosti i obzira”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 18 novembra 1939, br. 46, str. 4;
21. „Ima li progona u Banovini Hrvatskoj?” „Sokolski glasnik”, Beograd, 12. april 1940, br. 15, str. 4;
22. Neva Žurić-Skoti, „Talijanski okupacioni sistem na dubrovačkom tlu”, „Dubrovnik u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji 1941-1945“, Split 1985, str. 1021;
23. Milorad M. Lazić, „Krstaški rat Nezavisne Države Hrvatske”, drugo dopunjeno izdanje, Beograd 2011, str. 31;

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime