Spasimo srpski narod i Srbiju

5
1387
Foto: pixabay

Na svakom koraku, na svakom pedlju Srbije, kud god krenuli po Srbiji nailazmo na sliku propadanja i srpskog naroda i države Srbije, nestaje i srpski narod, nestaje i naša Srbija, pred našim očima kod nas živih! Niko da se zabrine, niko da se potrudi i bilo šta preduzme da spreči da se to ne desi. Niko se sam ne može spasiti, ma gde otišao u svet, izgubiće se, izgubiće sve što je u prošlosti imao, biće ono što niko od njegovih predaka nije bio. Izgubiće sebe!

Uđimo u selo. Videćemo kako buja šikara tamo gde joj nije mesto, po putevima, po dvorištima, po njivama, grobljima. Menja sliku sela, briše sve što je čovek stvorio. Ako krenemo kroz selo na bilokoju stranu, nećemo videti ljudsko biće, nećemo videti domaće životinje, neće na nas zalajati pas, kapije pale, zgrade se urušavaju same od sebe lišene ljudske brige. Ako sretnemo bilokoga u selu to neće biti dete, mladić, devojka, srešćemo ubogog starca ili staricu koji se jedva kreće pomoću štapa, krive motke, slabovid gleda nas začuđeno što uopšte nekoga vidi u selu koji liči na ljudsko biće. Ako priđemo grupi ljudi, redovno malobrojna, vidimo siva lica, smrknutih pogleda, sa dubokom tugom u očima kao da su tek sa sahrane nekog svoga bliskog. Dijalog ne započinjite, niko neće na vas obratiti pažnju, jer svi koji nisu njihovi su krivci za njihovu nesreću koja ih prati do kraja života. Obrhvalo ih beznađe i neverovanje, niko ne veruje da će ih iko spasiti bede i da je izgubljena nada za njih.

U gradovima ljudi su podeljeni na one koji od svoje zablude i pogleda u Zapad ne vide ni sebe ni druge. Promenili su rečnik, sve same strane reči, promenili su izgled, odeću koja otkriva golotinju, frizuru koja je urođenička i robijaška, frizura legije stranaca, ničeg na njima što je srpsko, brada nekog ko je bio zatvoren u podrum bar nekoliko dana, kao da je kupanje nezdravo. Oni su zaboravili sve što je srpsko, ne razumeju vas kad pričate nešto iz srpske prošlosti, gledaju vas i pitaju se iz koga veka se ovaj vratio među žive.

Da Vas podsetimo:  Više se ne krade, sad se pljačka

Sirotinja je prestala da psuje i krivi vlast. Izgubila je reči, a motku tek uzima u obe šake i sprema se da je zabačenu unazad zalepi za nečija leđa. Najradije za leđa vlasti.

Istraživao sam demografiju 16 srpkih sela. Nekad je u tim selima živelo 3419 stanovnika, porodice i sa 25 članova u domaćinstvu. Danas u svim tim selima živi samo 320 osoba, četiri sela su pusta, svi su se stanovnici ili iselili ili preminuli. Nekad je u selu živelo 65% dece i omladine od ukupnog broja stanovnika sela, a danas nekoliko sela nema ni mladih ni starih, pusta sela, u drugom žive samo četiri starca od 82 do 86 godina, u jednom živi sam starac, u svima ostalim selima žive najviše dvoje do desetoro u selu. Desilo se da nema ko da sahrani pokojnika, poslednjeg stanovnika sela, pa ga sam pop kopa grob i sahranjuje ga. Ni jedna brazda nije uzorana. U selu mrtva tišna kao na zaboravljenom groblju.

Selo Srbije je na izdisaju, Srbija je na umoru.

Postoji državna vlast koja sebe naziva državom, postoji SPC koja se bavi samo sobom, postoji pravosuđe, školstvo, policija, vojska, i drugi društveni sistemi, ali svi oni ne vide ništa dalje od sebe i gledaju samo sebe i svima posao ide traljavo i bez učinka. Država koliko god bila siromašna nije na prosjačkom štapu, SPC svakim danom je sve bogatija jer joj se vraća oduzeta imovina, ali njena aktinvost je i dalje na nivou liturgije, narod je tamo negde, grešan i bezveran, a u stvari umire i niko njegovo umiranje ne vidi od svoje umišljene veličine. Sveštenici blistaju kao ikone svetih srpskih kraljeva, a narod u blatu nezapaženo se seli u zemlju.

Da Vas podsetimo:  Pod tepihom više nema mesta

Apelujemo na državu, sve državne i društvene sisteme, SPC, privrednike itelektualce, da vide Srbiju kakva jeste, da vide kako umire, nestaje, da vide narod koji nestaje, a trnje, šikara i korov bujaju i brišu pred sobom sve tragove ljudskog dela. Hajde, da svi preduzmemo sve što znamo, umemo i imamo da srpskom narodu vratimo život, da ne nestane, jer nestajemo svi sa nestankom srpskoga naroda i srpske države. Ako ne možete da pomognete, nemojte srpskom narodu i Srbiji nanositi štetu.

dr Dobrosav Nikodinović

Autor je redovni član Srpske razvojne akademine RAS Beograd,
glavni i odgovorni urednik njenog GLASNIKA za biološko i duhovno očuvanje srpskoga naroda

5 KOMENTARA

  1. Чланак је потресно истинит, без обзира што је склизнуо у патетику. Али ни тада није мање истинит. Слика је и гора него што је аутор предочио. Говорим о Банату, који ми је пред очима, и који нестаје на наше очи. Али нико (у Банату) се због тога не узбуђује или, како би се овде рекло, не једи се. И то је такође тачно. Рецимо целу истину. Нагон самодеструкције увелико делује у људима. Ми то морамо признати, свиђало се то нама или не. Староседеоци ће пре пристати да изумру (као да за то треба пристанак) него што ће се помирити са неком новом колонизацијом. За коју их такође нико неће питати. Нема помоћи кад људи мрзе сами себе и када, као што каже Достојевски, свој свога не познаје. Ја знам да је тим људима дуго, одвећ дуго усађивана такозвана есхатолошка свест, наиме свест о неминовности сопственог краја, тако да је честим понављањем постала део њиховог фатализма. Другим речима, они су се помирили са нестанком. Када се људи помире, они не траже решење. Тако је било са Визајнтијом, тако је било са другим народима који су нестали. Препород нема ко да понесе. Примитивизам је невиђен, нико никога не подноси, људи не говоре понекад ни са својом децом по 30 година, често су и заборавили узрок свађе. Има школа где је више особља него ђака. Старци личе на зомбије, иду на спавање после „Слагалице“ и подржавају сваку власт која је против њих. Себичност је лајтмотив, похлепа је давно победила, а незнање и мрак у главама су невероватни. Не можете помоћи некоме ко то не жели. Најзад, ауторов апел на крају текста је наиван. Коме се обраћа? На кога апелује?! На оне, који су циљано, смишљено, систематично, плански, упорно радили на нестанку? Они дакле треба да га спрече?! Дајте, молим вас, нисмо деца.

    • Pitagora,hajde svaki dan po jedan ovakav stopostotni odgovor,pa da vidimo koliko će se još takvih komentara pojaviti.Dok ne počnu pametni da iznose istinu,drugi neće imati šta da vide,a ima za svaki dan tema.

        • Pitagora,nadam se da ćeš tako izazvati ostale koji su normalni da komentarišu,da bi slepci progledali,ako je to moguće.Kad se hoće i čuda se događaju.Takav kao ti,nikako ne odgovara bagri,ali možeš zainteresovati mlade koji nameravaju da se predaju i beže iz ovog rijalitija koje su organizovali kriminalci na zvaničnom nivou.Možda se dese čćuda pa mladi vide da su neki pametni počeli da se bude,pa će i ostali,ostati ovde da se bore protiv bagre.

  2. Nadam se Dobrosave,da će ovaj tekst neko umnožiti i objaviti po svaku cenu.Do sada,nije bilo ovoliko jakog i sadržajnog upozorenja.Ovo je Srpska zbilja,činjenica i naj tužnija priča o trenutnom stanju Srba.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime