Španska serija – uvod u vanredne izbore?

0
1324

610304_aleksandar-vucic040415ras-foto-aleksandar-dimitrijevic33_fOvonedeljnu kolumnu hteo sam da posvetim udžbeničkoj mafiji – stranim izdavačkim kućama koje, zahvaljujući podršci kompradora iz naše Vlade, preuzimaju srpsko školstvo služeći se ogoljenom korupcijom[1]. Međutim, ono što se u nedelju, 29. novembra, desilo – španska serija sa „destabilizacijom države“ i „dobrovoljnim“ odlaskom premijera na poligraf – navelo me je da ponovo pišem o premijeru, o zaglušnoj režimskoj larmi o „državnom udaru“.

Zbog principa funkcionisanja ovog sajta, svoj tekst predajem do ponedeljka u 17 sati. Tako neću biti u prilici da odgledam emisiju na RTS–u (u 21.00) u kojoj će, kako je najavljeno, „Aleksandar Vučić otkriti ko ruši srpsku Vladu, da li tajkuni i strane ambasade destabilizuju zemlju, imaju li saveznike u Vučićevom kabinetu, te da li medijsko-aferaški rat može uticati na sveukupni ambijent u Srbiji“.

Ali, i bez gledanja te emisije – u kojoj će naš premijer konačno razjasniti sve nedoumice o „rušenju vlade“ i o „destabilizaciji države“ – na osnovu sopstvenog analitičkog iskustva mogu da zaključim: ukoliko racionalan političar učestvuje u predstavi, u kojoj premijer traži da ide na poligraf; u kojoj ministar policije drži vanrednu konferenciju za štampu, okružen specijalcima sa fantomkama i mašinkama[2]; u kojoj se predsednik i premijer dva puta zvanično sastaju u istom danu[3]; u kojoj glavni koalicioni partner (SPS) lojalno sledi zvaničnu mantru o „destabilizaciji države“[4], itd. može da se nađe samo ako je namerio da raspiše vanredne izbore, i to veoma brzo – možda već za 24. januar 2016. godine.

Pišući ranije o premijerovim najavama vanrednih izbora[5] – napomenuo sam da ne postoje racionalni (demokratski) razlozi za to: „Da li je vlada u krizi? Nije. Da li se parlamentarna većina osula? Nije. Da li je neko važno i globalno političko pitanje na dnevnom redu, pa o njemu treba i narod da se izjasni? Nije. Da li je opozicija toliko ojačala da preko svojih medija drma temelje vlade? Ne, naravno! Da li Vučiću ne pružaju podršku neki od stranih centara moći – Vašington, Berlin ili Brisel? Nikako!“.

Da Vas podsetimo:  U NJIHOVU KAFANU DOLAZI CELA SRBIJA: Porodica Milosavljević sa četvoro dece otišla na selo i pokrenula biznis!

Na osnovu navedenog zaključio sam da su Vučiću potrebni izbori prvenstveno iz psiholoških razloga – zato da bi pobedom nad opozicijom nadomestio neuspeh u svojim političkim megaprojektima (tvornica mikroprocesora vredna `četiri milijarde evra`, Mercedesova fabrika autobusa, fabrika raketa `Alas`, fabrika auto-delova u Obrenovcu, Boingova fabrika, Beograd na vodi, itd).

Pošto se javnosti ne može prikazati kao pobednik u projektima koje je najavljivao, tvrdio sam da će imidž pobednika održati tako što će, bez stvarnog parlamentarnog ili demokratskog razloga, raspisati izbore, a zatim, pokušati da do nogu potuče slabu i podeljenu opoziciju. „Treba samo da nađe neki koliko-toliko uverljiv razlog za to i – evo nama izbora“, bila je osnovna ideja mog članka.

I eto, razlog se našao – „destabilizacija Srbije“ i „državni udar“. U atmosferi faktičkog vanrednog stanja – kada se svaka kritika na račun Vlade proglašava „destabilizacijom države“, kada su velike televizije prepune ministara koji „brane“ premijera od „ludaka“ koji ih kritikuju (samom Kornicu je odmah iskopano da, navodno, ima „dijagnozu F10.2 i F10.4[6]), u atmosferi u kojoj se profesori univerziteta hapse samo zbog kritičkih objava o Vladi Srbije na jutjubu[7] – dakle, u takvom ozračju, ko bi još mogao primetiti da ne postoje nikakvi istinski razlozi da se ide na vanredne parlamentarne izbore?!

Pri čemu, što je najlepše, sutradan, posle ove predstave, razmatraju se ponude za prodaju „Telekoma“ – kakva koincidencija! I uopšte, taj poligraf, i ta pitanja: kako se može, istovremeno, pitati: „Da li si ikada video Aleksandra Kornica?“ i „Da li si se ikada sa njim sastao“? Nije li logično da jedno podrazumeva drugo? Takođe, da li je, možda, našeg premijera, trebalo pre pitati (umesto o susretu sa Kornicom): „Da li je istina da si potpisom na Briselski sporazum prekršio Ustav Srbije i izvršio akt veleizdaje?“. Mislim da bi se, kad već o tome govorimo, poligraf pokazao kao nesumnjivo ispravan kada bi, kao jedini istiniti odgovor, priznao iskaz: „Jesam“!

Da Vas podsetimo:  INTELEKTUALCI MIRNO POSMATRAJU SUNOVRAT SRBIJE

No, čak i ako nisam u pravu, čak i ako iz svega ovoga ne slede vanredni parlamentarni izbori (24. januara 2016), tužna je država u kojoj premijer hoće da dokaže istinu tako što se sam prijavi za poligraf!? Tužna je država u kojoj se „Bela lađa“ više ne odvija samo nedeljom uveče na RTS-u, već se zbiva svakoga dana kada premijer (ili pak njegov ministar policije) drži konferenciju za štampu. Tužna je država u kojoj ministri u Vladi (Stefanović, Selaković, Lončar i Vulin), tokom propagandne TV-emisije, ponavljaju kako je svedočenje jednog očiglednog političkog i socijalnog marginalca „najstrašniji udar na državu“[8]!

Dakako, u javnosti se stvara utisak da je korišćenje jednog pomoćnog sredstva u istrazi – poligrafa – vrhunski kriterijum istine. Ali, poligraf nije dokazno sredstvo. Ono se, kao takvo, ne koristi u krivičnom postupku, budući da je podložno manipulaciji upravo onih koji postavljaju pitanja. Poligraf se, međutim, prikazom režimskih medija kao regularno institucionalno sredstvo, pretvara u televizijski šou, zabavu za narod. Kada je na to upozorio Borisav Stefanović[9], odgovoreno mu je iz SNS-a da je reč o „skandaloznoj, beskrupoloznoj i veoma opasnoj poruci“, kao „nastavku politike prizivanja ukrajinskog scenarija i haosa u našoj zemlji“![10]

Dakle, kao reakciju na osporavanja premijera najavljen je bukureštanski scenario, mega-zbor u Beogradu kome bi prisustvovalo „celokupno članstvo Srpske napredne stranke kao i građani Srbije“. Taj zbor koji bi, dakle, trajao „dok se celokupna situacija ne razreši“[11]. Ali, hajde da se setimo 1989. godine. Upravo je tada postalo jasno da Rumuni ne podržavaju autokratu. Upravo je tada postalo jasno da samodržac ne može da upregne celokupan narod kako bi služio njegovu vlast.

No, nije najgore to što je ova vlast, navodno nacionalna, po svim svojim objavama, marketinškim i inim, na umoru. Najgore je što je njena postojeća alternativa gora od nje[12]. Ako se već smejemo aktuelnoj farsi, moramo se zapitati – šta je alternativa? A to i jeste suštinsko pitanje srpskog političkog života.

Da Vas podsetimo:  NAJLEPŠA SLIKA IZ SELA KOD KRUŠEVCA: Meštani podelili paketiće najmlađim bolesnicima, pogledajte kako su ih obradovali!

Slobodan Antonić

fsksrb.ru

[1] http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/605396/UDZBENICKA-MAFIJA–Izdavaci-podmicuju-skole

[2] http://www.nspm.rs/hronika/nebojsa-stefanovic-vucic-na-sopstveni-zahtev-saslusan-prosao-je-poligraf-premijer-nikada-nije-sreo-bivseg-direktora-kurira.html

[3] http://www.nspm.rs/hronika/vlada-srbije-tomislav-nikolic-i-aleksandar-vucic-nastavice-da-jedinstveno-i-usaglaseno-zajednicki-stvaraju-uslove-za-buduce-uspehe-drzave.html

[4] http://www.nspm.rs/hronika/ivica-dacic-besprizorni-napadi-na-vucica-potvrdjuju-da-je-cilj-takve-hajke-destabilizacija-srbije.html

[5] http://www.nspm.rs/kolumne-slobodana-antonica/izbori-da-ili-ne-igra-nepotvrdjenog-ega.html

[6] https://www.youtube.com/watch?v=amKHvJxQ5-s

[7] https://www.youtube.com/watch?v=cUCaQis7g2o

[8]http://www.nspm.rs/hronika/ministri-u-vladi-kornicu-je-potrebna-pomoc-ovo-je-pokusaj-destabilizacije-i-rusenja-drzave.html

[9] http://www.nspm.rs/hronika/borislav-stefanovic-vucic-brutalno-zloupotrebljava-drzavne-institucije-za-licne-potrebe-zoran-babic-izjava-borislava-stefanovica-skandalozna-beskrupolozna-i-priziva-haos.html

[10] http://www.blic.rs/Vesti/Politika/610176/BabicOpasna-izjava-Borislava-Stefanovica-priziva-haos

[11] https://www.sns.org.rs/novosti/saopstenja/saopstenje-go-sns-novi-sad

[12]http://www.teleprompter.rs/ozbiljna-dilema-sta-je-gore-ostaviti-vucica-na-vlasti-ili-dati-cedi-i-tadicu-da-vode-drzavu.html

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime