SPC u raljama afera

2
1364

SPC-u-raljama-afera-620x314U veoma kratkom roku, dve ozbiljne afere – sa vladikama Pahomijem i Kačavendom u žiži – i njihove posledice, dramatično su srozale ugled Srpske pravoslavne crkve.

Pedofilija i homoseksualizam –teško da se mogu naći ozbiljnije optužbe, potkrepljene snimcima i izjavama, a da su izrečene na račun institucije izdignute na nivo duhovnog stuba srpskog društva.

Tome valja dodati i raskol sa Artemijem, pa „sitnije“ (tipa: finansijske) brljotine još nekoliko episkopa i nižeg sveštenstva, pa „lečenje“ narkomana, pa šikaniranje kaluđerica, baškarenje u zlatnim dvorima, vožnju „besnih“ automobila… Sve događaje, koji bacaju veliku senku na ugled jednog od tri oslonca društva, kako su se verujući izjasnili u anketi.

Realno, taj ugled i nije trebalo da bude u tom pravcu realizovan, da dovede dotle da se SPC meša u sva državna i nacionalna pitanja, budući da je crkva, kao takva, tek činilac za zadovoljenje jedne od mnogih potreba (verske) jednog dela stanovništva (u ovom slučaju, pravoslavnih vernika). Ali realno, u tabloidiziranoj državi, u kojoj se politikom, skoro bez izuzetka, bavi apsolutni ljudski ološ (nemoćan da se na pozitivan način istakne, da nešto postigne sopstvenim znanjem i radom i da se ostvari), posve je logično i da pribegava svemu šta će jednokratno podići popularnost, pa i koketiranju sa religijom. Taj i takav stav je i otvorio širom vrata mešanju Crkve u sve.

Crkva jeste, u jednom momentu, u društvu srušenih postulata, poslužila kao (možda i jedini) oslonac u borbi protiv jednoumlja, socijalizma, Miloševića… Tada su Crkvi, uz opravdanje „višim ciljevima“, data prava i pozicije koja ona po logici stvari nije trebalo i nije smela da ima. Ali je SPC tad osvojenu poziciju počela obilato da koristi, pa i da zloupotrebljava.

Sa druge strane, sad ubrzano saznajemo da u vrhu SPC uopšte ne sede „smerni anđelčići i dobri hrišćani“, a to začinjavaju i često i krajnje idiotski nastupi aktuelnog patrijarha Irineja i mitropolita Crnogorsko-primorskog Amfilohija. Konačno, nedavno TV izlaganje monaha Serafima bacilo je ozbiljnu senku i na poslednji argument čestitosti SPC – pokojnog patrijarha Pavla.

Da Vas podsetimo:  O Deda Mrazu i studentima

Uglavnom, nije – po meni – toliki problem što neki pop voli muškarce ili decu, niti što neko s činom episkopa nije u stanju da ostane veran zavetu i onu stvarčicu drži zatočenu od momenta monaštva. Razumem da takve svetovne izopačenosti ne može da bude pošteđen ni kler, kao što nije ni od drugih grehova zaštićen monaškom odorom. Ključni problem je – zataškivanje. Nemoć i nespremnost Crkve da rasčisti sa fukarom u svojim redovima. A to odmah asocira na mogućnost da takve fukare ima mnogo više od dvojice, za koju je javnost saznala.

Da, postoji i mogućnost da su afere iskonstruisane. Da su deo globalne zavere, da se uruši Srpstvo izvlačenjem temeljne cigle u formi SPC. Ali, i to (bi trebalo da) se rešava odmah, efikasno: ne dozvoljava se da uzme maha. Jer, kako god, ćutanje znači odobravanje. Onda ispada da se SPC nije u svemu uopšte snašla, a taj bizarni diletantizam, opet, urušava ugled Crkve kao institucije kojoj valja da duhovno vodi verne i da im nudi rešenja. Kao što i nereagovanje državnih organa po stvarima regulisanim svetovnim zakonima, bez obzira da li se primenjuju kakve kanonske mere, u očima običnog čoveka stvara sliku da je sve od onoga šta se spočitava – tačno.

Ja generalno SPC zameram mnogo više od toga: nalazim je kao glavnog krivca što se Srbima smatraju samo naši sunarodnici pravoslavne veroispovesti. Možda je rigidni stav SPC imao logike u prethodnim vekovima nacionalne ugroženosti, kada su zaista nacionalno i versko izjednačavani pod naletom drugovernih napadača. Ali, s početka XX veka ta opasnost je prestala. I tad je nastao apsurd.

Upravo za vreme obeju Jugoslavija, Srbi katolici su gurnuti u hrvatstvo, Srbi muslimani u bošnjaštvo, Srbi ateisti u jugoslovenstvo. Naravno, tome treba dodati i uticaje „druge strane“, daleko od toga da je isključivo SPC kriva. Ali, rezultat je porazan. Sada su prvi Hrvati, drugi Bošnjaci, a treći su silom prilika Srbi, koji osećaju da ih niko neće. I tu popravke nema, sem časnih izuzetaka. I za to niko nije kriv do Srba, odnosno, po institucijama, na prvom mestu Srpska pravoslavna crkva. Mislim, možemo da se lažemo, nalazimo razloge od masona do Vašingtona i nazad, ali tek od takvih samoobmana, nikakve koristi i boljitka imati nećemo.

Da Vas podsetimo:  Njujorčani

Ovo sve što sam napisao o SPC, nikako ne menja moj odnos prema religiji, tradiciji, kulturi, hramovima, ulozi Crkve u istoriji, ni prema samim ljudima – sveštenim i vernim, već isključivo prema njihovim delima. I prema SPC kakva je danas. Tabloidizirana, kao celo društvo.

Nebojša Vučinić

Kolumnista

2 KOMENTARA

  1. nebojša.moram ti napraviti malu digresiju,u dva slučaja.prvo,milošević nije bio socijalista,već u svrhu prevare su komunisti nazvali sebe socijalisti,što je uvreda za istinske socijaliste,sa kojima ovi ovde nemaju nijkakve veze.drugo,u vezi drugih religija,bi se moglo o tome popričati u vezi hrvata i muslimana.pogotovo u vezi muslimana,koji su se i pre drugog svetskog rata izjašnjavali kao srbi muslimanske veroispovesti.što je jako složeno pitanje,o kome bi trebalo da pričaju oni koji su za to i zaduženi a ima ih u pravoslavnoj crkvi,naravno ne mislim na sveštenstvo.ostalo se nema šta dodati.

  2. Otac Serafim je jasno i glasno „prozvao“ mnoge, zašto se niko nije oglasio? Zašto ćuti SPC, policija, tužilaštvo? Zašto ćute zvaničnici Republike Srpske? Koji su to „viši“ ciljevi bitnije od stradanja desetogodišnjih dečaka silovanih od perverznjaka sakrivenih iza mantije? SPC je zataškala slučaj „Pahomije“, zastareo je bolje rečeno i krivica nije dokazana, zašto se ne oglasi, pa taj Kačavenda je zbog samo jednog glasa izgubio trku za srpskog patrija! Da li nam to neko namerno urušava SPC neoglašavanjem, nedistanciranjem od ovih sotona, koji su siguran sam, kao vernik, samo slučajevi!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime