Sramota me je…

3
1944

Bio sam nekoliko dana odsutan iz Srbije – moje Srbije, moje zemlje, i moram da priznam bilo mi je lepo. Bez vesti kojima smo svakodnevno okupirani, bez tenzija, bez laži i međusobnog prepucavanja … odvikli smo se od normalnog i opuštenog ćaskanja o lepim stvarima. Naravno nisam ni pisao i rekoh sebi – i to je lepo, jer kome se ja ustvari time obraćam kad i ljudi iz mog bliskog okruženja znaju da kažu – oladi malo, ne možeš ti tu ništa da promeniš.

Kako da oladim kad u Skupštini, najvišem organu vlasti u ovoj, opet kažem – mojoj zemlji, naiđem na ovakav dijalog, tokom skupštinske debate o donošenju zakona o značajnom proširenju ovlašćenja komunalne policije, koja je već na korak od tipične paravojne formacije (pisao sam svojevremeno i upozoravao na to – Opančarski dnevnik, 25. mart 2015. – www.opancar.com) i evo imam osećaj da se to nažalost i ostvaruje: 

  • Đorđe Vukadinović (dalje ĐV), narodni poslanik, jedan od onih opozicionih poslanika koji je naivno poverovao u iskrenost poziva predsednice Skupštine Maje Gojković – posle ozbiljnih primedbi Evropske komisije, o povratku opozicije u Skupštinu: „Ja prosto sugerišem, razmislite o tome kad želite da eliminišete uniformu i ostanete samo na nivou legitimacije … to može da vodi ozbiljnim zloupotrebama.“
  • Aleksandar Martinović (dalje: AM), šef poslaničke grupe vladajuće Srpske napredne stranke: „Molim da obezbedite jednu kafu, gospodin je dobro ručao, nije uspeo da popije kafu pa da se malo razbudi i dođe sebi …“
  • ĐV: „Ne, nisam ručao gospodine Martinoviću, a i da jesam, u čemu je problem? Već šest meseci nisam ulazio u skupštinski restoran, baš zbog vaših neumesnih, neukusnih i po ovaj parlament degradirajućih argumenata, tipa jedu ćevapčiče i tako dalje. Nisam tu nikad ni jeo ćevapčiće, a kakve veze ima i da sam ih jeo …“
  • AM – ozbiljno, u pozi Rodenovog Mislioca, replicira: „Uopšte me nije briga da li ste ručali ili niste ručali – Obezbedićemo vam sendvič o trošku poslaničke grupe ako niste ručali, bar sendviča ima koliko hoćete, ali mi kažite šta je to Pokret za spas Srbije …“
Da Vas podsetimo:  U šest centralnoevropskih zemalja apsolutna većina očekuje dugogodišnji rat

I kako čoveka – građanina, da ne bude sramota kod ovakvog nivoa inteligencije, pameti, gluposti, nazovite to kako god hoćete, čelnog poslanika vladajuće stranke kome su ovakvi istupi u parlamentu deo uobičajenog imidža.

Kako čoveka – građanina, da ne bude sramota, kad zna da je Aleksandra Martinovića aktuelni šef svih šefova u ovoj jebenoj zemlji, doveo iz svoje bivše Radikalne stranke putem transfera na kome bi mu pozavideli i mnogi fudbaleri naše tzv. Super lige, namenivši mu upravo ovakvu ulogu u skupštini Republike Srbije.

Kako čoveka – građanina, a mene i kao pravnika posebno, da ne bude sramota kad zna da je ovaj bilmez i docent nekad renomiranog Pravnog fakulteta u Novom Sadu, da učestvuje u nastavnom procesu tog fakulteta i ispituje studente, verovatno ovako kako u Skupštini ispituje opozicione poslanike. Ja se, tada kao student brucoš, još uvek sećam davne 1958. godine, kad nam je uvaženi profesor Mika Konstantinović, u nama namenjenoj pristupnoj besedi poručio – Drage kolege ptred vama je puno problema, ali ne plašite se, jer upravo ste se upisali na zanat na kome se ti problemi rešavaju. I bili smo očarani tom besedom. A koliko će mladih ljudi danas pobeći od pravnog fakulteta kad čuju da i ovaj đilkoš tamo predaje.   

Kako čoveka – građanina, da ne bude sramota kad zna da je aktuelni vođa svih vođa u ovoj zemlji, za koga opet moj kolega pravnik, Sima Avramov, dekan Pravnog fakulteta u Beogradu koji sam ja završio u vreme kada su na njemu profesori bili Radomir Lukić, Gams, Bartoš … da kaže da je pomenuti vođa svih vođa u ovoj zemlji bio najbolji student u istoriji tog fakulteta – a kako se vidi iz dostupnih podataka studirao ga je šest godina. Pa, ako ovaj podatak i inije tačan, neka ga je završio i na vreme, po kojoj metodologiji je dekan Sima Avramov, utvrdio da je Vučič najbolji student u istoriji Pravnog fakulteta u Beogradu.

Da Vas podsetimo:  Hoće li i Britanci u Hag? Veliko otkriće o saradnji MI6 i Nasera Orića u Srebrenici

Kako čoveka – građanina, da ne bude sramota kad vidi koju je belosvetsku ……. (upišite ovde šta hoćete po sopstvenom osećaju), šef svih šefofa ili vođa svih vođa, kako vam se više sviđa, doveo za premijera ove jebene zemlje. Najmanji je problem njeno seksualno opredeljenje, priroda se tu poigrala, nisu oni krivi za to i oni kao i svi drugi građani zaslužuju sva prava ovog sveta – smeta mi jedino kad oni onako napadno na svojim „paradama ponosa“ pokušavaju da budu normalniji od onih drugih, ali to je posebna tema i ja ovde ne govorim o tome. Smatram da je Ana Brnabić jedna izvanredno pametna, inteligentna, obrazovana žena, te da njoj takvoj ne može da se dopadne ovo što se radi u ovoj zemlji, ali da je ona i najbolji đak one svetske protuve Tonija Blera koji je pukao kao političar u svojoj zemlji (i mojoj „second country“, jer imam dvojno državljanstvo) i sada zuji po svetu i drži časove iz serije o kurvi i poštenju. 

Pa kako da ne reagujem kad mi i meni bliski ljudi kažu – oladi malo, ne možeš ti tu ništa da promeniš. Pa ne mogu zbog vas takvih kakvi ste pizda vam materina, a sramota me je.

Dragiša Čolić

3 KOMENTARA

  1. Ne bih da ovde otvaram večitu temu partizani/četnici, jer to je isto kao kad bismo sada razgovarali o temi delije/grobari, jer sve zavisi od toga na kojoj ste strani, odnosno za koga navijate, držim das u to ozbiljne stvari I kao zbiljan čovek to prepuštam istoričarima – ukoliko I takvih ovde ima, jer I oni se očito dele po navedenim kategorijama. Pišem o ovome što nas okružuje I što svojim očima vidim. A činjenica je I das u se te podele o kojima Vi započinjete, poprilično izgubile. Počelo je to još za vreme Miloševića, koji je po logici stvari trebao da bude sledbenik “Brozovih kounista” kako ih Vi ovde nazivate, a on je još početkom devedesetih u “naletu” parlamentarne demokratije dozvolio da se rode jedan Šešelj – začetnik svih zala koja su nam se potom dešavala, koji je preko svoje radikalne stranke u politiku uveo I “Tomislava Nikolića, Aleksandra Vučića …, da ne nabrajam dalje, pa čak i ovog mučenika Aleksandra Martinovića koji je junak ove moje priče – a sve su to bili četnici, a ne “Brozovi komunisti”. Njh je posle Miloševića trebao da zastupa, njegov naslednik Ivica Dačić, a on se kurva sa svakim – od Tadiča do Vučića, što sve naravno nema nikakve veze – ni kod jednih ni kod drugih sa bilo kakvim špolitičkim programima. U pitanju je jedino politički interes i učešće u vlasti koje putem tzv. koalicionih sporazuma postaje izvor svih mogućih privilegija – sve do gospodarenja javnim preduzećima, koja se dobijaju kao partijska prćija – na primer Dačič koji je za svoju “socijalističku” partiju za transfer u ovu evidentno četničku vladu dobio “Galeniku” – koju su nedavno, totalno sjebanu” nedavno prodali “za dinar”, pa NIS kome ovih dana država oprašta dugove od nekih milijardu I dvesta miliona evra … tako da govoriti o nekim ideološkim – istoriskim ili savremenim aspektima biva čist apsurd. U pitanju je čist interes.

  2. Tako je.Zanimljivo,dal slučajno il namerno,a ja mislim,baš namerno,da su oni koji su stvorili sve te udbaške stranke,te dali da ih vode sve deca brozovih komunista,koji okupiraše Srbiju 1945,BAŠ OVOGA PUTA IZABRALI SVE BAŠ MALOUMNU FUKARU,DA KLIMAJU GLAVAMA,jer za drugo ama baš ništa nisu.A ko se pogleda profil,svih,OD VRHA,PA DALJE DO DNA,po iskustvu,psiho-analitičara,BAŠ SU SVI,KAO KLONIRANI ĐURIĆ.Kod normalnih država i naroda,FUKARA SE UNIŠTAVA KAO I KOROV,DOK SE OVDE NEGUJE,SA CILJEM OČUVANJA KOMUNISTIČKOG PŠORETKA,KOJI SU DANAS TI ISTI TVORCI NAZVALI,,DEMOKRATIJA“,ali sa pravom nasledstva,komunističkih okupatora iz 1945.

    • Uz izvinjenje ako se ponavljam – malopre sam nešto pisao pa ga ne vidim, izgleda da je pobeglo. Izbegavam termine „Brozovi komunisti“ i slično, jer to vodi istorijskoj temi partizan/četnici, a to je isto kao diskusija delije/grobari, jer sve zavisi od toga na kojoj ste strani, odnosno da li navijate za Zvezdu ili Partizan. Istoriskim temama treba da se bave istoričari, mada se nažalost i oni tim svojim poslom bave na bazi istih kriterijuma. Pišem o ovome što se ovde danas dešava i čiji sam direktni svedok. A sve je po meni počelo početkom devedesetih godina prošlog veka, pod naletom „parlamentarne demokratije“, rekao bih na srpski način. Milošević, koji bi po logici stvari trebao da bude sledbenik „Brozovih komunista“ je u parlament uveo Šešelja – četničkog vojvodu, začetnika svih potonjih zala koja su nam se dešavala, koji je sa svojom radikalnom strankom uveo u politički život Nikolića, takođe četničkog vojvodu,Vučića koji nije dočekao da postane vojvoda samo zbog svog pripravničkog staža u Radikalnoj stranci, čak i ovoc nesrećnoh Martinovića koji je junak ove moje priče. I to je vlast koju mi danas ovde imamo. A Daćić, koji je nasledio Miloševićev SNS, koji bi po logici stvari trebao da mu bude politički najljući protivnik im se prodao za ogromne beneficije koje se dobijaju pristupanjem tzv. koalicionom sporazumu koji je osnova za formiranje i očuvanje vlasti.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime