Soroševa srpska mreža

4
2022

Kako lica povezana sa Sorošem prave nevidljivu mrežu u Srbiji, koja namerava da se uključi i u izbor predsednika

sasajankovic01Prošle nedelje saznali smo da će kandidat koga će na predsedničkim izborima sledeće godine podržati Demokratska stranka morati da podrži uvođenje sankcija Rusiji. Ove pak nedelje saznadosmo i da bi, a da toga nismo ni svesni, i Džordž Soroš na izborima u Srbiji mogao da ima takoreći sopstvenog predsedničkog kandidata, i prava je šteta – za potencijalnog kandidata, to jest – što Sorošu u poslednje vreme, od Bregzita do poraza njegove kandidatkinje Hilari Klinton, nevidljivi politički inženjering baš i ne ide onako uspešno kao što je navikao.

GLOBALNI ŠPEKULANT

Najpre o tom Soroševom prikrivenom političkom inženjeringu, tek da otklonimo eventualne sumnje oko toga da li ovaj špekulant globalnom filantropijom zaista ima političke ciljeve koje sprovodi podalje od očiju javnosti koju ti njegovi ciljevi direktno pogađaju. Ukratko, da, zaista ih ima, i zaista ih, i to s predumišljajem, sprovodi u potaji. Ali ne verujte nama na reč da je tako. Sam Soroš to, naime, priznaje, u dokumentu Ciljevi i strategije 2014–2017 njegovog Instituta otvorenog društva za evropske politike (OSEPI), koji je deo globalne Fondacije za otvoreno društvo (OSF); ovaj dokument, uzgred rečeno, nije bio namenjen (i) našim očima ali je, eto, zahvaljujući hakerskoj organizaciji dcleaks, objavljen na internetu da ga svi prouče. „Misija OSEPI sastoji se u negovanju otvorenih društava kroz pritisak na politike EU, zakonodavstvo, finansiranje i politički uticaj“, navodi se u prvoj rečenici ovog dokumenta koji je inače uglavnom posvećen strategiji borbe protiv „novih političkih igrača koji pokušavaju da podriju infrastrukturu koju su OSF i njegovi partneri pažljivo odnegovali tokom poslednjih decenija“. „Naredni mandat Evropske komisije i parlamenta pruža nam svežu priliku da izvršimo uticaj na agendu EU“, priznaju otvoreno ovaj čovek i njegovi saradnici svoju nameru da se – neizabrani, što će reći, nedemokratski – umešaju u političke procese koji bi morali da budu i demokratski i transparentni. I to čine tajno, svesni onoga što čine: „Znaćemo da uspevamo kada se EU odazove na našu akciju. Često želimo da drugi prisvoje zasluge, jer želimo da doprinesemo više nego da za to pokupimo zasluge“. Glavni načini delovanja, kako su nabrojani u ovom dokumentu: „direktni kontakti s donosiocima odluka“, „generisanje medijske pažnje oko naših tema“, „stvaranje novih političkih agendi“, „okupljanje saveznika iznutra, koji će sprovoditi naše ciljeve u svom svakodnevnom radu, na primer, diplomate dodeljene Službi EU za spoljne poslove“, „pritisak civilnog društva na politiku“… „Načini uticaja EU visoko su razvijeni i otvoreni za naš input“, navodi se dalje, i dodaje da „OSEPI ima više kapaciteta i bolji pristup nego većina drugih nevladinih organizacija (NVO), tako da mi možemo da održimo konzistentan pritisak kojim ćemo postepeno oblikovati strukture EU… Iza zatvorenih vrata, upotrebićemo naš pristup donosiocima odluka u EU“. Kaže se još i da će se angažovati kako bi se (na izborima za EP koji su imali da uslede) „redukovao broj oponenata otvorenog društva“ i da će se angažovati kod „panevropskih partija kako bi uticali na njihove izborne programe i taktike u kampanjama“, i da će „u Briselu i u nacionalnim prestonicama izvršiti pritisak za sprovođenje promena kroz saradnju s NVO i fondacijama koje dele naše ciljeve i imaju ulogu u njihovom sprovođenju“…

Ukratko, da rezimiramo ovaj deo priče, imamo posla s čovekom i organizacijom koji nikada nisu izašli ni na jedne izbore, nisu dakle pružili priliku narodu da se izjasni o njima i njihovim ciljevima, a koji svejedno, bez trunke demokratskog legitimiteta, koriste svoj novac i svoj uticaj na političare, birokrate, medije, nevladine organizacije…, za sprovođenje sopstvenih ciljeva. Kakvi god ti ciljevi bili, oni se očigledno sprovode nedozvoljenim, nedemokratskim sredstvima.

APEL SAŠI JANKOVIĆU

Ali kakve sve to ima veze sa apelom ovdašnjih javnih ličnosti ovdašnjem zaštitniku građana Saši Jankoviću da se kandiduje na predsedničkim izborima u Srbiji sledeće godine? Reč je, za one koji ga možda nisu primetili, o Apelu 100 javnih ličnosti, koji su, u organizaciji NVO Građanski stav, do ove srede (30. novembra; prim. NS) potpisale 1.182 osobe, a u kome se kaže da se Srbija „već godinama suočava sa dubokom i teškom krizom koja prati nedovršenu tranziciju države i društva… Građani Srbije imaju priliku da počnu da menjaju stvari na predsedničkim izborima sledeće godine“. „Sa nesumnjivim legitimitetom direktno izabranog predstavnika građana, predsednik može i mora da utiče na Vladu Srbije i bude korektivni faktor u izvršnoj vlasti. Predsednik mora da bude čovek koji ravnopravno razgovara sa partnerima iz drugih država, i čijih se postupaka i izjava niko u Srbiji neće postideti. Mi, dolepotpisani, pozivamo aktuelnog Zaštitnika građana Sašu Jankovića, kome sledeće godine ističe mandat, da se kandiduje za funkciju predsednika kada za to dođe vreme, kao nestranački kandidat grupe građana… Odmerenost, hrabrost koju je pokazao u teškim trenucima, posvećenost odbrani vladavine prava i zaštiti ljudskih prava, profesionalni rezultati u izgradnji važne institucije – garancija su da bi Srbija u njemu dobila predsednika kakvog zaslužuje“, navodi se u apelu javnih i ostalih ličnosti.

Da Vas podsetimo:  Cena sreće u Srbiji je 1500 evra

Lepo, a tome dodajemo i zaključak da je između autora apela i samog Jankovića bilo izvesne koordinacije pre njegovog objavljivanja, ako ne i ranije. „Nisam iznenađen apelom da se kandidujem za predsednika Republike, znao sam da se potpisuje“, navodi sam Janković (u reagovanju koje je objavio na internet-sajtu Zaštitnika građana, što bi se moglo shvatiti i kao zloupotreba državne funkcije u privatne svrhe, no dobro), iz čijih reči zaključujemo i da potpisnicima, kada je saznao šta potpisuju, nije rekao da to ne čine jer mu ne pada na pamet da se kandiduje za predsednika; da im je to, naime, rekao – pretpostavljamo – oni bi od svog uzaludnog apela odustali.

GRAĐANSKI STAV

O Saši Jankoviću zna se mnogo toga. Javnost je još bolje upoznata s likom i delom mnogih među dolepotpisanima, poput pisca Dragana Velikića, reditelja Gorana Markovića, glumaca Nebojše Glogovca, Voje Brajovića, Branke Katić, Nikole Koja…, bivše predsednice Vrhovnog suda Srbije Vide Petrović Škero i bivšeg sudije tog suda Zorana Ivoševića, voditelja Igora Brakusa, novinara Dušana Mašića, Mihajla Kovača, Boška Jakšića… i da ne nabrajamo dalje.

Nataša Kandić i Džordž Soroš
Nataša Kandić i Džordž Soroš

I sve je to sasvim u redu, nego primetismo da samo ništa ne znamo o pokretaču čitave akcije, o NVO Građanski stav, na čijem internet-sajtu ni slova nema o osnivačima i članovima ovog udruženja, o njegovim finansijerima i donatorima… Ništa osim adrese, Kneza Miloša 4 u Beogradu, što je inače adresa Kuće ljudskih prava i demokratije, čiji su osnivači Građanske inicijative, Beogradski centar za ljudska prava, Komitet pravnika za ljudska prava, Helsinški odbor za ljudska prava i Centar za praktičnu politiku. Pretragom registra Agencije za privredne registre dođosmo pak do podatka da je Udruženje Građanski stav osnovano nedavno, 20. septembra ove godine, a zastupnik mu je Dragan Popović (na slici ispod), koji je istovremeno i zastupnik i direktor onog Centra za praktičnu politiku, koji je među osnivačima Kuće ljudskih prava i demokratije i na čijoj se adresi sad nalazi Građanski stav, koji apeluje na Sašu Jankovića da se kandiduje za predsednika Srbije.

Elem, da ne bismo nagađali, Građanskom stavu uputili smo nekoliko pitanja; verujemo, sasvim opravdanih budući da je reč o organizaciji koja se uključuje u politički proces u Srbiji a o kojoj javnost ne zna ništa, a to, jel’, nije ni lepo ni demokratski a ni transparentno. Pitali smo ko su članovi i rukovodioci ovog udruženja, kakav je odnos Građanskog stava s Kućom ljudskih prava i NVO koji je čine a sa kojima deli adresu, pitali smo, najzad, i ko finansira ovu NVO: „Da li ste, i od koga, do sada dobili priloge, donacije, poklone i/ili finansijske subvencije, kako je uopšte finansiran dosadašnji rad udruženja, da li ste (iz kojih izvora i u kojim iznosima) obezbedili sredstva za vaš budući rad, odnosno da li ste i kod kojih organizacija i u zemlji i u inostranstvu aplicirali za dodelu sredstava, za koje projekte i u kolikom iznosu?“ „Kako član 14 Statuta vašeg udruženja navodi da je ’rad Udruženja javan’“, zaključili smo obraćanje Građanskom stavu, „a član 2 među ciljevima Udruženja navodi i promovisanje vladavine prava i demokratizacije, a uz to sam uveren i da delite moje mišljenje da je što veća transparentnost svih učesnika u političkom procesu od ključnog značaja za dalji proces demokratizacije i uspostavljanja vladavine prava, nadam se brzim i iscrpnim odgovorima na ova pitanja.“

Da Vas podsetimo:  Nije u pitanju samo Beograd. Treba ponoviti sve izbore

PODOBNI I NEPODOBNI

Usledio je odgovor: „Ne dajemo izjave za ’Pečat’. Pozdrav, Dragan Popović, predsednik, Građanski stav, Kneza Miloša 4, Beograd.“ Pa je usledilo naše pitanje: „Zar vam se ne čini da ovakvim stavom stvarate liste podobnih i nepodobnih medija i time direktno negirate proklamovane ciljeve sopstvenog udruženja? Ili je pak ovo način da izbegnete da odgovorite na konkretna i legitimna pitanja koja sam vam postavio?“ Odgovor Dragana Popovića sveo se na potvrdu naše sumnje o spiskovima podobnih i nepodobnih medija, i nekoliko ličnih uvreda na koje nismo našli za shodno da odgovorimo, jer nas takav način komunikacije ne uzbuđuje a pri tom je i nepristojan. „Gospodine Vrziću“, napisao je Dragan Popović, „iako vaš rad ne cenim nimalo, to mi nije od značaja za odgovor na pitanja (a sva su pitanja legitimna), te bih vama odgovorio da radite za neki drugi medij. Ali vi radite za Milorada Vučelića… Nema teoretske šanse da bih sebi mogao da oprostim da mi se izjava u bilo kom kontekstu nađe u njegovim novinama.“

Mišljenje Dragana Popovića je, naravno, njegova lična stvar, na koju on ima pravo kao i bilo ko drugi, ali pažnju, pa i zabrinutost, ovde zavređuje ovako jasno demonstrirana totalitarnost svesti koja ne dozvoljava pravo na drugačije mišljenje, a koja uz to ne iskazuje nameru da ostane zatvorena među svoja četiri zida već, naprotiv, demonstrira zainteresovanost da se proširi na čitavu Srbiju time što bi njen željeni predstavnik Saša Janković zaista postao predsednik naše zemlje. S tim u vezi, kako Saša Janković, i kao zaštitnik građana i kao potencijalni kandidat Dragana Popovića, reaguje na Popovićevo razvrstavanje medija na podobne i nepodobne, uvrede da i ne spominjemo jer je to u domenu ličnog senzibiliteta i vaspitanja? Takođe, kako na ovo reaguju ostali potpisnici Popovićevog apela Jankoviću, budući da se u apelu koji su potpisali kaže i da je „dijalog o ideološkim razlikama neophodan i treba da postoji u svakom demokratskom društvu“ i govori o „temeljnim vrednostima demokratije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava“? U slučaju Dragana Popovića ova je borba očigledno veoma nedosledna i/ili poprilično licemerna, i pitamo se – uglavnom retorički – da li su takvi i ostali koji su se potpisali ispod njegovog apela Saši Jankoviću? Što bi značilo da su ga kandidovali pod lažnim izgovorom.

SRPSKA MREŽA DžORDžA SOROŠA

No kudikamo je značajnije – za opšti kontekst naročito – Popovićevo izbegavanje da pruži informacije koje smo zatražili, pre svega, u vezi s finansiranjem i vezama Građanskog stava, organizacije za koju se, s obzirom na skorašnji datum osnivanja i s obzirom na to da je apel Saši Jankoviću jedina dosad identifikovana konkretna akcija koju je Građanski stav preduzeo, može posumnjati da je upravo u tu svrhu i napravljena. Koga Građanski stav sakriva? Ovo je pitanje utoliko važnije što je, ponavljamo, ovde reč o organizaciji koja teži da se direktno uključi u političke procese u našoj zemlji, te je sasvim prirodno, obavezno zapravo, da javnost sazna ko finansira njene aktivnosti. Tim pre ako se svi slažemo, a slažemo se, da je transparentnost u finansiranju političkih partija od vitalnog značaja za opstanak demokratskih procesa, i nema razloga da istu obavezu nemaju i svi ostali učesnici u političkom životu, i naše zemlje a i inače, ako se već tvrdimo da živimo u demokratskom društvu.

Da Vas podsetimo:  Kako reaguje „slobodarski Beograd“ na najavljeno postavljanje spomenika Draži Mihailoviću?

U svakom slučaju, ono što nam nije dato da saznamo direktno pokušaćemo da naslutimo indirektno, prateći javno dostupne izvore i veze kreatora apela Saši Jankoviću.

kucaljudskihprava01Predsednik Građanskog stava Dragan Popović, kao što rekosmo, istovremeno je i predsednik Centra za praktičnu politiku. Među partnerima Centra za praktičnu politiku, navedeno je na sajtu ove organizacije, nalaze se i Fond za otvoreno društvo Džordža Soroša i Centar za evroatlantske studije i Građanske inicijative, kojima je donator opet Džordž Soroš preko svojih organizacija i fondacija za otvoreno društvo. U Kući za ljudska prava i demokratiju, u kojoj je sedište Građanskog stava, Soroš finansira sve osnivače – i Centar za praktičnu politiku, i Beogradski centar za ljudska prava, i Komitet pravnika za ljudska prava i Građanske inicijative i Helsinški odbor za ljudska prava, a apel Saši Jankoviću potpisali su predsedavajuća Kuće ljudskih prava i izvršna direktorka Građanskih inicijativa Maja Stojanović, i Dragan Popović i prva dama Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko, a uz njih i Borka Pavićević, direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju, čiji je sponzor opet Džordž Soroš preko svojih organizacija za otvoreno društvo, Staša Zajović, osnivačica Žena u crnom, koje su takođe – otkrili su dcleaks hakeri u jednom od objavljenih dokumenata – finansirale Soroševe organizacije, Nedim Sejdinović, predsednik NDNV, koji je i sam (NDNV, da ne bude zabune) dobijao donacije ovog filantropa s političkim predumišljajem.

Soroševa nevidljiva mreža u Srbiji možda se najbolje nazire u Nacionalnom konventu o Evropskoj uniji, „telu za posebnu saradnju Narodne skupštine Republike Srbije i civilnog društva u procesu pristupnih pregovora“, u čijem je delokrugu i „definisanje preporuka i mišljenja na pregovaračke pozicije Srbije“, „u skladu sa principom obaveznosti konsultovanja civilnog društva u izradi zakonskih i strategijskih dokumenata koji je propisala Vlada Republike Srbije“. Svoju prvu plenarnu sednicu Nacionalni konvent je, pod pokroviteljstvom Soroševe Fondacije za otvoreno društvo i Balkanskog fonda za demokratiju, održao u Narodnoj skupštini Srbije 20. juna 2014, dakle, u vreme aktuelne vladajuće većine. Ukratko, Nacionalni konvent podeljen je na radne grupe koje pokrivaju svako od 35 pregovaračkih poglavlja (pojedine su zadužene i za više od jednog poglavlja), i svaka od njih ima svog koordinatora. Od 22 radne grupe, 16 ih ima koordinatore s direktnim (javnim) vezama sa Soroševim organizacijama („Slobodno kretanje robe“ – Centar za evropske politike, „Slobodno kretanje radnika, socijalnu politiku i zapošljavanje“ – Fondacija centar za demokratiju, „Pravo osnivanja preduzeća…“ – Fakultet za ekonomiju, finansije i administraciju, „Javne nabavke, finansijska kontrola“ – Centar za razvoj neprofitnog sektora, „Politika konkurencije“ – NALED, „Poljoprivreda i ruralni razvoj…“, „Regionalna politika…“ i „Finansije i budžetske odredbe“ – Evropski pokret Srbija, „Pravosuđe i osnovna prava“ – Kuća ljudskih prava, „Pravda, sloboda i bezbednost“ – Beogradski centar za bezbednosnu politiku, „Zaštita potrošača i zaštita zdravlja“ – Centar za evropske politike, „Nauka i istraživanje, obrazovanje i kultura“ – Centar za obrazovne politike, „Spoljni odnosi, spoljna, bezbednosna i odbrambena politika“ – ISAC, „Ostala pitanja – Kosovo“ – Centar za praktičnu politiku Dragana Popovića, koji s tim u vezi navodi da je „svaki korak napred u uspostavljanju komunikacije i promeni zvanične politike Srbije prema Kosovu istovremeno i korak ka uspostavljanju normalnih, dobrosusedskih odnosa i trajnog mira na Balkanu“, „Energetika“ – Beogradski fond za političku izuzetnost Sonje Liht, osnivačice Soroševe Fondacije za otvoreno društvo u Srbiji, „Sloboda izražavanja i mediji“ – Građanske inicijative).

A sada bi ova Soroševa mreža, koja se uvukla i duboko i kapilarno u državne strukture, da nam nametne i svog predsedničkog kandidata, sakrivajući se – u skladu s onom nesebičnom ili pak pokvarenom soroševskom željom „da drugi prisvoje zasluge“ – iza javnih ličnosti koje su potpisale onaj apel Saši Jankoviću. Ako ništa drugo, sad makar malo bolje znamo šta nam se to dešava. A transparentnost može da bude i lekovita.

Nikola Vrzić

Pečat

4 KOMENTARA

  1. Čudo jedno kako se mešaju babe i žabe! Nije sve što je građanska inicijativa pod Soroševom kapom i nije Pečat list koji je objektivan već je list socijalista i sluga Vučićeve SNS. Mene užasno nervira kada se sve što je protiv Vučića svrstava u Sorošev tabor. Ne kažem da se ovde ne radi o zloupotrebi kojekavih Kandićki, Milićki i Biserko, koji koriste imena i politički bunt ljudi koji nisu plaćenici, već koji traže slamku za koju bi se zakačili kako bi skinuli mrak i sprečili propast u koju vodi Vučićeva sumanuta politika.
    Svaki ovakav članak sa jedne strane otkriva manipulaciju prozapadnih i antisrpskih snaga ali i otvara put pobede sumanutoj i rušilačkoj politici Aleksandra Vučića.
    Uloga Pečata ovde je soficistiranija uloga Informera.

    • Sve je to ista bagra. Ova „gradjanska inicijativa“ je vrlo providna, a cilj joj je da isparca glasove za „ne-Vuciceve“ kandidate, tako da efektino eliminise konkurenciju. To sto se Pecat javlja znaci da socijalisti misle da bi odvukao deo njihovih glasova. Njihova medjusobna prepucavanja ne menjaju cinjenicu da su svi, posredno ili neposredno, na jaslama zapada.

  2. Zanima me kojih to gradjana i cijih to gradjana prava stite svi ovi placenici. Lepo zvuci ,,odbor za zastitu gradjanskih prava,, toliko Srbija nema ministarstava koliko je raznih udruzenja koje finansira zapad posebno Soros. Cemu svi sluze i zasto se o njihovom radu i finansiranju ne pise mnogo vise? Cemu ih drzava uopste ima kad svi rade protiv drzave i naroda.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime