Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933 kluba Soko

0
2760
Slet – Košutnjak

Gimnastičari sokola odigrali su 1896. utakmicu podno Kalemegdana. List „Večernje novosti” je 23. maja 1896. (stari kalendar) objavio pod naslovom „Soko” tekst : „Devetnajestog ovog meseca u tri časa po podne, bili smo prisutni gimnastičkim igrama u donjem gradu. Gimnastičara je bilo do pedeset, među kojima su svi bili članovi prvog gimnastičkog društva „Soko”, koje stoji pod Najvišom Zaštitom Njegovog Veličanstva Kralja Aleksandra! Gimnastičari su izvodili razne igre jednom velikom loptom, bacajući je po izvesnim pravilima čas u vis a čas u daljinu, i to, što je najzanimljivije, samo nogama. … Igrom je rukovodio gospodin Fejfar, društveni učitelj, i gospodin Hugo, sin gospodina Edija Buli. “ Iste godine osnovana je osnovana je Loptačka sekcija Sokola. Između dve ekipe Sokola priređena je 13. juna 1899. utakmica. (1) Za vreme letnjeg odmora 1903. u Beogradu su se okupili studenti koji su studirali u inostranstvu i zajedno sa sokolima osnovali Loptački klub. Na predlog Ljube Jovanovića klub Soko izdvojio se iz društva Soko i postao samostalni fudbalski klub. Na osnovu novog programa rada društvo je osnovalo Loptački klub Soko 1903. (2)

Ljuba Jovanović

Osnivačka “skupština članova” održana je pod vedrim nebom, na Đurđevdan 23. aprila 1903. Osnovan je klub, izabrana uprava ali klubu nije dato ime. Kad se Ljuba Jovanović setio da društvo treba da ima i ime, nastala je rasprava. Ljuba Jovanović je predložio da se klub nazove „Soko”. Skupština je aklamacijom primila predlog. (3) Za predsednika fudbalskog kluba „Soko“ izabran je Ljuba Jovanović.(4) Počasni predsednici bili su Ljubomir Jovanović, Jovan B. Frontigham i Darinka Grujić. Članovi osnivači bili su Stevan S. Stefanović, Milan Bajić, Nikola Spasić, Dimitrije Đorđević, Milorad M. Milisavljević, Slobodan M. Marković i Dimitrije Stamenković. Posle potapanja terena Banje Venecije društvo je prešlo u Košutnjak. Klub je igrao u Subotici, Temišvaru i Novom Sadu. (5) Izgradnjom igrališta u Košutnjaku 1904. stvoreni su uslovi za brži razvoj fudbala. (6) Gotovo svi članovi kluba „Soko” bili su u isto vreme i članovi Gimnastičkog društva „Soko” i vežbali su u društvu laku atletiku. Na Sveslovenskom sletu u Pragu učestvovali su igrači prvog tima : Đorđe Ilić, Milan Miodragović, Andreja Milićević, Lazar Jovanović i drugi.(7)

Kada je osnovan „Fudbalski klub Soko” obraćala se pažnja da se vaspitaju dobri ljudi i dobre patriote. Sam sport se smatrao kao sredstvo da se razvije karakter i duh u mladićima, tako da oni kasnije u životu primenjuju samo ono što je bilo dobro i ono što je bilo pravo. Čestim sastancima, zajedničkom igrom, kao i radom, razvijalo se drugarstvo i svest o dužnosti. Kad je izbio rat 1912. i 1914. članovi kluba bili su rasuti kao đaci-narednici i rezervni oficiri po vojsci kao vodnici. Vedri i nasmejani izlazili su pred stroj voda da ga povedu napred, i svojim primerom pokažu kako se gine za otadžbinu. Ješa Šaponjić je na Gorničevu 6 avgusta 1916. kada je dunavska divizija počela da puca pod udarima bugarskih armija, izleteo pred svoj vod i uzviknuo : „Napred, braćo!”. Njegov nalet uspeo je da zadrži bugarski napad, i da se situacija spase, dok su se ugroženi delovi povukli. Ješa Šaponjić je pao smrtno pogođen. Ginuli su „Sokolci” : Bogoljub Mihailović, kao đak-narednik na „Sokolu”, Duško Nikolić kao đak-narednik na Suvoboru, Milan Stevanović kao đak-narednik na „Skeli”, Dragoljub Popović kao đak-narednik na okršaju na „Konaticama”, Leon Lebl, kao đak-narednik kod sela Leskovca, Bora M. Nikolajević, kao đak-narednik umro je od rana u Francuskoj 1917. i Sreten Stanić. U „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933” isticalo se : „Svi mi koji smo imali prilike videti ove mlade ljude u ratu, divili smo se njihovoj energiji, njihovoj borbi i njihovom uverenju, da će ideja ujedinjenja pobediti.” Mnogo članova kluba ostalo je na polju časti, položivši svoj život za Otadžbinu. Klub je na stadionu u Košutnjaku postavio spomen ploču izginulim članovima. (8)

Da Vas podsetimo:  ISTOK I ZAPAD I NOVA KLASA SRPSKIH VLADARA

U Prvom svetskom ratu omladinci sokoli koji su nakon završenog maturskog tečaja u srpskoj gimnaziji u Volosu otišli na studije u Rim i formirali svoj klub. Prišli su “Romi” kao poseban ogranak, poznat kao „Soko pro Roma”. (9) Pod vođstvom Danila Živaljevića „Soko pro Roma” je za kratko vreme postizao rezultate, oduševljavao srpske izbeglice, a njegovi uspesi dospeli su do fronta, gde su vojnici radosno pratili napredak kluba. Najveći uspeh bio je osvajanje pehara grada Rima 16 juna 1918. Pobeda je bila zapažena u Italiji, a vest je stigla do fronta. Geslo kluba „Soko” bilo je : „Jedan za sve, svi za jednog, svi skupa za svoj klub, za svoj „Soko!”. (10)

FK „Vardar“ – Valjevo

Jednog majskog dana 1919. članovi su obišli teren kluba u Košutnjaku i zatekli veliki broj igrača koji su trenirali u dresovima i odelu, pa su ih pozvali da se učlane u „Soko”. Održana je 12 jula 1919. prva vanredna skupština S.K. Soko u Košutnjaku na kojoj je izabrana uprava kluba. Predsednik je bio Momir Korunović. Članovi su morali da urede teren. Klub nije imao novca, a za bilo kakve radove na terenu klub je morao da traži odobrenje od Uprave topčiderske ekonomije. Jovan Viktorović i Živko Z. Popović su dali novac, a Lazar Jovanović je vodio glavni rad na terenu. Kako su radovi tekli sporo, jer su zemljani radovi bili obimni, a bilo je zakazano na igralištu kluba takmičenje između Rumunije i Jugoslavije, na kojima je trebalo da prisustvuju kralj Aleksandar i kraljica Marija, Lazar Jovanović je bio prinuđen da radi do duboko u noć. Ipak uspeo je da na sam dan venčanja kralja Aleksandra sav teren i neke nepokrivene tribine budu gotove. Arhitekta Ž. Tatić izradio je ulaznu kapiju, celu žičanu ogradu i kao i pokrivenu tribinu za kralja i kraljicu. Delom su radili i članovi igrači. (11)

Sokolska župa Beograd je u početku održavala svoje sletove na terenu fudbalskog kluba „Soko” u Košutnjaku. Prvi sle je održan 7 juna 1922. sa željom da se uveliča svečanost venčanja kralja Aleksandra. Slet je prošao gotovo nezapaženo. Članovi sokola su bili premoreni od učešća na drugim svečanostima. Prvi naraštajski slet održan je u Beogradu na igralištu fudbalskog kluba „Soko” u Košutnjaku od 22 do 24 maja 1927. U oči javne vežbe svečano je osvećena naraštajska zastava, a potom povorka naraštaja i dece kroz Beograd. Drugi naraštajski slet održan je na terenu fudbalskog kluba „Soko” u Košutnjaku 25 i 26 maja 1929. Ispred crkve Svetog Save 26 maja 1929. formirana je povorka od 840 naraštajaca. Na čelu povorke bili su omladinci sa sela na konjima, pa za njima zastave, Uprava župe Beograd, naraštajci i deca. Povorka se kretala preko centra do Kalemegdana. (12) Klub je 1929. dobio poziv od S.K. „Dušan Silni” iz Vršca za dvodnevno gostovanje i turnir između pozvanih klubova S.K. „Jugoslavije” i S.K. „Kinjiži” iz Temišvara. Klub je pobedio S.K. „Jugoslaviju” i S.K. „Kinjiži”. Kao pobednik dobio je prvu nagradu. Iste godine klub je igrao utakmice sa S.K. „Hajdukom” iz Splita. Soko je bio prvi klub koji je S.K. „Hajduk” pobedio u samom Splitu. (13)

Da Vas podsetimo:  Danas je Sveti Nikola

U okviru državne reprezentacije u Montevideu 1930. iz kluba bili su : golman Milovan Jakšić, desni bek Milutin Ivković i kao zamena desno krilo Branislav Hrnjiček. Tim se plasirao na treće mesto. (14) Klub je proslavljao svoju slavu Đurđevdan na svom terenu u Košutnjaku. S.K. „Soko” osnovao je lakoatletsku sekciju 1922. Od 1925. sekcija je učestvovala na trci kros-kontri za pehar lista „Politika” i osvojila pehar. Klub se najviše ponosio uspešnoj borbi prilikom Sveslovenskog sleta 1930. Njegov član Bogoljub Simović stigao je prvi na cilj u malom Maratonu (25 kilometara). Klub je osnovao sekciju Hazene 1923. Ta grana sporta nije klubu donosila materijalnu korist, ali klub je smatrao da čini uslugu svojim ženskim članovima, nije žalio materijalne izdatke, već je činio kako je kad mogao i održavao sekciju. Klub je iz propagandnih razloga, slao komletan tim u varoši i varošice u unutrašnjosti. (15) Od beogradskih kluba najčešći gost sportskog Skoplja bio je klub „Soko”. (16) Povodom trideset godina rada kluba je izdao „Spomenicu o tridesetogodišnjici” 1903-1933. U uređivačkom odboru bili su Živojin Simonović, Živko Z. Popović, Milan P. Bogdanović i Sima V. Simić. (17)

Posle oslobođenja rad BASK prestaje. U časopisu „Fiskultura” iz 1945. istaknuto je da je BASK, najstariji klub u Srbiji, koji je postojao 42 godine prihvatio novi duh i novu organizaciju fiskulture u Srbiji. Na konferenciji svog članstva održanoj 29. maja 1945. Beogradski amaterski sport klub odlučio je da svu pokretnu i nepokretnu imovinu stavi na raspoloženje fiskulturno-sportskom odboru Srbije u cilju masovnog razvijanja kulture. U rezoluciji kojom su osuđeni petokolonaši isticalo se : „Čast i ime dobrih sportista, čija je osnovna dužnost uvek bila stavljanje svojih snaga u službu naroda i otadžbine. Mi smo i na konferenciji našega članstva, održanoj u avgustu 1941, bili doneli odluku da naš klub za vreme okupacije obustavlja svaki rad na sportskom polju.” (18)

Da Vas podsetimo:  PORAZNO! Srednjoškolci u Mitrovici ništa ne znaju o ubistvima 8000 civila na čijim humkama se deca sankaju!

Klub „Soko” bio je osnovan kao sekcija Beogradskog sokola. Grupa mladih studenata osnovala je „futbalski klub Soko”. U tadašnjoj maloj Srbiji „Soko” je bio prvi fudbalski klub koji je napornim radom i po cenu žrtava, morao da razbija zablude protiv fudbala, da stvara publiku i teren za razvoj fudbala, i da daje podstreka za osnivanje novih klubova. Bilo je slučajeva da su osnivači novih klubova dobili nogometno iskustvo u klubu „Soko”. Iz redova članstva „Sokola” u toku ratova 1912-1918, velika većina borila se, a nekoliko ih je palo. Posle ratova, sve je trebalo ponovo podizati. Niko od „Sokolaca” nije žalio žrtava za obnovu kluba. (19) U „Spomenici o tridesetogodišnjici 1903-1933” isticao se rad kluba na patriotskom vaspitanju i žrtve iz redova članova kluba koje su pale u borbi za oslobođenje i ujedinjenje. Od 1933. takmičio se kao FK BASK (Beogradski akademski sportski klub). U vremenu posle Drugog svetskog rata se gasi. Na pedesetogodišnjicu 1953. FK Senjak preuzeo je ime BASK.

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

_________

Napomene:

1. Duško Antonić, „Počeci sporta u Srbiji a na Savskom vencu”, Beograd, septembar 2009, str. 7;
2. Dr Stefan Ilić, Dr Slađana Mijatović, „Istorija fizičke kulture”, Beograd 2006, str. 459,470; „Telesno vežbanje i sport u Srbiji … ”, Beograd, 2008, str. 94;
3. Duško Antonić, “Počeci sporta u Srbiji a na Savskom vencu”, Beograd, septembar 2009, str. 7; „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 23;
4. Dr Stefan Ilić, Dr Slađana Mijatović, „Istorija fizičke kulture”, Beograd 2006, str. 459,470;
5. „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 9, 10, 11, 12, 24;
6. „Telesno vežbanje i sport u Srbiji … ”, Beograd, 2008, str. 94;
7. „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 59;
8. „Poginuli u evropskom ratu”, „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 13, 14;
9. Duško Antonić, „Počeci sporta u Srbiji a na Savskom vencu”, Beograd, septembar 2009, str. 10;
10. „Futbal za vreme rata 1914-1918”, „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 26;
11. „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 33, 34;
12. Milojko Jeftimijades, „Sletovi Sokolske župe Beograd”, „Oko sokolovo”, Beograd, 19, 20,21 juna 1937, br. 7, str. 163-165;
13. „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 30;
14. „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 48;
15. „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 51, 59, 61, 62;
16. „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 57;
17. „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 2;
18. „Članstvo najstarijeg kluba Srbije – bivšeg BASK-a, stavlja Fisos-u sve svoje snage na raspoloženje”, „Fiskultura”, Beograd 23 juna 1945, br. 3, str. 4;
19. „Spomenica o tridesetogodišnjici 1903-1933”, Beograd, str. 3;

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime