Srbija u dužničkom ropstvu

1
962

zatvorSrbija je na utvrđenoj putanji „dužničkog ropstva“. Ekonomski i finansijski sistem Srbije je potpuno zavisan i uvezan je sa moći Svetske banke i MMF i uticaja politike SAD i Nemačke. Srbija se održava na infuzijama MMF tako što se uvećava dug Srbije za održavanje ekonomske i političke stabilnosti Srbije dobijanjem podrške MMF i EU za nove finansijske aranžmane. Tako MMF daje „zeleno svetlo“ za strane investicije i put Srbije ka EU. Srbija kao i u slučaju mnogih država pre svega Grčke je na putu da postane žrtva „dužničkog ropstva“ i unutrašnjih ali i spoljnih „ekonomskih ubica“. Cilj je da Srbija bude privremeno politički stabilna uz primenu restriktivnih mera MMF u trajanju od pet do deset godina dok Srbija ne bude potpuno ekonomski i politički porobljena kada status Kosova Srbiji više neće mnogo ni značiti. U tom periodu građani Srbije će se maksimalno raslojiti na većinsko siromašno stanovništvo koje živi sa platama i penzijama od 200 do 300 evra, i bogatog sloja koji će biti upravljačka i vladajući establišment. Ova oligarhija moći slediće uputstva MMF i Svetske banke. Sva moć biće u desetak gradova Srbije sa praznim selima i teritorijom koju će slobodno kupiti stranci ili će je staviti u pogon eksploatacije prirodnih bogatstava pre svega rudnih ili za odlaganje raznog otpada.

Tehnologija zapadne kontrole vlasti u Srbiji

Srbija je izabrala novu–staru i „osveženu„ vladu na čelu sa ambicioznim premijerom Aleksandrom Vučićem koji se predstavlja i sebe vidi kao samostalnog igrača koji ne trpi pritiske i ucene. Male i ekonomski slabe države danas su poslušne i marionetske države i vlade. Samostalnost je samo kao privid vođenja unutrašnje politike i smenjivosti vlasti. Politička iskustva u Srbiji pokazuju da je i Milošević imao veliku moć i ugled ali preko Zapada i unutrašnje mreže prozapadne opozicije nakon NATO intervencije prema Srbiji pao je s vlasti i isporučen haškom tribunalu gde je i umro. Prozapadni premijer Srbije dr Zoran Đinđić je negde pušten „niz vodu“ od strane Zapada pre svega SAD i Nemačke što je bio razlog za njegovo političko ubitstvo. Premijer Srbije dr Vojislav Koštunica koji je dobio Ahtisarijevu nagradu za demokratiju izgubio je vlast unutar svoje vlade pre svega delova prozapadne i proameričke oligarhije koja je držala finansije preko G17 plus i moćnog Mlađana Dinkića kao jednog od insajdera „ekonomskih ubica“ upravo oko politike prema Kosovu. Predsednik Srbije i lider DS Boris Tadić koji je najduže igrao po notama Zapada i SAD bio je osam godina pokrovitelj zapadne politike i unutrašnjih „ekonomskih ubica“, da bi kasnije izgubio izbore i uticaj, kako u državi tako i u DS i ostao na političkoj sceni rezervni igrač i kao „insajder“ zapadnih uticaja. Sada su u vrhu vlasti i vlade Srbije Aleksandar Vučić i Ivica Dačić lideri SNS i SPS koji su se smenjivali kao premijeri sa igračkim ulogama ograničenog karaktera. Srbija na unutrašnjem planu ima svoje već poznate sledbenike i aktere dužničkog ropstva koji su od 2000. godine do danas članovi vlade, deo su finansijsko-bankarskog sistema i korporokratije moćnih privatnih i javnih kompanija koji su povezani sa stranim interesima i uticajima preko savetnika. Oko premijera Vučića je mreža raznih stranih „savetnika“ koji su u funkciji „ekonomskih ubica“ i dužničkog ropstva Srbije. Ako uz to dodamo i „kupljenu“ političku strukturu koja je i u vlasti i opoziciji i sledi politiku SAD, EU i MMF ili NATO jasno je da je Srbija već sada žrtva dužničkog ropstva. Ako bi se neko i pobunio protiv strategije „ekonomskih ubica“ postoje moćne mreže koje neutrališu takvu koncepciju. Za takve poslove formirane su kroz i „meku moć“ razne NVO, ezoterične organizacije, pre svega masonske lože razne privredne komore stranih interesa. Među zapadnim insajderima su i instruktori za državne i poltičke prevrate iz bivšeg „Otpora“ koji imaju zadatak da posmatraju političke procese u Srbiji i spreče bilo okretanje Srbije ka Istoku.

Da Vas podsetimo:  Srbima ruše temelje: Posle decenija tišine, odgovor dobijaju - guslama

Srbija u protektoratu EU i MMF

Put Srbije ka EU vodi otvaranju i zatvaranju 35 poglavlja. Svako od datih poglavlja nije samo prilagođavanje na pravila igre EU već je to puna i potpuna kontrola države i svih institucija od strane EU i MMF. Svako poglavlje koje će Srbija otvarati je gubitak suverenosti i stalno će biti pod analizom i kontrolom EU ali i MMF. Nije samo reč o zakonima i njihovom primenom već promenom svesti i ponašanja čitavog društva i države. Svako od datih poglavlja za put Srbije ka EU je i novo zaduživanje koje će pratiti otvaranje i zatvaranje poglavlja. Neka ključna poglavlja pre svega u domenu ekologije biće teška i do deset milijardi evra što znači nova zaduživanja ili odlaganje statusa u EU za narednih 20 i više godina ako EU ovakva kakva je danas uopšte bude i postojala. Put ka EU za novih 20, 30 ili više milijardi evra duga. Iza puta ka EU i novih dugova stoji moćna politika SAD a ispred EU jak uticaj Nemačke i njene dugoročne politike na Balkanu. Izvesno je da je Srbija nakon pada Miloševićeve vlasti i NATO agresije definisana kao protektoralna država sa minimumom samostalnosti.

Ograničeni suverenitet Srbije?

Kakvu to samostalnost suštinski ima Srbija? Za sada Zapad se zadovoljava sa postojećom vladom u Srbiji i podržava je dok se Srbija zadužuje i kooperativna je na Balkanu. Međutim ako Srbija krene nešto malo više na Istok ili želi da se „osamostali“ mogu nastati neprijatni scenariji u kome dolazi do pada vlade i preuzimanju vlasti već pripremljenih garnitura poslušnika koji već deluju u Srbiji ili su na platnom spisku korporokratije u MMF, Svetskoj banci i moćnim kompanijama. Vučićeva vlada je ograničenog karaktera i trajanja i ona će biti podržana od moćnih vlada i kompanija i MMF dok je poslušna i dok se dug povećava i vraćaju kamate i rate na dugove. Onda po pravilu „ekonomskih ubica“ kada Srbija ne može da više vraća dugove dolazi do otimanja svih značajnih resursa u Srbiji kao u globalnom stečaju ili dolazi do nasilne promene vlasti. Međufaza je ulazak u Srbiju „prljavih“ kompanija koje isisavaju nacionalne resurse kroz formu investicija. Reč o novim dugovima koje pravi Srbija i njena vlada na teret građana i generacija. Ono što je izvesno da pritisak na Srbiju ne dolazi samo iz MMF i EU već i od „prijatelja“ sa Istoka koji kupuju resurse u Srbiji i drže ih pod svojom kontrolom. Tako se Srbija ali i veći deo Balkana nalaze u matričnoj igri korporokratije Nemačke, SAD, Rusije i Kine i drugih država. Pored toga Srbija je i u ekonomskoj „okupaciji“ regionalnih ekonomija pre svega Hrvatske, a blizu je i veliki uticaj koji će imati Turska u Srbiji i regionu. Na taj način Srbija postaje kolonija jeftine radne snage, roba i usluga i poligon raznih uticaja i interesa. Nova vlada Aleksandra Vučića nema velikih manevarskih kretanja već pokušaja da se kroz dužničko ropstvo održava vlast i prividna stabilnost Srbije i njenih institucija dok to bude odgovaralo interesima moćnih.

Da Vas podsetimo:  U Srbiji završilo 90 odsto struje izvezene iz Republike Srpske

Tomislav Kresović

Vidovdan

1 KOMENTAR

  1. Tačno, samo što Srbiju čine građani za koje odlučuje Skupština odbornika i kojom rukovodi neka vlada na čelu sa premijerom, i koji imaju protokolarnog predsednika. Činjenica je da su predsednik, premijer, članovi vlade i skupštinski odbornici nacionalno dezorjentisani i socijalno neosetljivi. Činjenica je da nam vladu čine nestručnjaci, poltroni i strani plaćenici i činjenica je da amoralni, agresivni i zavisni (od tuđe podrške) ljudi odlučuju o sudbini Srbije. A najveća, i najbolnija, činjnica je da su Srbi nezainteresovani za svoju budućnost.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime