Srbija odlazi s Kosmeta

0
922

Kada ne bude Srbije na KiM-u biće moguća normalizacija odnosa BG i PR

kosmetSrbija čini sve da i pored ograničenih ekonomskih resursa pomogne Srbima na KiM-u, ali samo jaka država je u stanju da pomaže i na adekvatan način pruži ruku bilo kome, a mogućnosti su realno ograničene i što je najgore – u ekonomskom smislu sve manje. Prvi put se u poslednjih nekoliko decenija događa da se zbog KiM neka vrata prema Evropi otvaraju. Koncept je takav da kada ne bude prisustva Srbije na KiM-u, tada je moguća normalizacija odnosa između Beograda i Prištine. Srbi sa KiM-a su za kosovsku vladu „ortodoksni građani Republike Kosovo“, a sve i da hoće da se integrišu u kosovski sistem, ne mogu, jer se u etnokratiju ne može integrisati – neke su od poruka dvoje panelista – direktorke Centra za spoljnu politiku, Aleksandre Joksimović iz Beograda i pisca i glavnog i odgovornog urednika Kim Radija, Živojina Rakočevića, na sinoćnoj debati Mitrovičkog društvenog kluba. Učesnici debate – građani, su sa druge strane, bili raspoloženi da iznesu svoje mišljenje o tome kako Beograd vidi Srbe sa KiM-a i kako oni vide Beograd, šta je Srbima sa KiM-a potrebno, kao i koji su njihovi svakodnevni problemi na terenu. Ovo je osma po redu debata Mitrovičkog društvenog kluba u Kosovskoj Mitrovici, sa temom „Kosovski Srbi, pogled iz Beograda, pogled sa Kosova“, u organizaciji nevladine organizacije „Aktiv“.

„Mislim da sam već inicijalno rekla da je samo ekonomski jaka država u stanju da ekonomski pomaže, odnosno da na adekvatan način pruži ruku bilo kome, a naročito, evo i u ovom konkretnom slučaju – Srbima sa Kosova – da pomognu u onoj meri u kojoj je to potrebno. Potrebe su ogromne, a mogućnosti su ograničene. Realno su ograničene i realno su sve manje u tome nekom ekonomskom smislu. I to nema veze sa odnosom Srbije prema Srbima sa Kosova, to je naprosto nepostojanje adekvatnih izvora,“ rekla je Joksimović, objašnjavajući da je pomoć Beograda Srbima sa KiM-a „onolika koliko je realno u ovom trenutku moguća“, te da Srbija čini maksimum da pomogne.

kosmet1
Aleksandre Joksimović

Govoreći o Briselskom procesu, ona je istakla da se proces vodi tako da nema jasne slike šta se u okviru procesa i dešava.

„Ako govorimo o Briselskom procesu šta može, šta ne može, evidentno je da se čitav proces vodi u jednom maniru u kojem nije medijski prisutno sve što se nalazi na stolu, niti način na koji se rešava,“ rekla je Joksimović, dodajući:

Da Vas podsetimo:  Stravična pretnja sarajevskim Srbima: Na spomeniku na Kazanima osvanula poruka – „Živi Caco u nama“

„Ako pogledamo – kroz nekakvu medijski priču, vi nemate jednu jasnu i čistu sliku šta se zapravo u okviru procesa dešava, još manje šta je to što se mora implementirati na ovaj, ili onaj način, a čini se da, na kraju, ni akteri u procesu, nisu do kraja sigurni šta je potrebno učiniti, odnosno šta je to oko čega su se dogovorili. Danas imamo situaciju da zapravo postoje različita viđenja koliko je od Briselskog sporazuma implementirano, a koliko je ostalo da se tek implementira.“

Joksimović je dodala i da se čini da Briselskim sporazumom nijedna od strana nije zadovoljna, da ima i mnogo nerazumevanja i kritika i u Prištini, te da misli i da je mnogo toga urađeno u pregovaračkom procesu da se napravi „sistem bezbednosne zaštite“ za Srbe na KiM-u, ali i da ne zna da li se u tome uspelo.

„Impresionirana sam tom vrstom energije“

„Hrabrost koja je izrečena večeras, te ideje i ta snaga koja je evidentno izvire je nešto što govori o nekakvoj vitalnosti i želji za opstankom u najboljem mogućem načinu. Prosto, iskreno sam impresionirana tom vrstom energije koju osećam i koja negde duboko u vama izvire.“

„Naravno da bi svi voleli da maksimalistički zahtevi budu prihvaćeni sa nečije strane, ali ja zaista ne znam koliko Srbija ima snage da u određenim stvarima napravi iskorake, ali mislim da je mnogo toga rađeno da se napravi taj neki sistem bezbednosne zaštite na Kosovu. To je ono što se čini da je bio maksimalni napor da se u tom pregovaračkom procesu učini. Da li se u tome uspelo – teško ja iz pozicije nekog ko živi u Beogradu mogu da dam neki adekvatan sud,“ rekla je ona.

Ona je, odgovarajući na pitanja učesnika, istakla i da Srbi „nisu sigurno“ prepreka Srbiji.

A Živojin Rakočević je, govoreći o odnosu Srba sa KiM-a i Beograda, taj odnos uporedio sa odnosom oca i sina.

„To mene podseća na odnos oca i sina. Sin sada ima 14 godina i tih 14 godina je proveo u stalnoj svađi sa svojim komšijama. Vrlo brutalnim i krvavim svađama. Jednog dana je došao otac i rekao – izvini, znaš ja po malo nisam tvoj otac. Dobro. Sada slede ti argumenti koje su Srbi sa Severa Kosova upućivali svom ocu Beogradu, koji nisu uvaženi, a onda je otac došao i rekao – nije to najgora stvar. Najgora stvar je što će ključ od tvoje sobe dobiti komšija sa kojim smo se tukli 14 godina. I to je taj strašni i bolni državotvorni i drržavni nesporazum u pogledima Beograda i Prištine,“ rekao je on, objašnjavajući da je potrebno puno vremena i prostora da „bismo izašli sa pobunom protiv oca.“

Živojin Rakočević
Živojin Rakočević

Rakočević je istakao i da ne može da bude optimista, kao i da se i sami srpski „getoi“ sužavaju.

„Ja ne mogu da budem optimista, ja svakog dana gledam kako mi se otkida parče po parče geta u kojem živim i ja nad svakim tim parčetom – imam problem, zato što se taj geto sužava, zato što smo dobili decentralizaciju koja je katastrofalna. Mi imamo južno od Ibra opštine koje su opštine samoubice, one jednostavno ne postoje. Kako Beograd, sa kojom silom, snagom, inercijom može spasiti opštine u Partešu, Pasjanu, koja je gotova? Ne može, jednostavno ne ide,“ rekao je on.

Srbija politikom prema KiM-u pomaže sebi, kada ne bude Srbije na KiM-u moguća je normalizacija između BG i PR

Rakočević je, međutim, istakao i da Srbija politikom prema KiM-u pomaže sebi, a da se po prvi put događa da zbog KiM-a se otvaraju „neka vrata prema Evropi“, kao i da je normalizacija između Beograda i Prištine moguća kada Srbije ne bude na KiM-u.

„Srbija na prvom mestu politikom prema Kosovu i Metohiji pomaže sebi i tu moramo biti potpuno jasni. Dakle, prvi put se u poslednjih, ne znam, koliko decenija, događa da se zbog Kosova i Metohije neka vrata prema Evropi otvaraju. I tu treba potpuno biti jasan. Da nije bilo Briselskog sporazuma, da nije bilo ustupaka, a oni najavljuju nove ustupke – kada je prisustvo Srbije na Kosovu i Metohiji – jasan je potpuno koncept. Koncept je da onog trenutka kada ne bude bilo prisustvo Srbije na Kosovu i Metohiji, tog trenutka je moguće normalizovati odnose između Beograda i Prištine,“ rekao je Rakočević, dodavši:

„Verujte mi u poslednjih šest meseci ni jedan papir nije stigao iz kosovske vlade, a da u njemu piše Srpska pravoslavna crkva. Mi smo ortodoksni građani Republike Kosovo. To su te realnosti u kojima će nestajati Sbija sa KiM-a i to je ono što je vrlo teško.“

Rakočević je istakao i da upravo takva politika može da bude kontraproduktivna.

„Ali zato se ima utisak da ćemo mi na osnovu toga dobiti neke korake ka EU. Sećate se kakva je euforija bila prilikom potpisivanja Briselskog sporazuma – da je to bio jedan veliki proboj na zapad i veliki koraci Srbije prema Evropi, ali opet se tu dešavaju neke stvari koje su prepreke. Jednostavno one čuvene dosadne Tadićeve crvene linije, taj čitav sistem koji je tada funkcionisao je doveo i dovodio lagano projekat Kosovo do ovoga da prvi put, u našoj istoriji, da na osnovu naše politike na KiM-u, idemo prema EU. Što može biti kontraproduktivno i što nikako u našoj situaciji ne može biti, čini mi se, dobro,“ istakao je on.

Kosovsko društvo – etnokratija

Rakočević se osvrnuo i na problem razumevanja Beograda o tome šta se događa u Prištini, dodajući da je najveći problem to što Beograd ne može da shvati etnokratiju, koja je razlog što Srbi ne mogu da se integrišu u nju, to jest, kosovski sistem.

„Da bi Beograd pravilno shvatio stvari, mora da učestvuje u dinamici društva na KiM-u. Beograd ima problem da sagleda šta se to događa u Prištini, zato što mu je teško, a to je vrlo objektivan i ozbiljan problem – kako u 21. veku shvatiti etnokratiju. I zato mi ne možemo da se integrišemo. Ja ne mogu da se integrišem u etnokratiju. Ja bih možda mogao da se integrišem u demokratiju, ali u etnokratski sistem ja ne mogu da pristanem na tuđu slobodu, jer ta tuđa sloboda koja se meni nameće je stvar svakog mog trenutka u životu. Dakle, ja moram da pristanem na etnokratiju da bih preživeo,“ istakao je on.

A o integraciji je dodao:

„Sve i da hoćemo i da hoćemo svi da se integrišemo i da svi sada odemo u Prištinu – ne možemo se integrisati, zato što se u etnokratiju ne može integrisati.“

KoSSev

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime