Srbi u sukobima naroda, ideologija i civilizacija (1)

2
2298

Knjiga propovjednikova (3. 15):

Što je bilo to je sada,
i što će biti to je već bilo;
jer Bog vraća što je prošlo.

U poznatoj studiji Sukob civilizacija, Semjuel Hantington daje interesantnu podelu istorijskih perioda prema prirodi sukoba koji su u njima vođeni. Po njemu, od Vestfalsog mira 1648. godine, sa kojim počinje uspostavlјanje modernog međunarodnog sistema, do Francuske revolucije 1789, u zapadnom svetu su se uglavnom sukoblјavali vladari, koji su pokušavali proširiti svoju ekonomsku snagu i teritorije. Stoga je to bio period ratova kralјeva. Od Francuske revolucije, prestaju ratovi kralјeva i počinju sukobi naroda. Ratovi naroda su trajali do kraja Prvog svetskog rata 1918. godine. Kao rezultat Ruske revolucije i reakcije na nju, posle 1918. sukobi poprimaju ideološki karakter, a ratovi se vode između sila komunističke, fašističko-nacističke i liberalno demokratske ideologije. Slomom i raspadom Sovjetskog Saveza prestaju sukobi ideologija i počinju sukobi civilizacija (zapadne protestantsko-katoličke, islamske, pravoslavne, kinesko-konfučijanske…). Po Hantingtonu, sukobi (ili ratovi) civilizacija počinju upravo Građanskim ratom na prostorima bivše Jugoslavije (1991-1995).

Interesantno je, da se Hantingtonov period ratova naroda (1789-1918) u dlaku poklapa sa periodom ratova za oslobođenje i ujedinjenje srpskih zemalјa. Kratkotrajna Kočina krajina kao klica novovekovne srpske države, i crnogorsko ratovanje protiv Mahmud-paše Bušatlije, kao zametak crnogorske države, desili su se na samom početku ratova naroda 1788-1791. Srpski nacionalni ideal, oslobođenje i ujedinjenje srpskih zemalјa ostvaren je (istina naopako) u poslednjoj godini ratova naroda 1918. godine. Ta novonastala država, koja je jednim državnim okvirom obuhvatala srpske etničke i istorijske teritorije, trajala je opet tačno onoliko koliko su trajali sukobi ideologija, do raspada Sovjetskog Saveza. Tokom svoje istorije, južnoslovenska država je u periodu ideoloških sukoba prošla kroz tri ideološke faze: dominantno liberalno demokratsku fazu (Kralјevina SHS i Kralјevina Jugoslavija), dominantno fašističko-nacističku fazu (u periodu nemačke i italijanske okupacije) i dominantno komunističku fazu (FNR Jugoslavija i SFR Jugoslavija). Nijedno ideološko zlo nas nije mimoišlo. Od 1990/91 godine ušli smo u perid ratova civilizacija, koji su do sada po Srbe bili pogubni.

Ratovi koje su Srbi vodili u 19. i 20. veku protiv imperijalnih sila i njihovih balkanskih poslušnika za oslobođenje i ujedinjenje srpskih zemalјa i zastrašujući demografski gubici koje su pretrpeli u tim ratovima, vratili su nas na početak. Srbija  i Crna Gora su danas ponovo poluzavisne države, a srpski etnički i istorijski prostor je razbijen na komade. Velike sile i imperijalistički blokovi, u svim Hantinktonovim periodima, sukoblјavali su se na našim prostorima nasleđujući jedni druge. U momentima narušene ravnoteže između njih, kada bi se neki blok sila približio vrhuncu svoje geopolitičke moći prelazeći u agresivnu fazu, zakonomerno bi ulazio u ratni sukob sa Srbima. Ekspanzija nemačko-austrougarskog (i italijanskog) saveza Centarlnih sila početkom 20. veka, (aneksija Bosne i Hercegovine 1908, osnivanje Albanske kneževine 1913), srpskim kralјevinama Srbiji i Crnoj Gori je nagoveštavao neizbežan rat. U sličnoj situaciji se našla i Kralјevina Jugoslavija 1941. godine u odnosu na fašističko-nacistički Trojni pakt i SR Jugoslavija u odnosu na atlantistički NATO. To se ponavlјa i to se ne menja.

Da Vas podsetimo:  Sve više inicijativa za besplatne udžbenike za sve đake u Srbiji

Kako su u tim periodima agresivne ekspanzije velikih sila na Balkan ponašali naši susedi? Bugari, Mađari, Hrvati, Albanci i slovenski muslimani, kao najbliži susedi Srba, bez izuzetka bi se tada u masi stavlјali u službu imperijalnih interesa agresora. Kao izvođači „prlјavih radova i topovsko meso“, okivani su od strane „gospodara sveta“ u zvezde, a Srbi su u istoj toj propagandi bili: parije, zlikovci i anticivilizacijski nakot koji nemilosrdno treba uništiti. To je činila Austrougarska i Nemačka propaganda u periodu ratova naroda, to su činile propagande sila komunističke, fašističko-nacističke i liberalno-demokratske ideologije u periodu ratova ideologija, to su činile propagande sila atlantističke i islamske civilizacije na početku perioda ratova civilizacija. Dakle, to je konstanta – to  se ponavlјa i to se ne menja. Uvlačenje bilo kog od navedenih susednih naroda u državnu zajednicu sa Srbima, prestavlјalo je, i predstavlјalo bi, postavlјanje dinamita u temelјe te države jer bi pri prvom narednom geopolitičkom obrtu svaki od tih naroda prešao na stranu novog agresora. Svi ti narodi su bez izuzetka ratovali na strani Centralnih sila 1914-1918, na strani Trojnog pakta 1941-1945. i na strani NATO-a 1991-1999. U poslednjim ratovima Bugarska i Mađarska nisu aktivno (oružano) učestvovale, ali su od strane NATO agresora u svakom drugom pogledu bile instrumentalizovane protiv srpske države i naroda.

Da li je onda rešenje problema za Srbe – prihvatanje modela ponašanja naših suseda. Istorija je pokazala da nije. Priklanjanje silama Antante i pobeda u savezu sa njima u Prvom svetskom ratu, nagrađena je od strane tih sila stvaranjem južnoslovenske države, naopake tvorevine koja je Srbe neizmerno koštala. Hrvatski povjesničar Tvrtko Jakovina s pravom tvrdi, da je: formiranjem Jugoslavije sprečeno stvaranje „Velike Srbije“. Mnogi insistiraju na presudnoj ulozi Nikole Pašića i regenta Aleksandra u opredelјivanju srpske političke elite za Jugoslaviju, pripisujući im moć koju oni objektivno nisu imali. Da li je moguće da je srpska elita, pogotovo bez Rusije iza sebe, bila nezavisna u donošenju odluka, a protiv volјe, interesa i politike velikih sila? Teško. Karađorđević i Pašić sigurno nisu bezgrešni u tom opredelјivanju, ali treba imati u vidu hroničnu nesposobnost i kratkovidost naših vladara i političkih vođa, od kojih su i najbolјi bili tek osrednji. Dakle i to se ponavlјa i to se ne menja.

Da Vas podsetimo:  Preti li Srbiji prekid evropskih integracija

Verni svojim „saveznicima“ iz Prvog svetskog rata, Srbi su bezglavo ušli u Drugi svetski rat i kao nagradu dobili komunizam – arhineprijatelјa Srba i srpske države. Prisetite se odluka Drezdenskog kongresa KP Jugoslavije iz 1928. godine: komunisti će se boriti za nezavinost Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Makedonije; komunisti će se boriti za odvajanje kosovskih Albanaca i vojvođanskih Mađara čije je teritorije anektirala srpska buržoazija. Nedugo zatim fašističko-nacističke sile, Nemačka i Italija, sprovode te komunističke odluke u život stvarajući: čudovišnu ustašku Hrvatsku i neuspelu zelenašku Crnu Goru; vojvođanske Mađare pripajaju Mađarskoj, kosovsko-metohijske Albance – Albaniji, slovensko stanovništo Stare Srbije (Makedonce) – Bugarskoj. I gle, te komunističke odluke u život sprovode i NATO, Evropska unija i Sjedinjene Američke Države u poslednjoj dekadi 20. veka. Kako je moguće da komunisti i nacisti iz perioda sukoba ideologija imaju iste antisrpske cilјeve i rešenja kao i atlantisti u periodu sukoba civilizacija? Dakle, i to se ponavlјa i to se ne menja. Liberalno-demokratski Čerčil se ni jednog trenutka nije dvoumio birajući između liberalno-demokratske srpske kralјevine i komunističke republike, opredelјujući se za komunističku republiku, kao što se ni jednog trenutka nije dvoumio da učini isto što i nacista Hitler i naredi bombardovanje Beograda i drugih srpskih gradova 1944. Koliko puta su velike sile samo u 20. veku bombardovale, rušile i razarale Beograd? Zapitajte se, kada su one  bombardovale Zagreb, Sofiju ili Tiranu. Baci li neka velika sila i petardu na te gradove? Nikad. Dakle, i to je konstanta. Klinton kao vođa atlantističkog zapada na početku Hantingtonovog sukoba civilizacija, kao uostalom i ostali atlantistički vođi, bio je „neizmerno zalјublјen“ u Brozove komunističke (drezdensko-avnojevske) granice jugoslovenskih republika. Odsudno je insistirao na njihovoj nepovredivosti pri raspadu Jugoslavije – osim naravno u slučaju Srbije. Tu su on, Bler, Širak, Šreder… sebi dozvolili malo fleksibilniji i kreativniji pristup. Kosovo se moralo odvojiti od Srbije (opet Drezden), ali se zato Republika Srpska ni po koju cenu nije smela, niti danas sme, odvajati od Bosne i Hercegovine. Sve što je na srpsku štetu – može i mora, sve što je u srpsku korist – ne dolazi u obzir. Zašto je to tako?

Da Vas podsetimo:  Kako je Željko Mitrović zavoleo Zapad?

Možete li u Evropi pronaći mali narod koji je u kontinuitetu pružao oružani otpor ekspanziji velikih sila na vrhuncu njihove globalnopolitičke moći: narod koji je poput Srba samo u 20. veku ratovao sa Osmanskim carstvom, Austrougarskim carstvom Habzburga, Nemačkim carstvom Hoencolerna, Musolinijevom Italijom, Hitlerovom Nemačkom, Stalјinovim Sovjetskim Savezom (pročitajte bar Dedijerovu Izgublјenu bitku Josipa Visarionoviča Stalјina) i 19. zemalјa NATO-a (Sjedinjenim Državama, Velikom Britanijom, Francuskom, Nemačkom, Španijom, Italijom… i Islandom). Naše balkanske susede i njihovu ulogu u ovim ratovima već sam spominjao.

Svaka velika sila sa imperijalističkim ambicijama, imala je i ima obaveštajne i analitičke strukture, koje pripremajući je za zauzmanje nekog prostora pomno traže istorijske konstante. Između ostalog – i koji narodi sa tog prostora tradicionalno pružaju otpor moćnima, a koji volјno i bezuslovno sarađuju? Uslov za dugotrajno i uspešno gospodarenje je – odmah slomiti i maksimalno oslabiti potencijalno neposlušne i osnažiti one koji su volјni da služe. (Ne treba zaboraviti da je i Hantington bio svojevremeno angažovan u Beloj kući kao koordinator bezbedonosnog planiranja američkog Nacionalnog saveta za bezbednost). U Prvom svetskom ratu, američko javno mnjenje, na početku izrazito antiratno raspoloženo, upalo je u ratnu histeriju posle potapanja nekoliko britanskih i američkih brodova. Da li smo mi potopili „Luzitaniju“ sa 128 američkih državlјana na njoj. Nismo. Da li smo mi u Drugom svetskom ratu Amerikancima razorili Perl Harbor i uništili pacifičku flotu? Nismo. Šta smo im onda skrivili? Ništa. Pa što nas napadoše? Imperijalna logika je neumolјiva – morali su, jer im je istorijko iskustvo njihovih prethodnika to nalagalo. Pored toga, dugo i stabilno geopolitičko gospodarenje podrazumeva i dovođenje na vlast poslušničkih elita, koje će služiti agresoru na uštrb interesa (čak i ekonomskih, ekoloških, zdravstvenih, kulturnih, prosvetnih…) sopstvenog naroda.

Nastaviće se…

 Todor Vulić

_______

Srbi u sukobima naroda, ideologija i civilizacija (2)

2 KOMENTARA

  1. Народи никад не ратуују. Ако питаш обичне људе, већина је по правилу против рата, јер знају да они плаћају цену, својом крвљу. Цивилизације су потпуно апстрактан појам, без везе са стварношћу рата. Одувек су ратовали владари, и једино што се променило је то ко стварно влада. Данас су господари рата владари западног света, владари из сенке, међу којима су најутицајнији они који стоје иза Трилатерале и Билдерберг групе, тј. Ракафелери, који су после другог светског рата по моћи превазишли и Моргане у САД, и Ротшилде на светском нивоу. Они, и неки ситнији, поседују или контролишу све вредно поседовања у западном финансијском и корпорацијском свету. Њихов крајњи циљ је контрола целог света, јер само тако себи могу гарантовати да задрже свој повлашћени положај. Ебе се њима и за нацију и за цивилизацију, једино за шта им служе је да их користе у њиховој манипулацији масама.

  2. i dominantnu komunističku fazu koja i danas traje.E to nije rešeno da bi se nešta promenilo.Zlo se mora prvo odavde ukloniti da bi se suprotstavio drugom zlu.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime