Srbi i Crnogorci – dva svijeta!

0
1100
Foto: printscreen

Kada kažem ‘Crnogorci’, ne mislim na istorijske Crnogorce koji su bili svetosavci odani Kosovskom zavjetu, nego na ove današnje koji su protivnici svetosavlja, i u ogromnoj većini bezbožnici, bez duhovnog utemeljenja, a čovjek bez duhovnog korijena ne može biti ni ličnost, već samo građanin, potrošač, mondijalista, komunista i egoista.

Zajedničko porijeklo i krvno srodstvo, čak ni jezik, ni kod jedne nacije nijesu imali presudnu ulogu za njen nastanak, jer „ono što ujedinjuje nije krv nego vjerovanje“ (Erik Hobsbaum, Nacije i nacionalizmi).

Zasnivati naciju na rasnoj osnovi predstavlja besmislicu. „Ljudska povijest se bitno razlikuje od zoologije“ (Ernest Renan, Šta je nacija).

Zajednički jezik, sam po sebi, ne znači i postojanje zajednice „već samo predstavlja olakšicu u okviru dotičnih grupa, dakle za nastanak društva“ (Maks Veber, Privreda i društvo).

Kao ni zajedničko porijeklo i isti jezik, tako ni zajednički geografski prostor nije od značaja da bi se oni koji ga dijele mogli smatrati jednom nacijom. „Nacija je duhovni princip proizašao iz dubokih istorijskih zapleta, duhovna obitelj, ne grupa određena konfiguracijom tla“ (Antoni D. Smit, Nacionalni identitet).

Sa svjetskim autoritetima za ovo pitanje, slagao se i veliki srpski istoričar Žarko Vidović (1921.2016): „Nacionalnost je, jednako kao i ličnost, element duhovnog identiteta čovjeka, upravo zato što nacija nije ni politička, ni ekonomska, ni rasna, ni interesna, pa čak ni jezička, nego prvenstveno duhovna zajednica.“

Zato je Vidović smatrao da su Srbi zavjetni narod Svetog Save, ne umanjujući značaj Kosovskog zavjeta za srpsko nacionalno pitanje, ali smatrajući da ni taj Zavjet ne bi bio moguć da nije tokom 170 godina (od 1219. do 1389.) bio pripreman u manastirima i crkvama, zadužbinama Svetog Save i ostalih Nemanjića.

Da Vas podsetimo:  NEMCI  OPET  MARŠIRAJU  NA  DESNO

Iste godine kada je osnovao Srpsku pravoslavnu crkvu (1219), Sveti Sava je na Miholjskoj prevlaci kod Tivta osnovao Zetsku episkopiju, gdje je ubrzo nastao i jedan od prepisa (najstariji sačuvani) Nomokanona – crkvenih i državnih zakona. Sa tog svetog mjesta se u narednim vjekovima, na skoro sve prostore današnje Crne Gore, širilo pravoslavlje, kultura i prosveta, stvarajući od varvarskih plemena – civilizovan narod.

Zahvaljujući tome, i svakako Njegošu, Kosovo postaje presudni faktor kolektivne i lične sudbine svakog čovjeka pravoslavne vjere na ovim prostorima. Najbolje to opisuje Ivo Andrić: „Ljuba Nenadović, iako i sam Srbin, bio je iznenađen kad je video u Crnoj Gori živu snagu kosovske tradicije, koja je u tim brdima i posle stoleća bila stvarnost, isto toliko bliska i stvarna kao hleb i voda… Sve što se u tim brdima rađalo, dolazilo je na svet sa refleksom kosovske krvi u pogledu!“

Kosovskom mitom, Njegoš je i crnogorsku kapu osmislio. Srpski crveni fes, optočen crnom svilom, znači žalost za izgubljenim Kosovom. Pet zlatnih polukrugova, koji zakriljuju krst časni, s četiri ognjila, simboliše Crnu Goru i njenu slobodu, koja pet vjekova štuje Kosovski zavjet – Krstu služiš, a Milošem živiš!

Zahvaljujući komunistima i njihovom najboljem učeniku – Milu Đukanoviću, oni koji se danas nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci ne vole ni Svetog Savu, ni Kosovski mit, ni ćirilicu, ni druge stubove srpskog identiteta… Oni su u ogromnoj većini ateisti (iako poštuju kult Svetog Vasilija Ostroškog i sv. Petra Cetinjskog).

Iz crnogorskog ateizma, u stvari, proizilaze brojne razlike koje se stvaraju u odnosu na Srbe. Kao što je vjersko pitanje odvojilo Bošnjake, pa i Hrvate, od Srba, tako i ateizam koji je uglavnom stvoren u pet decenija komunističke indoktrinacije, definitivno odvaja savremene Crnogorce od Srba.

Da Vas podsetimo:  PONUDA I DALJE ČEKA NA ODGOVOR: Hoće li vlast u Podgorici prihvatiti Sporazum o specijalnim vezama između Crne Gore i Republike Srpske?

Donko Rakočević
Izvor: Sedmica.me

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime