Srbija gori, a skupština skrnavi jezik!

0
275

Nije da Srbija gori od suše i previsoke temperature. Bar trenutno ne. Tropsku vrelinu najzad zamenile kiše. Ali, kakve kiše? Olujne, monsunske, reklo bi se. Obilne padavine izazvale poplave, odrone, klizišta. Grad veličine kokošjeg jajeta obrao voće i povrće, žitarice u brojnim naseljima, polomio prozore i crepove, polupao automobile. Nije kao u Nemačkoj na sreću, no ni ovo nije malo za Srbiju među šljivama.

Srbiju pritiskaju goleme nevolje. Pregovaramo s nepostojećom državom „Kosovo“ i što više pregovaramo, njima bolje, a kako je našem narodu tamo, čitamo u novinama. Svakodnevno. Ponešto izvesti i javni servis, jer vi imate pravo da znate sve! Ali, pregovorima nikad kraja, mada se kraj nazire.

Srbiju opterećuje i Delta soj, nedovoljna vakcinisanost stanovništva od korone, rušenja zgrada po Beogradu, gradovi na vodi posle prvih kiša, odliv stanovništva, eksplozije u fabrikama oružja i mnoge druge Nevolje! Neprestana borba protiv kriminala i porast mafije? Valjda kao proizvod te borbe! Ipak, ima i radosnih vesti. Novak Đoković, dabome. Da nije Novakovih trijumfa u tenisu, ne bi ovaj narod imao mnogo razloga za ponos. A ne bi ni politički vrh imao kome da čestita na sportskim dostignućima. Sada će valjda početi i olimpijada u Tokiju, pašće neka medalja, i evo prilike da se narod zabavi.

No, pored svega navedenog, prilično neprimećeno i olako je prošao zakon o rodnoj ravnopravnosti. Bunili se, doduše, pojedini jezički stručnjaci protiv pomenutog zakona. Tu i tamo neki profesor srpskog jezika, retki književnici i još ređe novinari, imali su primedbe na zakon, ali na kraju kao da su svi digli ruke od protivljenja jednom nakaradnom i nekvalitetnom propisu. Naime, ovim zakonom se štite neka prava koja su već predviđena drugim zakonima. Dakle, nepotrebno. Ono što je novo i po zakonodavcima revolucionarno, premda bi oni to revolucionarno zamenili s napredno, npr. Član 6, Zakona o rodnoj ravnopravnosti, stav 17.

Da Vas podsetimo:  Umesto zabrane mobilnih telefona u školi POSTOJI BOLJE REŠENJE!

Rodno osetljiv jezik jeste jezik kojim se promoviše ravnopravnost žena i muškaraca i sredstvo kojim se utiče na svest onih koji se tim jezikom služe u pravcu ostvarivanja ravnopravnosti, uključujući promene mišljenja, stavova i ponašanja u okviru jezika kojim se služe u ličnom i profesionalnom životu.

Prilično rogobatno, nejsno i birokratski, ali suština je u tome da svako zanimanje, recimo, mora imati naziv u muškom rodu, ali i pandan u ženskom. Tako se pojavljuju neke kovanice, novogovor, kao kod braće Hrvata, nešto što odudara od ustaljene prakse. Dalje nisam čitao Zakon, iz razumljivih razloga, ali sam čitao komentare u štampi. Izgleda da se predviđaju i kazne za one koji se budu oglušili o pomenuti Zakon. Koliko je sve to ispravno i realno?

Opšte je prihvaćen naziv učiteljica, frizerka, konobarica, radnica, seljanka, profesorka (profesorica), daktilografkinja… Polako se navikavamo i na psihološkinju, filološkinju, antropološkinju, i na svaku drugu ološkinju. Međutim, biće i nekih nepremostivih teškoća u nazivima zanimanja u ženskom rodu. Mađinovođa je čovek koji upravlja lokomotivom. Vozi voz, najkraće. Ako žena sedne za upravljač lokomotive, hoće li ona biti mašinovođica? Tramvajdžija upravlja tramvajem, ali žena za upravljačem tramvaja valjda je tramvajdžika! Uopšte, mnogi turcizmi, koji i danas egzistiraju u srpskom jeziku teško će dati rodnu ravnopravnost ženama. Bostandžija (uzgajivač bostana) u ženskom rodu je bostandžika! Bozadžija – bozadžinica, sodadžija – sodadžinica(sodadžijka)! Sodadžija za bozadžiju, stara je srpska uzrečica, koja će ipak ostati samo za muški rod.

Da se manemo Turske, Turaka i turcizama, samo kad bi se oni manuli nas. Šta ćemo s šoferom, to jest, šoferkom? Čak i ako upotrebimo čisto srpski izraz za ovu tuđicu – vozač, žena bi bila vozačica! Ne može. Para uši. Trener je sportski učitelj, a trenerka nije sportska učiteljica, već deo odeće. Ni trenerica ne odgovara. Mnogo je sličnih primera koji ne mogu biti svi pomenuti u jednom članku. No, i samo jedan nakaradan i neodgovarajući bio bi dovoljan negde, tamo daleko od Srbije, da se zakon popravi ili potpuno ukine. Jer ima i suprotnih primera. Neka zanimanja, ne baš časna, iako bi po nazivu ličila na ženska, po pravilu su isključivo muška; konjokradica! Ne verujem da se muškarci koji se bave ovom delatnošću stide zbog samog naziva. Takođe, postoje čisto ženski nazivi za određene profesije, mada se i muškarci i te kako bave tim poslovima; kurve (prostitutke)! Šta ćemo s povređenim pravima oko jezičke ravnopravnosti muškaraca?

Da Vas podsetimo:  Grobovi predaka na meti bahatih potomaka: DA LI SMO KAO LJUDI DOTAKLI DNO?

Svi znamo šta su mažoretkinje, ali ima tamo i nekih muškaraca u onoj paradi. Na čelu kolone. Da li su to mažoretkani? Ako imamo medicinsku sestru, zašto se muškarac istovetnog zanimanja ljuti kada ga nazovu medicinskim bratom?

Ima Srbija mnogo prečih poslova i briga od jezičke ravnopravnosti polova. Tim pre što zakonodavci nisu zatražili savet stručnih ljudi pre donošenja zakona. Da su saslušali lingviste moguće da ovaj zakon nikada ne bi ugledao svetlost dana. Ovako, treba se nadati da će jednom doći neka nova vlast, koja ne treba da bude u svemu napredna, nego pomalo i konzervativna i da će ovaj zakon, uz mnoge druge, poništiti. Do tada bi svaki novinar, pisac, uopšte svaki pismeni građanin države Srbije trebalo da iskaže svoj sud o rodnoj jezičkoj ravnopravnosti polova. Da ne bude jednog dana kako nismo znali!

Autor: Miodrag Tasić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime