Srbija između modernizma i konzervativizma

0
174

Modernista u Soraba je komična figura: sve mu miriše na beli luk, kravlju balegu, na gunj i odžakliju. Bežeći od sebe i svojih korena, svuda vidi blatnjave sokake, prostotu i bedu, nepismenost i prljavštinu.

On stalno zaziva reforme, kojima će Soraba batinom u raj naterati, kojim će ga upristojiti, naučiti da jede đumbir umesto belog luka, kojim će ga naučiti, onako prosvetiteljski, da svaki potok treba da ima hladnu i toplu vodu. Goveda moraju da nauče da ne prde, da ne izbacuju metan u atmosferu, a foke i beli medvedi treba da, u Sorabiji, uživaju punu zaštitu države.

Modernost je, u nas, drugo ime za skorojevićstvo i malograđanštinu. Ljudi koji su iskorenjeni, koji su juče postali, žele oko sebe sve novo, savremeno i moderno. Sve što je novo, neizostavno je bolje i progresivnije nego ono staro. Tradicija, običaji, nasleđe, kultura – sve su to skupa tvorevine primitivnog duha, kome je potrebno prosvetljenje po meri modernog idiota, a idiot je zato što nema nikakvu sumnju u sebe i svoje svetonazore.

Posebno su otrovni i zloćudni modernisti sa periferije velikih gradova, ili iz malih varoši, koji su veliki svet i sve u tom svetu gledali iz žablje perspektive. Uglavnom su to potomci prve generacije proletrijata, oni koji su, u tragikomičnoj formi počeli da vade, s mukom, praziluk iz dupeta, ali tako da uvek ostane neko parče koje, čak i ako ga vi ne opažate, jedni u drugima nepogrešivo prepoznaju.

Dve numine stoje u središti moderniste: razum i korist. Sve što se njima ne može objasniti, ništavno je i besmisleno. Da se može, makar delimično, živeti na nivou simbola, da se ne mora obavezno objasniti i objašnjavati življenje, niti se obavezno mora vajditi na njemu, misao je koja je sasvim strana modernisti. Najbolje je što se on oseća pozvanim da bude mali Dositej, prosvetitelj, da je dužan da sve oko sebe davi i gnjavi utilitiranim pogledom na svet i namorava druge da se klanjaju njegovim idolima.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: ZAPADNI „DRANG NACH OSTEN“ I SRPSKO PITANjE

Srpski modernizam zapravo ima malo veze sa samim kretanjem društva, jer modernisti i nemaju neku zrelu, dovršenu ideju, već samo hoće da afirmišu homo novusa u sebi – da steknu društvenu prednost u odnosu na one koji nisu modernizovani, a onda, na kraju, da se između sebe takmiče, ne bi li se izdvojili u šampione modernizma u krilu samih modernista. To takmičenje dobija svoj groteskni vid baš kod rečenih seljačkih Robespjera, koji uvek idu u ekstrem i koji uvek usvajaju i oštro zastupaju one zapadnjačke ideje koje ni na samom Zapadu nisu prihvaćene zbog viška radikalizma. Ubiti seljaka i nije teško, ali ubiti seljaka u sebi je gotovo nedohvatan zadatak.

Slika može pripadati 14 osoba i tekst

Sa konzervativcima je situcija još složenija, jer oni, u pozadini velikog laveža, uopšte nisu konzervativni u klasičnom značenju pojma, već hoće konzervativizam upravo kao modernu ideju. Drugim rečima, oni su modernisti na drugačiji način. Oni, kao i modernisti, zahtevaju prosvetiteljski pristup narodu, kome treba objasniti da je rešenje svih njegovih problema u povratku na stare, proverene vrednosti našeg milog i napaćenog naroda.

Problem nastaje kad te vrednosti treba definisati, jer moderni konzervativci nemaju pojma o čemu pričaju, zato što i sami potiču iz radničko-službeničkog miljea i o tradicionalnim vrednostima i običajima pojma nemaju: oni su ih pronašli ne u praksi, u roditeljskoj kući, ili u odrastanju, već u literaturi mahom antikomunističkih pisaca i iz dela opskurnih likova iz naše svete majke SPC, poput Nikolaja Velimirovića i raznih igumana, staraca i očeva. Dakle, konzervtivizam međ’ Sorabljem je anorganski konstrukt, koji je besmislen, kao i modernizam, jer ne zadire, čak se i ne dotiče, stvarnog društvenog kretanja, koje se odvija u bazi društva, a tiče se svojinskih oblika i produkcionih odnosa. Bez toga je svaka priča obično lutkarsko pozorište, u kome se po ulicama nose ili parole na kojima se slavi abortus, ili ripide sa slikama svetaca. I jedna, i druga ideologija mogu samo da unesu konfuziju u društvo, ali ne mogu ni da ga pokrenu, ni da nađu ma kakvo rešenje.

Da Vas podsetimo:  Deca funkcionera po nepisanom pravilu – NA DRŽAVNE JASLE!

Sami konzervativci su još veći snobovi od modernista. Modernisti još i žive približno onome što propovedaju, dok konzervativci ne mogu da nađu tačku na kojoj se njihova egistencija i njihove propovedi susreću. Danas je ozbiljno pitanje gde se nalazi većina gejeva: među modernistima, ili u krilu gej desnice, koja je najradikalniji zastupnik konzervativnih ideja. Ja razumem da neko ko je gej ne mora obavezno biti i promoter gej prava, ali konzervativac ne može biti nikako. Dakle: konzervativizam je, za svoje promotere, jednako sredstvo društvene pomocije kao i modernizam. Konzervativac se, kao i modernista, pogađate, oseća pozvanim da bude mali Dositej, prosvetitelj, da je dužan da sve oko sebe davi i gnjavi utilitiranim pogledom na svet i namorava druge da se klanjaju njegovim idolima.

Pitanje, za ozbljne poznavaoce, ne glasi čije su ideje bolje, nego: Koje društvene prednosti i položaje stiču zastupnici tih jednako besmislenih ideja i šta i kako oni hoće da naplate kroz afirmaciju tih ideja? To je sve. U samim idejama nema ničega, jer su anorganske, prevarne i daleko su od težišta društvenog kretanja. U vašem se životu ništa neće promeniti bilo da se krećete kroz oblak parfema, ili kroz oblak mirisa tamjana, ali će se mnogo promeniti ako posedujete svojinu nad sredstvima za proizvodnju, ili je ne posedujete. Za vaš položaj u procesu rada, za vaša prava iz rada, ni malo značaja nema da li se klanjate Hristu, Muhamedu, Budi, Suncu, ili rokenrolu, Endiju Vorholu, ili sajentologiji.

I konzervativizam, i modernizam su plitki, površni i dekadentni, kao i njihovi akteri i promoteri i tu se ništa neće promeniti. I jedni, i drugi beže od opanaka i gunja, samo što se beg odvija u drugom pravcu, što je nespešan i što, ispod mirisa parfema i tamjana, iza sebe ostavlja laku mirisnu notu praziluka iz guzice.

Da Vas podsetimo:  Rečeno je da jedan narod pre nego propadne otupi - da li je to naša sve izglednija sudbina?

autor:Milan Milenković

izvor:https://milanmilenkovic.com/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime