Srbija

Zemlja preko koje svi putevi vode

0
1887

Srbija-zastavaKada živimo na prostoru preko kog vode svi putevi nemamo prava na greške. Svaki pogrešan korak koristi neko ko hoće da prođe tim putem. To nam uvek donosi nov nemir, nove teškoće. Zato moramo na vreme prepoznati svoje greške, a to je najlakše tako što ćemo se potruditi da ih ni ne pravimo, da ih ne ponavlјamo. Taj put nam se odavno pokazao, držimo se svetosavlјa i ne brinimo. Bogata istorija i ne baš laka prošlost, svaki put već plaćena naivnost kao i pogrešne procene ko su nam iskreni prijatelјi trebalo bi da nam budu dovolјna lekcija i garancija da znamo kako i kuda u budućnost. Sve greške smo pravili onda kada smo zaboravlјali ili olako prihvatali te lekcije iz istorije.

Onda kada smo večne vrednosti ne razmišlјajući podredili trenutnoj želјi i sebičnim porivima uporno se držeći podmetnute zapadne krilatice: „to je bilo nekad i ne mora da znači da je sad tako“ da bi ostvarili svoje trenutne želјe požurili smo, skrenuli na pogrešnu zapadnu stazu, stazu materijalnih vrednosti i naravno u toj žurbi izgubili ono što smo imali, ono što život čini važnim. Svaki put iznova plaćajući svoju nepromišlјenost i neveru svom ličnom iskustvu na najstrašniji način.

Po ko zna koji put dobili smo lekciju koja nam jasno govori da sve možemo imati ali ništa preko reda ili pre vremena. Život ne može da se živi po „bolonji“. Život ne može imati dva ispravna puta, nema prečica. Ono za šta se iskreno potrudimo i uložimo veru, htenje i trud sigurno će nam se i ostvariti. Baš kao što ni jedna građevina ne može nastati niti ostati bez čvrstih temelјa, ni naše želјe ne mogu se ostvariti bez čvrste vere. Ne preskačimo više želeći nešto brže. Nije srpski narod slučajno vekovima upozoravao nova pokolenja narodnom poslovicom: „što je brzo, to je kuso“. Sigurno je da je penjanje liftom brže i lakše ali se zato dešava da je on često i u kvaru, a onda zavisimo od dobre volјe drugih. Krenemo li stepenicama zavisićemo samo od sebe a sigurno je i da ćemo ako budemo iskreno želeli stići gde smo krenuli.

Bog nam da život i čistotu duše, zatim nas porodica i sredina u kojoj živimo oblikuje, nakon toga nas društvo usmerava namećući njegove norme. Kada ostarimo i sagledamo svoj život unazad moći ćemo da uvidimo u šta nas je oblikovalo detinjstvo, kako nas je usmerilo društvo i gde smo na kraju stigli. Tada ćemo jasno sagledati kako smo zaista živeli i šta je trebalo da promenimo dok smo to mogli. Pošto je za promene tada kasno čovek sabirajući svoj život krivce traži u porodici, sredini u kojoj je rastao, društvu koje ga je negde usmerilo.

Da Vas podsetimo:  Od čega će zavisiti broj Srba stradalih u Jasenovcu?

Naravno, površno sagledavajući život krivca za neuspehe i nezadovolјstvo tražićemo na pogrešnoj strani. Krivicu za razlog što ništa vredno nismo stvorili, što smo kao lјudi bili loši i neuspešni uvek možemo pronaći u detinjstvu, porodici, okruženju, društvu. Zapitamo li se tada: a gde smo tu mi bili ustvari? Zar ni o čemu nismo mi odlučivali? Ne lažimo ni sebe ni druge, vratimo se na početak i priznajmo da smo mogli sve ali da je za to trebalo dovolјno vere i hrabrosti. Život smo mogli učiniti vrednim tako što bi spasli dušu, to smo jedino mogli kroz Gospoda. Tako je bilo lako a nismo ni pokušali.

SRBIJA

Kada živiš na parčetu sveta,
preko koga svi putevi vode,
tvoja zemlјa tada svima smeta
i ratove vodiš zbog slobode.
Za slobodu boriš se časno
naši stari što živote daše,
neprijatelј shvatio je kasno
da se oni samo Boga plaše.
Ne plaše ih oštri bajoneti
ni topovi, strašne haubice,
slavu Božju hteli su proneti
dok su smrti gledali u lice.
Pet vekova Turke su trpeli,
taman kad ih s mukom isteraše
Austrija našu zemlјu želi
preko Bosne na nas udaraše.
Iako su izmučeni bili,
ratovima koje okončaše,
prkosiše moćnoj svetskoj sili,
životima slobodu čuvaše.
Neprijatelј nije znao tada
da je Srbin zalogaj veliki,
mala brojnost al velika snaga,
hrabrost koja svakog će slomiti.
Na koži to svojoj osetiše
vekovima oni će da pamte,
kad Solunski front probiše
da u majku Srbiju se vrate.
I saveznici behu zatečeni
sa silinom kojom front probija,
jedan narod brojčano maleni
već izgublјen rat da dobija.
Novi mir nije dugo bio,
Nad Srbiju nadvila se tama,
Sad je na nju Nemac udario
Mučki, podlo bez imalo srama.
Bacio je bombe na Beograd,
Da ga više nikad tu ne bude,
S crnom zemlјom sravnio je grad
I nedužne pobio je lјude.
Opet Srbin oružja se lati,
Ne da zemlјe ni svetinje svoje,
Natero je i Nemca da shvati
Kako stvari sa Srbijom stoje.
Za slobodu žive ovi lјudi,
Za nju žive, zbog nje se i mre
Napadaju nas al siguran budi
Da će opet biti kao pre.

Da Vas podsetimo:  Konačni krah kosovske politike Aleksandra Vučića

Radovan Mitrović

Jednostavno je brige o neizvesnoj sadašnjosti pretvoriti u sreću zbog lepe budućnosti. To postižemo onog momenta kada strah zamenimo verom. Onog momenta kada svetu jasno pokažemo da nismo nešto već neko. Vreme za čekanje ne postoji, postoji samo vreme za rad i vreme za borbu. Rad i borba donose slobodu, dakle onaj ko istinski želi slobodu nema neko drugo vreme, njegovo vreme je sada. Sada zato mora raditi, sada se za nju boriti. Ne treba niko sebe da laže da nema hrabrosti: razlika između hrabrih i onih drugih je samo u tome što su oni za koje mislimo da su hrabri jednog momenta stisli zube i odlučili.

Ta odluka i vera da možda mogu uspeti koju smo mi videli kao hrabrost je i razlog zašto su uspeli. Stisnimo zube, vratimo veru u srca i krenimo u borbu, sloboda i život nemaju cenu, nemaju drugo vreme. Dok se borimo za svoju slobodu ne treba da nas brine šta neki zapad misli o tome i da li nas podržava. Mi se ne borimo za njihovo mišlјenje već za pravo na svoj život, a kad su oni sebi uređivali živote mi ih nismo sprečavali u tome. Kako su oni zamišlјali svoju slobodu je bila njihova odluka. Sada neka jedu plodove svojih želјa, nama ti njihovi plodovi nisu potrebni. Život se uostalom sastoji samo od dva vida borbe, prvi je borba za slobodu a drugi očuvanje i odbrana stečene slobode. Stane li borba, nema više ni slobode.

Vera i borba je ono što je Srbiju uvek činilo ponosnom. To je ona prevaga koja je ispunjavajući srpsku dušu uvek iznova donosila našoj Otadžbini slobodu bez obzira na muke i golgotu kroz koje je prolazila. Neprijatelј nikad nije prestajao da vreba, da ponovo čeka našu neopreznost ili naivnost i da nas tada bez imalo milosti razapinje. Održalo nas je svetosavlјe, duša koja je pokazala da dok god je ispunjena verom ne može biti pobeđena. Naravno onda kada smo bili neoprezni plaćali smo cenu, to nedovolјno poštovanje istorije i neučenje iz svoje prošlosti uvek je bilo najskuplјe. Takva nepromišlјenost nažalost uvek nas je iznova koštala mnogih „žalosnih berbi“.

Žalosna berba

Prolazeći pored jednog sela kod Prokuplјa, srpski vojnici su dobijali grožđe od postarijeg selјaka iz starog vinograda. Pored njega je bio i mlad vinograd, tek stigao za prvu berbu. Selјak čeka sina Jovana, artilјerca, da on započne berbu. Kad je, posle pešadije, počela da prolazi artilјerija, stari je zapitao za svoga sina Jovu.

Da Vas podsetimo:  O NOVAKU, NOVINARSTVU, MRŽNjI I VEŠTAČKOJ INTELIGENCIJI

– Koga Jovu? – zapita vojnik.

Ali se u tom trenutku trže, skide šajkaču i zbunjeno se prekrsti. Seti se: to je Jovanov otac.

– Bog da mu dušu prosti!

Vojnici se uskomešaše a glas ode kroz bateriju. I dok su stari iznemoglo i prigušeno zajecali, već je cela baterija, gologlava, zastala pred Jovanovim vinogradom.

Stari se prvi pribra i zapita:

– A gde je poginuo moj Jovan?

– Kod Velesa…

Stari zajauka i posrćući pođe kroz dugu stazu vinograda, ka beloj kući, naričući tužno:

– Moj Jovane, moje radovanje, zašto tako ožalosti majku?

Stari otvori širom vratnice, podiže šubaru s glave starom žulјavom rukom i reče:

– Gospodine kapetane, pusti vojnike neka oberu prvi rod Jovanova vinograda… Kad Bog nije hteo da on bere, neka beru njegovi drugovi… Za pokoj njegove duše.

Za trenutak vojnici napustiše topove, a posluga i vodioci konje, i za časak vinograd beše pun čudnih berača.

Žalosna berba!

Milutin Velimirović i drugi, Golgota i Vaskrs Srbije 1916-1918, BIGZ, Beograd, 1971.

Vreme je da naš narod nauči kakve ga hijene okružuju, da se spremi i na pravi način odupre. Ako smo toliko puta imali „žalosne berbe“, ne smemo dozvoliti da ih i naši potomci imaju. Zato danas dok ponosno živimo u zemlјi preko koje svi putevi vode moramo uvek na umu imati koja je bila cena očuvanja vere, Otadžbine i slobode. Suviše česte su bile u Srbiji „žalosne berbe“ da bi opet dozvolili da nam se naivno dese. A onda kada su nam se dešavale najčešći razlog bio je u tome što nismo pažlјivo čitali lekcije iz prošlosti, naučivši jednom zauvek odakle nam dolaze opasnosti i neprijatelјi a odakle podrška, bratska ruka a neretko i spasenje.

Knjigu sa lekcijama iz prošlosti smo suviše skupo platili da bi dozvolili da je prekrije paučina. Vreme je da je očistimo, pročitamo i napamet naučimo, da više nikad ne dozvolimo da nas prevare. Tako pripremlјeni i ispunjeni verom bićemo spremni da se zapadu suprostavimo i ponovimo istinu koju su zaboravili. Istinu da Srbin ispunjen verom nikad nije bio spreman da se pred problemima skloni ili povuče. Pokažimo im kako izgleda srpska berba kada se duša naoruža verom. Zamenimo „žalosne berbe“ berbom iz Božjeg vinograda plodovima sreće, pravde i slobode kojeg su duše ispunjene svetosavlјem svakako dostojne.

Nenad Blagojević

FSK

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime