Soloki u savezu za telesno vaspitanje Partizan Jugoslavije

0
2167

U redovima Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije 1938-1939. bilo je 384.000 članova, članica, naraštaja i dece (1). U Drugom svetskom ratu okupatori su zabranili Savez Sokola. U inostranstvu je nastavio da radi Jugoslovenski soko kao deo predratnog Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije. Posle rata deo sokola nastavio je svoju aktivnost u organizacijama koju je stvorila nova vlast a deo se povukao iz javnog života čuvajući sokolske tradicije. Sokolski prednjaci su svoju aktivnost mogli da nastave u Fiskulturnom savezu Jugoslavije. Početkom 1948. ustanovljen je Gimnastički savez Jugoslavije, koji je okupljao 60.000 vežbača u 862 društva širom Jugoslavije (2).

Neposredno posle osnivanja, Gimnastički savez Jugoslavije pripremao je učešće jugoslovenskih vežbača na XI Svesokolskom sletu u Pragu 1948. To je bio prvi ispit nove organizacije, koju je trebalo položiti u inostranstvu, pred bratskim narodom Čehoslovačke i mnogobrojnim gostima iz slovenskih i drugih zemalja. Jugoslovenska grupa u Pragu sastojala se od 700 boraca Jugoslovenske ratne mornarice i 3.300 fiskulturnika članova FISAJ-a i Gimnastičkog saveza.U Prag su išli sa 10 velikih specijalnih putničkih vozova. Sem mornara oko polovina vežbača bili su predratni sokoli (dr. Viktor Murnik, dr. Ivan Pustišek, Angelina Petrović, …). Rezolucija Informbiroa objavljena je na Vidovdan. Vežbači su na putu doznali za rezoluciju i po autorima knjige “Naš sport u 1948” njihov odgovor bio je čvrsta rešenost da svim svojim snagama prikažu bar jedan deo istinite i stvarne Jugoslavije. U vežbi su mornari svojim telima izvodili konture broda, sidro i grb FNRJ. Omladinci i omladinke izvodili su vežbe koje su izražavale slavnu istoriju i stvarnost Titove Jugoslavije. NJihov nastup bio je burno pozdravljen, a posebno skupina „Turski marš“ koju je za sokolske potrebe pre Drugog svetskog rata priredio dr. Viktor Murnik, prvi načelnik Jugoslovenskog sokolskog saveza. Dr. Viktor Murnik je pripremio ekipu za slet. Predstavu je gledalo 300.000 posmatrača na velikom stadionu u Pragu.

Kroz podršku jugoslovenskim vežbačima građani su izražavali svoj protest zbog sovjetske okupacije i uspostavljanja socijalističkog sistema. Nikola Pilauer, član sokola u Beloj Crkvi, koji je učestvovao kao mornar Jugoslovenske ratne mornarice opisao je svoje doživljaje sa sleta: „ … u Prag smo stigli oko deset sati pre podne. Stvarno je to bio spektakularan doček, svi stanovnici Praga izašli su da nas pozdrave …Tog istog dana objavljena je rezolucija Imform biroa. Masu ljudi ništa nije moglo da zaustavi da na češkom jeziku kliču „nazdar jugoslavski namožnjici”. … Više zemalja je učestvovalo na sletu, ali publika je od nas tražila da iz dana u dan ponavljamo vežbe, kako bi što više ljudi iz Češke mogli da dođu i vide nas … Posle dvadesetog dana red je bio da krenemo, ukrcali smo se u voz, ali voz nije mogao da krene od Čeha koji su nam priredili ispračaj. Posle tri sata kašnjenja, krenuli smo za Beograd. …U Beogradu smo izveli ceo program na Hipodromu kod Careve ćuprije.”

Da Vas podsetimo:  Zločinačka uloga Nemačke na prostoru Srbije

U okviru proslave Dana Republike, 29. novembra 1948. održana je na Kolarčevom univerzitetu u Beogradu svečana akademija Gimnastičkog saveza Jugoslavije. Prisustvovali su član Politbiroa KPJ Moša Pijade, potpretsednik Prezidijuma Narodne skupštine Josip Rus, …pretsednik Fiskulturnog saveza Jugoslavije Vladimir Dedijer, … . Komitet za fiskulturu vlade FNRJ i Izvršni odbor Fiskulturnog saveza Jugoslavije odlučili su da na akademiji zajednički odaju priznanje za zalaganje i visoku patriotsku svest kolektivu učesnika na Svesokolskom sletu u Pragu 1948. i to: svim vežbačima, vodnicima, komandirima i zamenicima komandira četa, svim štabovima brigada i glavnom štabu u sastavu: Jozo Bačić, komandant; Neda Krmpotić, zamenik komandanta; dr Ivko Pustišek, načelnik; članovi štaba: Bora Stojadinović, Vlado Jurančić, Rudolf Car, Jovan Šćekić, Tomaš Šavnik. Zasebno su pohvaljeni: dr Viktor Murnik, Petar Lamza, Boris Gregorka, Viktor Lintner, Rafo Ban, Jelka Ban, Jelica Vasas, Milica Šepa, Vasiljka Rakić, Lojze Šavorn, Frane Žic, Dragica Basletić, Janko Kavčić, Slavko Poljšak, Dana Poljšak, Zdenko Pavić, Emil Vukotić, Duško Momčilović, Duško Stefanović, Bosa Uzelac, Radenko Kovačević, LJuba Milojević, Kadro Fetahagić, Cane Avramovski, Mirko Radulov, Dragutin Ćosić, Slavoljub Đukić, Jovan Cekić, Edo LJubibratić, Olga Keržan … Kako je istakla Neda Krmpotić, učesnik na sletu: „Lik fiskulturnika-vežbača sa praškog sleta, koji sa upornošću i doslednošću uči i izvršava zadatak, koji je plameni i odvažni patriota svoje domovine ostaće svetli primer u razvoju naše fiskulturne organizacije, koja u svojim redovima vaspitava i ima takve ljude.“ (3)

Na novembarskoj Saveznoj skupštini 1951. Gimnastički savez Jugoslavije usvojio je novo ime: Partizan Jugoslavije – Savez za telesno vaspitanje. U 1955. imao je 1.012 društava i 248.097 članova. Učestvovao je Titovoj štafeti i Prvomajskoj paradi. Svoju desetogodišnjicu Partizan Jugoslavije proslavio je 1958. Te godine Partizan Jugoslavije okupljao je 242.993 pripadnika. Članovi Partizana bili su aktivni učesnici u izgradnji zemlje. Pet brigada STV Partizana učestvovalo je 1958. na izgradnji Autoputa Zagreb–LJubljana. Na deonici Paraćin-Niš 1959. 4 partizanske brigade – učesnice na završnoj sportskoj priredbi u okviru Dana mladosti u Beogradu dobile su više puta naziv udarnih brigada. U čast 40-godišnjice KP Jugoslavije u Beogradu je od 25 juna do 6 jula 1959. održan Savezni slet Partizana (4).

Kao primer sokolskih prednjaka koji su posle rata nastavili da rade u Partizanu možemo navesti primer Milorada Vukadinovića. Bio je načelnik Sokolskog društva u Kuli (1928.-1941), Sokolskog Okružja (1936.-1941.) i jedan od četvorice zamenika načelnika Novosadske sokolske župe (1938.-1941.) a posle rata biran je u najviša stručna tela STV „Partizana“. Godine 1932. završio je jednogodišnju Višu saveznu prednjačku školu za fizičku kulturu u Mariboru, koju je vodio Leon Štukelj. Milorad Vukadinović ostao je upamćen kao neprevaziđeni autor sletskih vežbi na prostorima Jugoslavije, pre svega za velike sletove, 25 maja. NJegove originalne kompozicije izvođene su devet puta na priredbama povodom Dana mladosti u Beogradu. Učestvovao je do 1985. na spartakijadama u Pragu. Dobitnik je Ordena rada sa srebrnim vencem, Nagrade „25 maj“, Spartakove nagrade … . Zahvajuljući njegovom trudu Prvo gimnastičko društvo Novi Sad (od 1952. DTV Partizan) doživelo je procvat u svim aktivnostima. Za časopis Oko sokolovo izjavio je: „Srećan sam i zadovoljan što sam upoznao sokolsku ideju i što je ona prosvetila moj život i ukazala mi na prave vrednosti. Usvojio sam taj način razmišljanja, rada i ponašanja i nikada nisam zažalio zbog toga.“(5) Drugi primer je Milica Šepa, član načelništva Sokola Jugoslavije a posle rata član STV „Partizana“. Bila je profesor Visoke škole za fizičko vaspitanje (od 1936. do 1941. i 1945-46) a od 1946. na DIF-u (6). Ivan Ivančević, član sokolskog društva u Somboru, na Sveslovenskom prvenstvu u Sofiji 1939. osvojio je prvo mesto na karikama i u višeboju. Posle drugog svetskog rata bio je trener i predvodnik državne jugoslovenske gimnastičarske reprezentacije, u kojoj je pored njega većina takmičara bila iz redova sokola.(7)

Da Vas podsetimo:  Parizer – još jedna „Vučićeva šema“?

Partizan je promenio ime u Savez za fizičko vaspitanje i rekreaciju „Partizan“, čije se aktivnosti pored nastojanja vezanih za očuvanje zdravlja i podizanje radnih i odbrambenih sposobnosti usmeravale na priređivanje velikih takmičenja i smotri. Takmičenja u višeboju održavana su do 1981.(Šibenik, Budva, Ohrid, Tjentište, Maribor, Priština, Rovinj itd.). Broj društava Partizan i broj njegovih članova iz godine u godinu se smanjivao uprkos zvaničnom državnom ustanovljavanju da ove organizacije imaju status društvenih organizacija „od posebnog interesa“ (8).

Dr. Ivko Pustišek je zajedno sa još deset bivših članova Načelništva Saveza za telesno vaspitanje „Partizan Jugoslavije“ u periodu 1947-1956. pokrenuo sredinom juna 1992. inicijativu za obnovu sokolskog saveza. Uputili su Predsedništvu Saveza za sportsku rekreaciju i fizičko vaspitanje „Partizan Jugoslavije“ „Predlog za uvođenje masovnog svestranog telesnog vaspitanja u SR Jugoslaviji“. Predsedništvo Saveza odbacilo je tu inicijativu. Savez za sportsku rekreaciju „Partizan“ Beograda se na skupštini 23. decembra 1992. vratio tradiciji i nazvao se „Savez Soko Beograd“. Isto su postupila i društva Partizana u drugim gradovima (Novi Sad, Dimitrovgrad, Prokuplje, itd.) (9).

Kao primer onih članova predratnog Saveza sokola koji su ostali izvan STV Partizana navešćemo primer Sokolskog društva Beograd III na Zvezdari. Uticaj koji je sokolski rad imao na tadašnje članove bio je toliko snažan da pet decenija socijalističke Jugoslavije nisu mogle da ga izbrišu. Bivši članovi su sve vreme održavali međusobne kontakte. Na inicijativu Petra Dunđerskog i Jovana Majseca od 1960. počelo je druženje starih sokola sa Zvezdare. Sastajali su se u salama restorana da bi obnovili uspomene iz mladosti provedene u sokolani. Pozivima su se odazivali gotovo svi stari sokoli. Dešavalo se da bude prisutno i po 40 osoba. Verovali su da će Sokolstvo kad-tad opet zaživeti. Zato su radosno dočekani prvi znaci obnavljanja Saveza Sokola 1992. Podstaknuti ovim okupili su se predratni članovi, obrazovali inicijativni odbor i posle nekoliko sastanaka održali obnavljačku skupštinu Sokolskog društva Beograd III Zvezdara 8. maja 1993. Nastao je period ponovnog okupljanja starog članstva i prijem novih članova iz porodica starih članova (10).

Da Vas podsetimo:  Treći svetski u Srbiji

Za vreme Drugog svetskog rata okupacione i ustaške vlasti slomile su sokolima krila. Posle rata organizuju se nove organizacije koje se bave telesnim vežbanjem i razvojem sporta. Ali taj masovni rad i nastavu telesnog vežbanja u školama obavljaju bivši sokoli koji su bili vrhunski osposobljeni za taj rad. Bivši sokoli su pripremali i organizovali najveće sletove u državi. Tako da je razvoj masovne fiskulture posle rata nadograđivan na prethodnim sokolskim osnovama. Može se reči da je Sokolstvo posle Drugog svetskog rata bilo potpuno onemogućeno, ali sokolske ideje nisu nestale. Posle pet decenija Sokolski pokret obnovio je svoj rad. Milorad Jevtić, nosilac Albanske spomenice, Ordena Sv.Save i Jugoslovenske krune, i član najvišeg sokolskog rukovodstva pre Drugog svetskog rata, 8. avgusta 1991. uputio je poziv starim članovima sokola na okupljanje i obnavljanje sokolskih društava. Stari članovi sokola su na skupštini u Beogradu 23.jula 1992. obnovili Savez sokola (11).

Saša Nedeljković

član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

_____________

Izvori :

  1. Oko sokolovo“ str.28, Vanredni broj, januar-april 2008, Beograd

  2. Savezni slet Partizana 26-28 juna i 4-6 jula“, Beograd 1959;

  3. Urednik LJubomir Vukadinović, „Naš sport u 1948“, Beograd 1949; Pavle Vračarić, „Obnavljanje sokolstva na teritoriji Savezne republike Jugoslavije“, „Savetovanje uloga obnovljenog sokolstva …“, Izdavač Sokolska župa Beograd, jun 1996, Beograd,str.30; Nikola Pilauer, član sokola u Beloj Crkvi (Banat), „Učešće na sletu u Pragu 1948. godine“, „Oko sokolovo“ br.41-42, Beograd, jul 2011, str.25,26;

  4. ,,Godišnjak Saveza sportova Jugoslavije” Beograd, 1955, str. 344; „Savezni slet Partizana 26-28 juna i 4-6 jula“, Beograd 1959;

  5. Sokolski i gimnastički velikan ušao u 101 godinu života“,str.14-16, „Oko sokolovo“ br.31-32, decembar 2008, Beograd

  6. Borko Bogojević, „I one su doprinele ugledu Sokolstva“, str.22, „Oko sokolovo“ br.33-34, jul 2009, Beograd

  7. Oko Sokolovo“, br.37-38, Beograd jun-jul 2010, str.26;

  8. Razvoj masovne fizičke kulture posle Drugog svetskog rata“, str.29, Oko Sokolovo, Vanredni broj, januar-april 2008, Beograd;

  9. Pavle Vračarić, „Obnavljanje sokolstva na teritoriji Savezne republike Jugoslavije“, str. 37,38, „Savetovanje uloga obnovljenog sokolstva …“, Izdavač Sokolska župa Beograd, jun 1996, Beograd

  10. Zoran Andrejević,Sokolsko društvo Beograd III Zvezdara”,„Oko sokolovo“, br.7, Beograd, januar 1997, str. 8,9; Zoran Andrejević, zamenik starešine Soko III Beograd, Sokolsko druženje za životni vek”, Oko sokolovo”, br. 15-16, Beograd, decembar 2000-februar 2001, str.29,30;

  11. Govor dr Gordane Rajnović“, „Oko sokolovo“, Vanredni broj, januar-april 2008, Beograd, str.11,12;

vidovdan.org

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime