Srbija nepravedno ponižena

2
1787

„Zasrali smo“, otelo se jednom visoko pozicioniranom službeniku protokola Jelisejske palate koji je bio zadužen za raspoređivanje šefova država i vlada na počasnim tribinama, postavljenim ispod Trijumfalne kapije, u nedjelju 11. novembra, povodom komemoracije Dana primirja. Dok su oko domaćina, Emanuela Makrona, sjedili predsjednici Rusije, Sjedinjenih Država, Italije i Rumunije, zemalja saveznica Francuske u Velikom ratu, ali i bugarski i turski predsjednik, te kancelarka Njemačke koja je prije jednog vijeka bila na čelu neprijateljskih zemalja, jedan čovjek, izuzetno visok, bio je toliko unižen da samo što u zemlju nije propao, naime, bio je zamoljen da se smjesti na suprotnoj tribini, izvan dometa kamera, među manje značajnim liderima, diplomatama i raznoraznim zvaničnicima. Njegovo ime? Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije.

Zemlja radi koje je Francuska ušla u rat 1914. u ime diplomatskog i geopolitičkog savezništva, ali i tijesnih istorijskih veza (1389. godine, zvona pariške crkve Notr Dam pozdravila su ono što se tada smatralo pobjedom srpskih hrišćana nad osmanskim muslimanima u boju na Kosovu), vojnih veza (jedan srpski ministar vojske u XIX vijeku bio je Francuz: Ipolit Monden) i privrednih veza (1914. godine, 4/5 državnog duga Srbije je u rukama francuskog kapitala koji je značajno investiran u rudnike, željeznički saobraćaj i banke u Srbiji).

Zemlja koja je u Velikom ratu izgubila 1,2 miliona svoje djece: 28 % svog stanovništva – tužan rekord.

Zemlja koja već godinu dana niže ceremonije, počasti, manifestacije u slavu toplog prijateljstva i drugarstva iskovanog u zajedničkim bitkama, koje simbolišu hiljade grobova francuskih junačina (Poilus) i srpskih solunaca što se nižu na grobljima u Solunu, Monastiru, Skoplju ili Beogradu – svih teritorija koje su zajednički oslobodile srpske i francuske divizije Istočnog fronta.

Tu zemlju, koja je došla u Pariz sa svojom poputninom patnji, bola i žrtava palih za savezničke interese, Francuska je odlučila da ponizi 11. novembra.

Da Vas podsetimo:  Pokazuje li valuta čije je Kosovo? Dinar kao devizno sredstvo plaćanja na KiM

Zemlja koja je prije sto godina toliko ganula Francusku strašnim mučeništvom koje je podnosila od austrougarskih, njemačkih i bugarskih trupa, ali i od albanskih razbojnika što su nasrtali na njenu vojsku dok se povlačila u zimu 1916, da su Francuzi osnivali na desetine udruženja za pomoć, humanitarnih organizacija i „dana Srbije“ gdje su sakupljani novac, odjeća, hrana i knjige kako bi bili poslani tamo daleko, „u zemlju junakâ“.

Zemlja čiji je kralj, Petar Karađorđević, toliko volio Francusku da je 1870. godine stupio u njenu vojsku (u jednu regimentu Legije stranaca) da bi se borio protiv Pruske.

Zemlja koja je u julu 1914. Saveznicima dala njihovu prvu žrtvu (jednog gimnazijalca od 16 godina, palog u bombardovanju Beograda austrijskim topovima) a u avgustu njihovu prvu pobjedu (u Cerskoj bici).

Zemlja koja je četiri godine veličana na konferencijama Sorbone (ponekad u prisustvu predsjednika Remona Poenkarea) i objavljivanjem na desetine knjiga (među kojima je bio i strip: „Avanture malog srpskog vojnika“), brošura koje su slavile „taj narod mali po brojnosti stanovništva a veliki po duši“, tekstova Apolinera, Pjera Lotija ili Edmona Rostana.

Zemlja koja je uspjela da obnovi vojsku uz pomoć svojih francuskih saveznika na Krfu i Bizerti našavši u Ajačiju, Bastiji, Nici, Grenoblu, Parizu, Sent-Etjenu ili Bordou gradove koji su prihvatili raširenih ruku hiljade njenih školaraca i studenata što su se spasavali od rata, gladi i bolesti.

Zemlja koja je poslije rata proglasila maršala Franše d’Eperea za počasnog vojvodu (generala) svoje vojske i počasnog građanina svoje prestonice, Beograda, za doprinos u njenom oslobađanju 1. novembra 1918.

Tu zemlju, koja je došla u Pariz sa svojom poputninom patnji, bola i žrtava palih za savezničke interese, Francuska je odlučila da ponizi 11. novembra. Da, ponizi: ova riječ nije prejaka. Možemo samo da zamislimo šta je Aleksandar Vučić mogao da osjeća dok je gledao nasmijana lica onih koji su sjedili preko puta njega, između Trampa, Putina i Makrona, opakog Redžepa Tajipa Erdogana, turskog sultana, nasljednika genocidnog Osmanskog carstva, ili Hašima Tačija, predsjednika zemlje koju on ne priznaje, i koja je, bez ikakve sumnje, 1914. bila samo regija u okviru Srbije. Po povratku u domovinu, predsjednik Srpske države je priznao da je bio na iskušenju da ustane i napusti tribinu, ali da je odustao smatrajući nepriličnim da izazove skandal, ma koliko bio opravdan, na taj sveti dan. Veoma je ljubazan.

Da Vas podsetimo:  ŠTA SU NEMCI „NAUČILI“ OD VUČIĆA?

Da, Jelisejska palata je „zasrala“. I premda je francuski ambasador u Srbiji, Frederik Mondoloni, u ponedjeljak uputio izvinjenje u ime Pariza (koje je Vučić prihvatio), to nije spriječilo negodovanje u Beogradu. Spomenik zahvalnosti Francuskoj, „À la France“, podignut u parku Kalemegdan, na kome piše: „Volimo Francusku kao što je ona nas voljela“, sada je išaran – a upravo je bio restaurisan. Čuli su se i zahtjevi da se ulice Pariska i Francuska preimenuju. Lokalna štampa je digla veliku prašinu.
Šestog decembra Emanuel Makron treba da dođe u Beograd. Njegov domaćin, predsjednik Vučić, obećao mu je „veličanstven“ doček, tek toliko da mu stavi do znanja da sa srpske strane, kada je riječ o slavljenju prijateljstva između naše dve zemlje, krvlju zalivenog, nipošto se ne može „zasrati“. Ovoga puta, moguće je da se Francuska osjeti poniženom.

Izvor: Buka / Le Figaro

2 KOMENTARA

  1. Србија је понижена пре свега тиме што има то „изузетно високо“ ђубре за председника. Сва остала понижења долазе као резултат тога; ово у Паризу далеко од тога да је прво, и сигурно није последње. А звати то што он шени, и обећава да ће да настави да шени пред онима који понижавају, пре свега Србију, „надмоћу“ било које врсте је типично АВ-АВ фарбање неизлечиво глупих. Које нема апсолутно ништа заједничко са солунцима на злоупотребљеној слици, као што то нема ни горепотписана беда која ово фарбање преноси за сенвич…

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime