Srbija izgubila ključ

0
1275

?????????

Svima nama je itekako poznato šta se dešava kad izgubimo ključ. Od automobila, od kuće, od šupe… Panika. Jedina uteha nama muškarcima jeste, što žene više gube ključeve od nas. Iako smo mi krivi zbog toga. I što možemo sa pravom da vičemo do mile volje. Da se naslađujemo nervozi i gledamo kako žena prazni svoju najveću skrivenu tajnu – ogromnu tašnu i čekamo kad će i pop da iskoči.

Kad se nađe ključ onda je olakšanje, pa mora da se izvinjavamo što smo vikali. Kad se ne nađe onda se menjaju brave, što nam daje još više razloga da se durimo jer ulazimo u neplanirane troškove.

Ali šta se dešava kad država izgubi ključ?

Srbija je izgleda odavno izgubila ključ. I to nije katastrofa verovatno se to dešavalo i drugim zemljama. Ali u Zemlji čuda izgleda da niko taj ključ i ne traži, a najmanje im pada na pamet da promene bravu.

Tako pod broj jedan svako može da uđe u kuću i uzme ono što mu se sviđa a da na odgovara za provalu. Tako može svako da radi šta hoće, premešta nameštaj, farba prozore i vrata kojom bojom želi. Jednostavno ulazi i izlazi ko kako hoće. I donose i nose ono što im se sviđa.

Međutim ni to nije tako. U Zemlji čuda su čudna pravila. Verovatno se sad pitate, pa kakve to veze ima i šta se sad dešava, pa sledi konkretan primer šta znači kad jedna država ne može da nađe izgubljeni ključ.

Srbiji su u ovom trenutku najvažnije strane investicije. Na tome se najviše radi i najviše ulaže truda. Putuje gospodin Vučić po svetu i poziva one koji imaju keš da ulažu u Srbiju. Zvone zvona na svim krajevima sveta od Nemačke, do Rusije, preko Kine i Amerike.

Da Vas podsetimo:  ALEKSANDRA JE ROĐENA I ODRASLA U NEMAČKOJ, ALI SE VRATILA SVOJIM KORENIMA: Služi vojsku u Srbiji i zaklela se da će čuvati otadžbinu!

I izgleda da je vrlo uspešan, jer pre neki dan je potpisan sporazum sa Švedskim gigantom Ikea, sporazum o razumevanju da će oni izgraditi svoje prvo predstavništvo u Srbiji i Bubanj Potoku. Zamislite dva kilometra od mene. Trebalo bi sve da bude gotovo krajem 2016 godine. Aj’ da vidimo.

Sve bi ovo bilo lepo, dobro i pametno kad se ne bi znala činjenica da je Ikea prvu svoju želju da otvori predstavništvo u Srbiji ponudila vladi pre ravno 22 godine.

PRE RAVNO DVADESET DVE GODINE

Da je i dve godine pa bi bilo katastrofalno mnogo, složio bih se sa dva meseca, a sve je trebalo da se uradi za dva dana ili najviše dve nedelje.

Za 22 godine rađaju se milioni beba. Rodi se čovek i za 22 godine, završi školu, fakultet, zaposli se i postane roditelj ponekad i dvoje dece. Za isti period nađeni su lekovi za desetine neizlečivih bolesti. Ne bi mogla lista da se napravi koliko je čovečanstvo napredovalo za 22 godine.

A mi smo čekali 22 godine da Ikea konačno potpiše ugovor o razumevanju. Još nije gotovo. Sad treba da se nađe prava lokacija, da se otkupi zemlja, da se napravi infrastruktura. Pet puta veći posao nego samo potpisivanje. Da ne govorimo o tome da je Ikea otvorila svoje predstavništvo u Hrvatskoj mnogo ranije, iako im je Srbija bila prioritet.

Kad već govorimo o Ikei, onda treba dodati da se već odavno prodaju svi njeni proizvodi u našoj zemlji po ceni 30% skupljoj nego u radnjama. Kako?

Pa lepo, naruči se nešto, onda šverceri sednu u kombi i odu u Ikeu u Budimpeštu tamo po katalogu nakupuju šta je naručeno, potplate carinu i doteraju robu na vrata. Uraaaa.

Da Vas podsetimo:  Rado Srbin ide...iz vojske: Zašto kadar napušta Vojsku Srbije?

Ako mislite da je ovo sve nelogično, čekajte još.

Od nedavno je izglasan zakon da se kod uvoza polovnih automobila vrši tehnički pregled ispravnosti tog automobila. Iako recimo postoje papiri izvršenog tehničkog pregleda u Nemačkoj, moraju da se urade i kod nas.

Činjenica je da Srbi mahom voze polovne automobile, činjenica je da pored popularnog Fiće, sada fiata 500, ništa drugo se ne proizvodi u ovoj zemlji, dovoljno pokazuje da svaki polovni automobil koji se vozi dolazi iz neke druge zemlje. Ovde je to najviše iz Nemačke.

U početku svakog donošenja zakona, ništa ne zvuči loše, sve je napravljeno onako na izgled lepo. Tako Auto moto savez Srbije (Australijski RACV) obavlja taj tehnički pregled uz cenu od oko 14.000 dinara ($179).

Svima nama je poznato, pogotovu što živimo ili smo živeli u Australiji, da su ovakve stvari napravljenje da bi država ili pojedine firme imale što više finansijskih koristi. Pa tako to prihvatamo i plaćamo.

Ono što je u Zemlji čuda sad neshvatljivo, i zašto vam ja ovo govorim jeste činjenica da na potvrdu od Auto moto saveza Srbije čekate 28 dana.

U praksi to izgleda ovako. Zakažete sastanak u jednom od predstavništva koji radi tehnički pregled, to se uradi relativno brzo. Za tri-četiri dana dobijete termin. Ostavite automobil na pola dana i vratite se. Dobijete pismo da ste odneli auto sa datumom, da je izvršen tehnički pregled, udaren i pečat. Uzmete papir i odvezete auto, da bi čekali 28 dana da vam pošalju poštom potvrdu koja je skoro ista kao onaj prvi papir, samo ovog puta da je tehnički pregled ispravan.

Ne bih u ovom trenutku mogao da objasnim šta bi se dogodilo da tehnički pregled nije ispravan, jer uz malu doplatu na licu mesta, takozvani sindrom „Morao sam da častim“, toga nema.

Da Vas podsetimo:  Da li treba da zamrzavamo cene u radnjama?

Bilo bi predivno da je tu kraj. Sad imate auto, imate papire da je tehnički pregled urađen i da je vozilo ispravno da se zvanično uveze u Srbiju.

I pored toga, opet morate da vozite automobil kod privatnog mehaničara da i on izvrši tehnički pregled i da platite oko 2.500 dinara ($32) za njegov papir da bi uz ostale doplate obaveznog osiguranja, nekoliko taksi, konačno mogli da registrujete auto.

Ovaj zakon važi i za firme i za pojedince. Oni koji imaju kompaniju za prodaju automobila isto tako na svaki uvežen auto, moraju da čekaju više od mesec dana da bi mogli da ga prodaju. Pa gde je tu obrt kapitala.

Neki zaluđeni stranac koji ne živi u Zemlji čuda, i nije poreklom iz ove čudne zemlje, možda bi i rekao: „Vidi Srbiju, najsavremenija zemlja sveta, dva puta radi tehnički pregled da bi im građani bili sigurni u vožnji.“

Da li vam je sad jasno šta znači kad neka zemlja izgubi ključ, i ne može da ga nađe. A tašnu ne sme ni da otvori.

Vasa Čarapić

carapicv@hotmail.com

Srpski glas

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime