Srbija pred izazovima 21. veka

0
1218

Potpuno identične ideje, ciljevi i programska načela imaju sasvim različit smisao, kapacitiranost i pragmatičnost u različitim epohama, geopolitičkim kontekstima. Tako je i sa strateškim ciljevima i interesima Srbije i Srpskog naroda. Na nama je da sagledamo te okolnosti, da razumemo svoje vreme, da ih ocenimo i procenimo i da sa tim saznanjima i razumevanjem pristupimo realizaciji naših vitalnih interesa. Pri tom, uvek se treba rukovoditi mišlju da ne postoje takve okolnosti koje bi mogle navesti na odustajanje od strateških ciljeva. Strateški cilj Srpskog naroda na Balkanu može i mora biti rešavan i rešen na zadovoljavajući način samo, podvlačim to, samo kao celina. Pogled iz celine problema srpskog pitanja čini ga znatno manjim nego što izgleda danas sred ove parcijalnosti i razdrobljenosti i sa stanovišta naših neprijatelja poželjne rascepkanosti, a za nas Srbe kobne podeljenosti i zavađenosti. Teško ćemo uzleteti slomljenih krila i razorenog trupa. Identitetsko pitanje, s ciljem očuvanja identiteta koji je žestoko napadnut i to iz dva razloga, polazna je pretpostavka svakom uspešnom nastojanju za definitivno konstituisanje Srpske nacionalne države. Prvi razlog eliminisanja Srpskog identiteta jeste napad radi njega sama, a drugi razlog se izražava kao sprečavanje uzora „loš primer“ kad mogu oni, čitaj Srbi, možemo i mi.

Politička teorija uči, iz istorije političkih ideja saznajemo, da su pored realne političke prakse jednako ako ne i važnije namere vladaoca. Tu stvari ne stoje nikako dobro kada su posredi namere predsednika Srbije Aleksandra Vučića prema Kosova i Metohije. Tvrdim, mada nije mudro ništa tvrditi, da je Vučić spreman na priznanje tzv. Kosova, na ono što se u narodu i javnosti prepoznaje kao dato obećanje, da je to deo njegovog aranžmana prilikom preuzimanja vlasti u Srbiji 2012. godine. Ali jednako tako tvrdim da je on politička kukavica koja sred svog političkog i ljudskog kukavičluka, srećom, ne sme to pretvoriti u političku praksu. Opaka namera neće biti realizovana iz navedene karakterne osobine aktuelnog vladara Srbije, ili kako reče pesnik „tamo gde je opasnost rađa se ono spasonosno“. Nadam se da namera neće i nesme biti zanemarena i da mora biti cenjena. Jedno su osećanja obožavalaca i politička mnenja udvorica motivisana ličnim koristoljubljem, a sasvim nešto drugo objektivno istorijsko razumevanje i vrednovanje stvari. Mi imamo pravo i obavezu samo na sudove izvedene na bazi ovog drugog obrasca i kriterijuma.

Da Vas podsetimo:  Prekid partnerskih odnosa sa EU poguban za budžetske prihode Srbije

Srpsko pitanje danas izražava se pre svega kao teritorijalno i demografsko. Ono je svakako kulturno pitanje, pitanje vere, tradicije, jezika i pisma. Svetosavlje i Kosovsko opredeljenje su temelji na kojima (p)ostoji Srpski narod, temelji su nam napadnuti i njih valja odsudno braniti. Kosovski mit i Svetosavska vera samo ako postoje u nama kao narodu postojaćemo i mi kao taj, a ne neki drugi, narod. Oni su nas trajno odredili, mi možemo biti slobodni samo ako smo tim temeljima zarobljeni. Sveti knez Lazar onda a i mi današnji zajedno sa njim ponavljamo „Nije pitanje da li hoćemo ili nećemo da se borimo, već je pitanje hoćemo li ili nećemo da postojimo.“ Mene je sramota da uopšte raspravljam o teritorijalnom integritetu države, to nigde i nikada nije pitanje, ali ovo bestidno doba čak i to stavlja na dnevni red. U ovoj zemlji danas uglavnom govore oni koji nemaju pojma o tome šta govore, dok ćute oni koji znaju o čemu je reč ali izgleda da oni nemaju pojma koliku to štetu njihovo ćutanje nanosi Srbiji. Čini se da su podjednako odgovorni i jedni i drugi. Zadatak odgovornih ljudi danas jeste da spreče neznalice i političke primitivce da govore a to se izgleda najbolje čini ako znalci progovore. Jer neko mora govoriti, narod to očekuje, a ko će uzeti reč zavisi i od nas.

Novi konzervativizam, i kao ideologija ali i kao politička praksa, mora da odgovori na zahteve vremena pri čemu se mora voditi računa o tome da se ne oštete vitalni, ontološki osnovi  postojanja Srpske nacije. Tradicionalizacija modernosti i modernizacija tradicije imperativ je našeg vremena. Kako učiniti delotvornim najdublje slojeve Srpske samobitnosti i samosvojnosti u koje svakako spada i kosovski mit, pored jezika, pisma, vere i kulture u užem i širem značenju tog pojma jeste ne mali zadatak pred kojim stoji generacija kojoj to po prirodi stvari pripada. Što se mene tiče verujem da imamo snage, uma i pre svega motiva, da odgovorimo tom izazovu. Ulog je prevelik da bi bilo kakva kalkulacija bila moguća. Ulog smo mi današnji, naši preci i potomci. Ulog je srpski narod, Srbija. Srpska pravoslavna crkva, pokazalo se i u našem vremenu, kao uostalom i toliko puta kroz istoriju, da je najčvršći stub na kojem počiva Srpska nacija. SPC predstavlja pravi duhovni štit za negovanje i odbranu Srpskog, ne samo verskog, identiteta. Litije za odbranu svetinja u Crnoj Gori bile su prava demonstracija te njene uloge. Litije su bile, po mom razumevanju i osećanju ovaploćenje i otelotvorenje Kosovskog zaveta na naše oči. Kosovski mit je postao naša stvarnost, njen važan deo.

Da Vas podsetimo:  Bajka o novogodišnjim praznicima

Bez povratka i uspostavljanja države, u njenom punom institucionalnom, teritorijalnom, moralnom kapacitetu i autoritetu, da država postane naša objektivna nužnost Srbima nema opstanka. Država je jedini okvir u kojem se mi kao narod možemo održati, možemo opstati. Svest o važnosti države pokazuje koliko smo važni sebi. Prosveta, prosvećenost je neophodan uslov za razumevanje svega rečenog i način da se sve to oživotvori. Neprosvećenost stoji u osnovi svih naših nevolja, sledstveno tome, prosvećenost zapuštenog naroda je jedino moćna da ukloni te nevolje, ili da ih za početak učini manjim, podnošljivijim.

Sve izrečene ideje i ne samo one neće biti delotvorne ukoliko se ne pristupi temeljnoj promeni državnog ustrojstva svih ključnih delova državnog sistema od ekonomskog, političkog, pre svega izbornog, pravnog, bezbednosnog, kulturnog i obrazovnog zaključno sa spoljnom politikom. Promena sistema, a ne njegova reforma o čemu se gotovo redovno govori, neophodan je uslov za efikasno funkcionisanje države i njeno osposobljavanje za rešavanje strateški važnih problema u kojima se našla Srbija posle uzurpatorsko-voluntarističke vladavine Aleksandra Vučića i istini za volju ne samo njega. Nažalost, jedna tema koja nije u rangu navedenih , užasnom praksom, dovedena je u prvi plan. Reč je o razornom dejstvu kriminalizacije društva i države, otuda je  dekriminalizacija prethodno pravno-političko i moralno pitanje u Srbiji. Za uspešno rešavanje problema u kojima se nalazi Srbija faktor vreme je od izuzetnog značaja. Srbija je propustila i protraćila mnogo vremena, tako da se bez okolišavanja može reći da Srbija nema vremena da čeka. (S)trpljenju je došao kraj!

Borivoj Rašuo
Uoči Sretenja, 2021.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime