Srbija u mlinu

0
1155

albanci preko srbije u evropuHiljade Albanaca sa Kosova i Metohije danima hrli preko Niša i Beograda ilegalno prelazeći srpsko – mađarsku granicu. Ne pomažu ni radari, ni noćne kamere, ni pojačana kontrola granice. Samo na mađarskoj teritoriji, kako javljaju mediji, uhapšeno ih je oko šest hiljada. Uhapšeni se vraćaju Srbiji, novi i povratnici ponovo su na granici i preko nje. U EU uzbuna, posebno u Mađarskoj i Nemačkoj. Na granicu se ubrzano šalje nova tehnika, nova pojačanja policije, žandarmerije. Menjaju se agende i sazivaju hitni sastanci policija Srbije, Nemačke, Mađarske. Grčevito se traže spasonosna rešenja, ako ih ima. Jer, oni koji ilegalno beže preko granice, ako su voljni da govore za medije, tvrde da to čine iz prinude – beže od nezaposlenosti, neizvesnosti i bede. Doduše, kruže razne priče, kako o razlozima, tako i o „spontanosti“ ovog pokreta bez presedana od vremena građanskih ratova i agresije NATO.

Istovremeno, najviši predstavnici Vlade Srbije i prištinskih vlasti, uz posredovanje komesarke EU za bezbednost i spoljnu politiku, Federike Mogerini, u Briselu pregovaraju o sprovođenju tzv. Briselskog sporazuma i novim temama. Koliko je reč o pregovorima, a koliko o ucenama, teško je precizno oceniti, ali kad je nekome sav veruju u „otvaranju poglavlja“, nije teško razaznati ko je pritom koja strana.

Atmosfera za srpske predstavnike svakako nije sjajna, bez obzira sa koje strane se posmatra. Zato joj, po svoj prilici, i ne smeta, da izjavi da su pregovori bili teški, da su dokumenta potpisana, ali zato je izvesno da će se ta famozna poglavlja otvoriti. Kada? To će se još videti. Naši se još čuvaju licitiranja sa datumima. Ono što je sasvim sigurno, to je da su potpisali integrisanje sudskog sistema u severnom delu Pokrajine u sistem Prištine. Možda im je to bilo lakše i zbog toga što je Ustavni sud Srbije rekao da je Briselski sporazum politički, a ne pravni akt i tako Vladi Srbije dao blanko menicu da potpisuje sve što se od nje traži za Prištinu i za Federiku Mogerini, to što se u Briselu potpiše, su međunarodni pravni dokumenti, stariji su od svakog zakona pa i Ustava Srbije, a za Vladu Srbije, dok ne bude priznala, to su za sad tek politički tekstovi.

Da Vas podsetimo:  DEKLARACIJA O SRBOCIDU HRVATSKE DRŽAVE 1941-1945. I LOGORU SMRTI JASENOVAC

Istovremeno, dok se najviši Vladini predstavnici muče u Briselu, trčeći po svaku cenu ka poglavljima, dok se u Ukrajini i dalje razbuktava – u Beogradu vest o rasprodaji „prevaziđene“ vojne tehnike, odnosno oružja. Tu su tenkovi, topovi, haubice, kalašnjikovi, šta sve – ne.

Ići sve na javnu prodaju, pa ko da više, imaće šansu da kupi. Zvanični predstavnici, a i neki vojni analitičari, tvrde da je to logičan potez jer je tehnika prevaziđena, tvrde da te tenkove poseduju samo neke siromašnije zemlje Afrike. Ima doduše i onih, koji kažu, da vojna tehnika koja se sprema za rasprodaju, nije „formacijski potrebna“ jer je brojno stanje vojske toliko smanjeno da nema smisla držati toliko oružja i tehnike. Drugi priznaju da je vojska formacijski gotovo zanemarljiva, ali da oružje koje se rasprodaje ipak narušava odbrambeni potencijal Srbije. Tenkovi su na primer, i dalje upotrebljivi. Neki podsećaju da je američki „stelt“ 1999. godine oboren zahvaljujući najstarijem modelu radara kojim je vojska tada raspolagala. Treći maliciozno pitaju, da li vojna tehnika koju Srbija sada rasprodaje, legitimno, posle sprovedenog konkursa, po principu da robu dobija koji ponudi najbolju cenu, može naći put i do novih oružanih snaga Kosova, dodajući, da je malo verovatno da bi se takvom „dilu“, Amerikanci ili Nemci, na primer, suprostavili.

Teškoća na pretek. I pregovori sa američkim „Esmarkom“, neočekivano su se iskomplikovali i produžili. Ne zna se tačno zašto je to tako, niti kako će se završiti nakon što je izgledalo da je tokom razgovora srpskog premijera i predstavnika „Esmarka“ u Londonu, pre više nedelja, javnosti bilo predstavljeno, kao, manje više, sve dogovoreno. Konkurs koji je potom vrlo glatko prošao i na kome je „Esmark“ bio jedini uredan ponuđač, takođe je prošao u optimističkom raspoloženju. I javnost je, zahvaljujući TV kamerama, mogla videti da je ponuda „Esmarka“ bila lepo zapakovana u velikoj koverti koja nije bila oštećena ni sa lica ni sa naličja. Kao i uvek, i oko ovoga su se već pojavili komentari, da je, možda, „Esmark“ bacio oko na sav taj tehnološki prevaziđeni vojni arsenal i da bi želeo da ga po kratkom postupku, pretopi u čelične kocke ili poluge. Oni koji čitavu stvar vide uprošćeno, govore da je to najlakši i najjeftiniji način za dobijanje vrhunskog čelika, odnosno, da je daleko isplativiji nego mukotrpna ekstrakcija metala iz prljave rude. A i ekološki je čistije, nego goreti koks i praviti nove planine šljake u Smederevu. Neki podsećaju da je „US Stil“, koji je bio prethodni privremeni vlasnik, gotovo zakupac, Železare u Smederevu, sličnu operaciju završio kada je proteklih godina takođe topio tenkove, topove i drugu vojnu tehniku preostalu posle NATO- ve reforme vojske Jugoslavije, odnosno Srbije. Pretopio, prodao, uzeo to malo para što je zaradio i – otišao. Da li se „Esmark“, sledbenik svog zemljaka „US Stila“, sprema da ponovi tu poznatu operaciju, ili su to samo zlonamerna nagađanja dokonih?

Da Vas podsetimo:  Danas je Sveti Nikola

Iz Novog Pazara bilo je raznih iznenađenja. Od otkrivanja tajnih skrovišta oružja, preko defilea zelenih beretki, do raznih vatrenih izjava tamošnjih verskih vođa. Sada čujemo da takoreći dojučerašnji član Vlade Srbije, Sulejman Ugljanin, traži da se Raška oblast, ili kako on tu oblast zove – Sandžak, pretvori u Olandska ostrva. Zaista, neobična inicijativa, jer mora ni od kuda, a ostrvo bez vode je teško zamisliti. Takva je bar reakcija običnih, ne uvek dobro obaveštenih ljudi. Međutim, ko zna šta je sve moguće, a šta nije. Jer, valja podsetiti na činjenicu koja umiče pažnji – postoji u Beogradu tzv. grupa „prijatelja Sandžaka“, a nju ne čini bilo ko. U njenom sastavu su američki, nemački, britanski, francuski, italijasnki ambasador. Prema tome, iznenađenja, poput ideje o Olandskim ostrvima na Pešteru i ne moraju biti nemoguća.

A onda tek, rasprodaja nad rasprodajama. Predstavnici Vlade najavljuju da su odlučili da prodaju „Telekom“, „EPS“, „Dunav osiguranje“, „PKB“, poljoprivredno zemljište, rudnike, vode i drugo što je još preostalo. Predsednik Vlade je rekao da ćemo biti iznenađeni kako dobru cenu ćemo postići za „Telekom“. Ima najveću odgovornost i red je da najviše zna. E sada kruže različiti komentari i reakcije. Jedni tvrde da ćemo sve to rasprodati i pojesti preko budžeta, kao što smo pojeli i sve do sada što je prodato. Drugi tvrde da je i to deo cene za otvaranje poglavlja i nekakve aranžmane sa MMF-om. Treći, manje upućeni u državničke muke, kažu da je lako onima da rasprodaju što su generacije stvarale, jer oni, nisu u životu imali prilike da bilo šta stvaraju, ne znaju za muke stvaranja. Osim toga, nametnuti su im nekakvi savetnici iz inostranstva poput Guzenbauera, Toni Blera i drugih koji ne razumeju potrebe Srbije i skloni su da zbog toga premijeru predlažu poteze koji nisu u najboljem interesu Srbije. U svakom slučaju Vladi ne treba zamerati, jer drugi su odgovorni za ono što ona čini ili potpisuje. Ima čak i ekstremista koji kažu – ako se rasproda sve to što je, koliko toliko, profitabilno šta će uopšte ostati od slobode i nezavisnosti zemlje? Mogu li, zaista, strani vlasnici svega što je vredno u Srbiji imati veće razumevanje za njenu slobodu i nezavisnost, nego što ga imaju zvaničnici Srbije.

Da Vas podsetimo:  Čiji je naš Tesla?

nevena2

Nevena Taušan Ergić,
Politikolog i član Beogradskog foruma za svet ravopravnih

Beoforum

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime