Srbija na čelu OEBS: afirmacija ili katastrofa

0
1139

srbijaoebs01

U februaru 2012. godine tadašnja srpska vlast je proslavila „veliku diplomatsku pobedu“. Ministarski savet OEBS je odlučio da će Srbija predsedavati ovom organizacijom tokom 2015. Prvi put od osnivanja OEBS uspostavljen je model takozvanog „konsekutivnog i koordiniranog predsedavanja“ u dvogodišnjem periodu. Na ovaj način se pokušava uspostaviti kontinuitet u rukovođenju organizacijom i dugoročno planiranje rada. Dve zemlje, koje žele da budu na čelu organizacije tokom dvogodišnjeg perioda dužne su da podnesu zajedničku kandidaturu: jedna zemlja treba da bude sa zapada, a druga sa istoka kontinenta. Srbija je zajedničku kandidaturu podnela sa Švajcarskom (koja je predsedavala tokom 2014. godine). Ostalo je otvoreno pitanje kako je došlo do srpsko-švajcarskog „strateškog povezivanja“ i šta je to dve zemlje nateralo da ulaze u ovaj aranžman. Sa jedne strane, najverovatnije se radi o odličnim ličnim vezama tadašnjih šefova diplomatija Srbije i Švajcarske. Sa druge strane, tadašnji predsednik Boris Tadić je očajnički pokušavao da se domogne još jednog mandata šefa države. U tu funkciju je stavio i Ministarstvo spoljnih poslova, koje je trebalo da ostvari „veliku diplomatsku pobedu“. Dodeljivanje predsedavanja OEBS Srbiji Boris Tadić je koristio da pokaže kao sopstvenu zaslugu, kako baš njega „uvažavaju u svetu“ i kako je lider sa zavidnim „međunarodnim kredibilitetom“.

U srpskoj dnevnoj politici se oko svega ovoga otvorila rasprava vrlo neprijatna po Borisa Tadića, koja mu je na kraju samo odmogla u trci za reizbor na mesto šefa države. Srpski zvaničnici su tvrdili kako „usvajanje odluke o predsedavanju OEBS predstavlja uspeh i veliku odgovornost za Srbiju na polju multilateralne diplomatije, kao i priliku za njenu afirmaciju kao uvažene članice međunarodne zajednice. Predsedavanje, takođe, predstavlja i priliku za region i jačanje njegove vidljivosti“ [1].

UCENOM DO PREDSEDAVANJA

Međutim, ispostavilo se da je vlast Borisa Tadića „predsedavanje dobila još jednom trgovinom sopstvenim narodom – tek pošto se obavezala da neće da se bavi pitanjima vezanim za Zapadni Balkan“ [2]. Samim tim, vlasti Republike Srbije obavezale su se da tokom predsedavanja OEBS neće pokretati pitanje statusa Kosova i Metohije, jednostrane odluke kosovskih Albanca o secesiji i potonjim zvaničnim priznanjima tzv. Republike Kosovo od strane zapadnoevropskih država. Neće se čak ni pokretati pitanje koje je u nadležnosti Misije OEBS na Kosovu i Metohiji, a koje se tiče suštinski blokiranog prava izbeglih Srba na kolektivni povratak u sela iz kojih su masovno proterani do 2004. godine. Zarad planiranih poena u predizbornoj trci, pristalo se na ćutanje o užasnoj sudbini Srba na Kosovu i Metohiji, kao i o grubom kršenju međunarodnog prava. Da stvar bude još gora, u 2015. godini se obeležava četrdesetogodišnjica od usvajanja Helsinškog završnog akta, temeljnog dokumenta kojim je trebalo da se garantuje teritorijalni integritet svih članica ove međunarodne organizacije.

Da Vas podsetimo:  Patrijarh Pavle i mudrost pobožnog sveta

U „Zajedničkom radnom planu Švajcarske i Srbije“, navodi se da će se posebna pažnja obratiti na sledećih deset stvari: pitanje višedimenzionalnosti (što podrazumeva analizu sadašnjih i budućih pretnji i izazova u Evropi; jačanje i poboljšanje saradnje sa organizacijama civilnog društva u svakoj od dimenzija; pregled i ažuriranje postojećeg alata za rano upozorenje, prevenciju konflikta i načine postkonfliktne rehabilitacije), političko-vojnu dimenziju (koja je od ključnog značaja za sprečavanje sukoba, rano upozoravanje i upravljanje krizama, kao i za izgradnju poverenja među državama članicama), transnacionalne pretnje i izazove (sa posebnim akcentom na sajber-bezbednost), rešavanje sukoba tokom celog ciklusa sukoba (neophodnost poboljšavanja sistema ranog upozorenja unapređenjem analitičkih kapaciteta struktura OEBS), ekonomsku i ekološku dimenziju (rešavanje globalnih i regionalnih problema životne sredine u kontekstu promovisanja bezbednosne saradnje, bavljenje pitanjem održivog upravljanja vodom i nestašicom vode), ljudsku dimenziju(značajna uloga civilnog društva u pružanju pomoći državama učesnicama u obezbeđivanju punog poštovanja ljudskih prava, osnovnih sloboda, demokratije i vladavine prava) jačanje kapaciteta i strukture OEBS, traženje partnera za saradnju, jačanje uloge Parlamentarne skupštine i uspostavljanje čvrste saradnje sa ostalim međunarodnim organizacijama. [3] Sve se ovo preduzima u cilju „konsolidacije mira, prosperiteta i demokratije u regionu OEBS, kao i obezbeđivanja kapaciteta naših predsedavanja da odgovore na bilo koju situaciju. U tom smislu, težićemo da se oslanjamo na napredak u ostvarivanju zajedničke vizije uspostavljene Astanskom jubilarnom deklaracijom o slobodnoj, demokratskoj, zajedničkoj i nedeljivoj evroatlantskoj i evroazijskoj bezbednosnoj zajednici koja se prostire od Vankuvera do Vladivostoka.“ [4]

PRETNJE ZA „NEKOOPERATIVNOST“

Ostaje, naravno, da se vidi kako Srbija može učestvovati u realizaciji planiranog cilja „poboljšavanja sistema ranog upozoravanja“ u strateškoj aktivnosti „rešavanja sukoba tokom celog ciklusa sukoba“ u, na primer, Makedoniji, gde je tinjajući albansko-makedonski konflikt očigledan, ukoliko se prethodna vlast već obavezala da se neće baviti pitanjima koja se tiču Zapadnog Balkana. Ostaje i otvoreno pitanje moralnog kredibiliteta Srbije da se bavi bilo kojim drugim pitanjem, ukoliko ćuti o problemu koji nju najviše tišti. Istina, postoje političari koji samoponižavanje predstavljaju vrhunskim lukavstvom i velikom diplomatskom strategijom, ali je to samo jalov pokušaj samoutehe. One, koji ne poštuju sebe, neće poštovati ni drugi. Zato, pošto je pristala na jednu ucenu – da na veliki jubilej usvajanja Helsinškog završnog akta ne govori o pitanju sopstvenog suvereniteta – Srbija treba da bude spremna na nove političke pritiske, diplomatsko zavrtanje ruke i na kraju – besprizorne ucene. Zapravo, to se već dešava.

Da Vas podsetimo:  Srbi nisu deo Zapada, kada to shvatimo – pobedili smo

Mimo zvaničnih kanala komunikacije, Srbija je već upozorena šta se može desiti ukoliko ne bude „kooperativna“ po pitanju ukrajinske krize. Jer, kada je o predsedavanju OEBS reč, nije se govorilo o civilnom društvu i ekološkoj bezbednosti, već o ukrajinskoj krizi. Kako je ukrajinska kriza postepeno eskalirala, tako je predsedavanje OEBS za Srbiju postalo istovetno sa pitanjem postavljanja prema krizi u Ukrajini. Bez imalo uvijanja i taktičnosti, američki analitičar Ed Džozef je rekao da će „premijer Aleksandar Vučić 2015. dobiti priliku da Srbiju odlučno povede ka modernizaciji, prosperitetu, progresu i stabilnosti. Međutim, ukoliko propusti priliku i preuzimanječelnog mesta u OEBS 1. januara, bude iskoristio za pomaganje Moskvi u vezisa ukrajinskom krizom, situacija bi mogla da se preokrene. Ekonomija bi ponovo mogla da zastane, odnosi sa susednim i zapadnim zemljama bi mogli da se pogoršaju.” [5] Drugim rečima, dosadašnji napredak na putu ka evropskim integracijama mogao bi da bude doveden u pitanje, zaključio je Džozef.On još i dodaje da Srbija treba da se distancira od Rusije, jer „ruski primarni interes na Balkanu nije prosperitet regiona, već uvođenje podela i destabilizacija, pre svega u Bosni u Hercegovini, a ako je moguće, i na Kosovu.“ [6]

Što se zvaničnih kanala komunikacije tiče, prva je pitanje predsedavanja OEBS u svetlu ukrajinske krize postavila Viktorija Nuland, pomoćnik američkog državnog sekretara, tokom zvanične posete Beogradu 13. jula. [7] Potom, svega nekoliko nedelja posle posete Vladimira Putina, 6. novembra Beograd su pohodili francuski premijer Manuel Vals i nemački vicekancelar Zigmar Gabrijel. Obojica su došla u dvodnevnu posetu, što je za bilateralna službena gostovanja predstavnika velikih i značajnih država u Srbiji krajnje neobično i ne dešava se često. Takođe, obojica su došla sa većom grupom privrednika potencijalnih investitora kako bi se ukazalo i široj javnosti da od „kooperativnosti“ Srbija može imati neke koriste. Ipak, u zvaničnim razgovorima je pitanje ekonomske saradnje zauzimalo tek treće mesto, dok su se na prva dva našle teme Južnog toka i predsedavanja OEBS. Na kraju, sa očiglednom porukom oko ukrajinske krize je kod srpskog šefa diplomatije 20. novembra došao i ambasador SAD u Beogradu Majkl Kirbi pošto se u zvaničnom saopštenju navodi kako se razgovaralo samo o jednoj stvari.

Da Vas podsetimo:  PORAZNO! Srednjoškolci u Mitrovici ništa ne znaju o ubistvima 8000 civila na čijim humkama se deca sankaju!

VAŽNIJI INTEGRITET UKRAJINE NEGO SVOJ

Poznato je kako OEBS već ima veliku ulogu u pokušajima deeskalacije ukrajinske krize, a sve su prilike da će njegov značaj biti još veći. Uz predstavnike Ukrajine, Rusije i samoproglašenih Donjecke i Luganske narodne republike, predstavnik OEBS je takođe član Kontakt grupe, a ova organizacija je zadužena i za nadgledanje sprovođenja Sporazuma iz Minska. Za sada je prilično nejasno kako se prema svemu mogu postaviti zvaničnici Srbije. Kako je planirala tadašnja garnitura, ovo je trebalo da buda potvrda njihovog „međunarodnog kredibilteta“ i dokaz da se tobože i Srbija nešto pita u međunarodnoj politici. Bila je to velika šansa za afirmaciju.

Međutim, najpre pristajanjem na ponižavajuće uslove pod kojima Srbija treba da predsedava, a zatim i eskalacijom ukrajinske krize, realna je pretnja da se predsedavanje Srbije OEBS pretvori u pravu katastrofu. Kako za sam OEBS, tako i za aktuelnu srpsku vladu. Jer, sa jedne strane, ukoliko predstavnici Srbije ne podlegnu pritisku zapadnih zemalja, može doći do velikih i burnih rasprava unutar tela OEBS. U takvom razvoju situacije OEBS ne bi igrao ulogu koju su mu SAD namenile u Ukrajini, pa bi za zapadne zemlje bolje bilo da vrše unutrašnju opstrukciju. Sa druge strane, ukoliko Srbija podlegne pritisku, postoji realna opasnost da vlast u Beogradu izgubi kredibilitet i da dođe do velike unutrašnje krize (prema poslednjim istraživanjima koje je radila Nova srpska politička misao, a koje je izneo Đorđe Vukadinović, čak 68 posto građana Srbije podržava tesne odnose sa Rusijom). Takođe, otvoriće se i pitanje zašto je zvaničnicima Srbije više stalo do teritorijalnog integriteta Ukrajine nego do teritorijalnog integriteta Srbije.

Gledano iz današnjeg ugla, za Aleksandra Vučića bi bilo bolje da Boris Tadić nije ulazio u aranžman sa predsedavanjem OEBS. Ukoliko odigra pogrešno – sve ga to može skupo koštati.

Dušan Prorković

_________

[1] Ministarstvo spoljnih posova Republike Srbije. Više na:

http://www.mfa.gov.rs/sr/index.php/teme/oebs-2015–predsedavanje-srbije?lang=lat

[2] Na ovo upozorava u svom saopštenju za javnost opoziciona Demokratska stranka Srbije. Više na:
www.dss.rs

[3] „Zajednički radni plan Švajcarske i Srbije“, 27. jun 2013, Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije, Beograd, 2013, str. 2-8.

[4] Isto, str. 1.

[5] U intervjuu objavljeno na portalu evroazija.info

http://www.evroazija.info/glas-amerike-predsedavanje-srbije-oebs-om-ima-potencijalno-istorijski-znacaj/

[6] Isto.

[7] O ovome više na internet izdanju Nove srpske političke misli:

http://www.nspm.rs/hronika/viktorija-nuland-kad-preuzme-predsedavanje-oebs-srbija-ce-imati-kljucnu-ulogu-u-uspostavljanju-stabilnosti-u-ukrajini.html

Fondsk.ru

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime