Srbijo pamti NATO zločine, da bi znala ko ti je neprijatelj

4
1032

”Što nije zapisano – zaboravi se, što se zaboravi kao da nije postojalo!”
Sv.Nikolaj Žički

Foto printscreen

U 20. veku, kada je pali čovek definitivno odbacio Gospoda i prihvatio da služi mamonu, Srbski narod je kao nijedan narod u svetu (srazmerno svom broju) doživeo stradanje. Naša su groblja najveća, naš bol je najdublji, a Srbe i danas progone sa svojih vekovnih ognjišta. Ubijeno je preko tri miliona Srba, od kojih je najveći broj umoren do tada neviđenim mučenjem po logorima i tamnicama gorde i ”kulturne” Evrope.

Na kraju tog zloglasnog veka, umesto da ceo svet oda priznanje mučeničkom i časnom Srbskom narodu, koji je zbog svoje ljubavi prema Gospodu i slobodi podneo toliku žrtvu, on je voljom svetskih moćnika iz mučenika preveden u zločinca. Prvo su NATO fašisti od 30.08.-14.09. 1995.godine bacili na Srbe u Republici Srpskoj preko 10.000 tona bombi sa osiromašenim uranijumom, ubili 153 civila i naneli veliku materijalnu štetu. A onda je 24.03.1999.godine Srbski narod stavljeni van zakona, i sa njim oni koji upravljaju ovim palim svetom rade šta hoće. Tog datuma, kada je počelo nemilosrdno bombardovanje Srbije od strane fašističke organizacije NATO, svetski moćnici su objavili rat čovečanstvu i pokazali da za njih ne važe ni Božiji ni ljudski zakoni. Posle Srbije, svetski moćnici preko SAD, EU, Vatikana i NATO-a, otvoreno i bez malo milosti kažnjavaju sve one zemlje koje hoće da sačuvaju svoju slobodu i neće da prihvate satanističku idelogiju Novog svetskog poredka: Avganistan, Somalija, Irak, Obala Slonovače, Egipat, Libija, Sirija, Ukrajina…

U vremenu od 24.marta kada su, oko 19:45 časova pale prve bombe u Prištini, pa do10. juna oko 19.35 časova, kada je palo poslednjih pet projektila koji su pogodili kasarnu u Uroševcu, satanine sluge su u jezivom i bez imalo milosti bombardovanju, na našu zemlju bacili preko 30 hiljada tona bombi sa osiromašenim uranijumom, ubili 1002 vojnika i policajaca i preko 2500 civila (vlast nikada nije utvrdila tačan broj stradalih, jer to nije u njenom interesu), od toga 89 dece, preko 6.000 je bilo ranjenih; privreda je uništena, a šteta se procenjuje na preko 100 milijardi dolara, zauvek su nam zatrovane naše reke, planine i plodne ravnice. I ako su vođe tog zločinačkog dela, licemerno nazvanog ”milosrdni anđeo”, tvrdili da bombarduju samo vojne ciljeve, oni su smišljeno najviše bombardovali civilne ciljeve i to koristeći zabranjene kasetne bombe: stambena naselja u velikim gradovima, bolnice, škole, vrtiće, mostove, fabrike, zgradu televizije, crkve i manastire, infrastrukturu.

Da Vas podsetimo:  Čovek koji je hteo da bude kralj

U tom mnoštvu potresnih stradanja od NATO bombi, izdvojićemo samo nekoliko da podsetimo na surovost tog zločina:

-5. aprila oko 20:22 časa, NATO avioni su istresli na stambenu oblast u Aleksincu 550 kilograma bombi, 11 ljudi je poginulo, a 50 je teško povređeno;

-Drugog dana Vaskrsa, 12. aprila 1999, sa dva projektila su pogodili putnički voz na liniji Beograd – Solun na železničkom mostu preko Južne Morave u Grdeličkoj klisuri. Broj poginulih nikada nije utvrđen, a mnogi putnici se i danas vode kao nestali;

-23. april oko 2:06 časova, bombardovana je zgrada Radio-Televizije Srbije u Aberdarevoj ulici u Beogradu. Poginulo 16 osoba, 3 zadobilo teške a 13 lake telesne povrede;

-1. maj – pogodili su putnički autobus kod mesta Lužani, poginulo oko 70 ljudi, većinom deca i žene;

-7. maja na Niš su bacili kasetne bombe, poginulo  15 ljudi;

-Na Svetu Trojicu 30.maja oko 13 časova, pogodili su sa dva projektila most kod Varvarina i ubili 17 ljudi…

Trogodišnja Milica Rakić, koju su NATO zločincu ubili na noši u kupatilu, simbol je stpadanja i nevinosti. Kao što su to bili i šestogodišnji Branimir Stanijanović postradao sa ocem Vidosavom i majkom Div­nom u vozu koji su NATO projektili pogodili u grdeličkoj klisuri. Toga dana on je s rodi­teljima, sa vaskršnjim darovima, krenuo u posetu sestri. Devojčica Bojana po­stradala u Merdarima. Stefan i Dejana u Ralji kod Beograda. Četvorogodišnji Marko, postradao u izbegličkom naselju kod Đakovice. Olja i Julija u Murini kod Berana. De­vojčica Dragana postradala u Starom Grackom kod Prištine, na mučeničkom Kosovu. Sanja Milenković, najbolji matematičar Jugoslavijekoja je ubijena na Varvarinskom mostu dok se vraćala iz Crkve na Svetu Trojicu.

Napadi su suspendovani 10. juna, nakon potpisivanja vojno-tehničkog sporazuma o povlačenju jugoslovenske vojske i policije sa Kosova i Metohije. Istog dana u Savetu bezbednosti je usvojena Rezolucija 1244, po kojoj Jugoslavija (Srbija) zadržava suverenitet nad Kosovom i Metohijom, ali ono postaje međunarodni protektorat pod upravom Unmika i Kfora. Sa vojskom i policijom u Srbiju je izbeglo više od 200.000 kosmetskih Srba i drugih ne-Albanaca. Preostali Srbi su ostali da žive na severu Kosova i u izolovanim enklavama i sve ih je manje.

Da Vas podsetimo:  Da nije bilo Srpske vojske, ne bi bilo Slovenaca, Hrvata, „Bošnjaka“, „Makedonaca“…

Nedugo posle tog zločinačkog bombardovanja, jedna do tada slobodna, nezavisna i časna zemlja je okupirana i pala je u ropstvo, bedu i siromaštvo, sa krajnim ciljem njenog potpunog uništenja. Nekada suverena zemlja Srbija postala je obična kolonija, koja se ništa ne pita već preko izdajničke vlasti samo aminuje volji svetskih zlikovaca, a Srbi su postali obični robovi. Ono što je od privrede ostalo posle bombardovanja preuzeli su stranci i domaći tajkuni, a na njihovoj meti su i prirodne resurse. Narod se eksplatiše kao u robovlasničko doba, vade nam organe i na nama vrše svakovrsne eksperimente.

Punih 11 nedelja NATO pakt je na ovim prostorima sejao smrt i osiromašeni uranijum, zbog koga će radioaktivni oreol „milosrdnog anđela“ lebdeti nad ovim prostorima zauvek. Pre NATO bombardovanja, broj novih slučajeva karcinoma u Srbiji je iznosio oko 1.800 godišnje, poslednjih godina on se popeo na 4.000 – 5.000 i stalno raste. Ubijanje Srba ne da nije smanjeno posle bombardovanja, nego je povećano. Posle dolaska KFORA na KiM, ubijeno je ili oteo preko hiljadu Srba i za to niko nikada nije odgovarao. Odlučnost svetskih moćnika da, uz pomoć šiptara, od Srba očiste epicentar njihove duhovnosti i državnosti, pokazao je 17. mart 2004.godine, kada je nad Srbima na KiM učinjen neviđen pogrom od strane šiptara, uz pasivno posmatranje KFOR-a, u kojem je: ubijeno 19 Srba, povređeno 170, uništeno ili teško oštećeno 35 svetinje, srušeno oko 900 srbskih kuća, 6 gradova i 9 sela etnički očišćeno, proterano preko 4.000 Srba. 17. februara 2008.godine, šiptari su uz pomoć onih koji su nas bombardovali proglasili satanističku tvorevinu državu Kosovo. U februaru 2010. godine, u zajedničkoj akciji izdajničke svetovne i crkvene vlasti i šiptarskih terorista, proteran je sa KiM onaj koji je sprečavao izdaju KiM, vladika Artemije sa svojim monaštvom. Posle toga, izdajnici Boga i roda, svetovna vlast u Beogradu i crkvena vlast, su okončali svoju izdaju 2013/14 godine, postavljajući granicu između centralne Srbije i KiM, priznajući vlast šiptarskih terorista u Prištini i terajući narod na KiM na šiptarske izbore. Danas Srbski narod trpi teror i u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, pa i u centralnoj Srbiji, posebno u Raškoj, na jugu i u Vojvodini, a sve to podstiču zločinci koji su nas bombardovali, uz pomoć duhovne i svetovne vlasti u Srbiji.

Da Vas podsetimo:  Od Nemanje do Merlinke

Sve navedeno govori da svetski moćnici preko SAD, EU, Vatikana i NATO-a imaju za cilj da Srbiju i Srbski narod unište, jer se kao Pravoslavni Hrišćani, kao deca Božija, kao Svetosavci ne uklapamo u njihove satanističke planove. Krajni cilj svetskih zločinaca, sataninih slugu, je da nas prinesu na žrtvenik Novog svetskog poredka, na kojem će mamonu biti prinesena na žrtvu i naša država i naš narod. Za sve njih mi smo samo marva koju treba iskoristiti do krajnih granica, odnosno u nama vide samo izvor sirovina i organa koji su poptrebni za održavanje njihovog sistema.

Uprkos nepobitnim činjenicama koje govore o zverstvima koje je zločinačka organizacija NATO, kao neposredni izvršilac odluka SAD, EU i Vatikana, odnosno svetskih moćnika, činio u toku bombardovanja i čini to i danas prema Srbima, izdajnička politička i crkvena elita Srbije, nezavisno od volje naroda, vrši globalističko-ekumenističke integracije. Zbog toga, oni preko medija koji su potpuno pod njihovom kontrolom, kroz obrazovanje naše dece, menjaju svest narodu Srbskom, da bi zlo koje nam čine SAD, EU, Vatikan i NATO smatrali blagoslovom, a samo zbog naše krivice nama nije lepo, jer nismo kao sav ”normalan svet”.  To je najbolje objasnio sociolog dr Slobodan Vuković rečima: ”Još u antičkom Rimu se znalo da vojna pobeda nije dovoljna za poraz protivnika, pravo osvajanje obavlja se nametanjem vrednosnog sistema pobednika kao “Božje volje”!”

Zločine koje su učinili oni koji su ogrezli u satanizam i krvne žrtve SAD, EU, Vatikan i NATO kao neposredni izvršioc, ne samo da ne smeju biti zaboravljeni, već ne smeju biti ni oprošteni, jer to su zločinci koji se ne kaju, već nastavljaju i danas taj zločin prema Srbskom narodu.

Umesto zaključka završićemo rečima Sv.Nikolaja Žičkog: ”Gospode Isuse Hriste, Svemogući Sine Božji, izvuci narod Tvoj, mnogogrešan i mnogostradalni, od muke zemaljske i i duševne. Spasi nas i oslobodi nas robovanja grehu, strastima, podaj vrlinu i želju za oslobođenjem domovine izmučene naše Srbije!”

Izvor: Borba za istinu

4 KOMENTARA

  1. Nekada su postojale plemena ,etničke grupe, narodi…….koji se nikada nisu suprotstavljali jačima od sebe, da bi se sačuvali, prihvatali su sve od onih jačih, izgubili identitet, postali nešto novo .Sve to je ipak bilo uzaludno jer su na kraju morali da se bore, tuku, ratuju za te jače. Izvorni SRBI nisu takvi, iako unutar sebe imamo takve koji potiču od “ Bog zna koga i čega “ Njih će te lako prepoznati……
    po pameti i mislima koje velikodušno prosipaju .
    “ MENI JE NEPRIJATELJ SRBIN KOJI SRPSKI NAROD GURNE U RAT PROTIV NAJJAČE VOJSKE NA SVETU “
    Taj nikada nije čuo onu “ Nije mi bitna sila koja nas napada, nego svetinje koje branimo“ !!!

  2. Između 06.04.1941. i 24.03.1999. godine ima puno sličnosti.

    Opet ništa nismo naučli. Prvo su vlastodršci sa Dedinja u Kraljevini Jugoslaviji bacili „rokavicu“ u lice Hitleru pa čekali „pomoć“ od Britanaca, a potom su 24.03.1999. godine njihovi nalednici sa Dedinja čekali „pomoć“ braće Rusa, jer nam se nije svideo mirovni plan Zapada iz Rambujea.

    I šta imamo danas?
    Imamo Rezoluciju 1244 SB UN u kojoj 90% teksta predstavlja tekst iz nacrtna sporazuma iz Rambujea, koji smo odbacili kao neprihvatljiv. Imamo „drvlje i kamenje“ po NATO apktu u medijima i na društvenim mrežama, a istovremeno sa istom tom organizacijom pravimo vojne vežbe svake godine 2 do 3 puta. Imamo stalno širenje antizapadne propagande, a istovremeno od EU svake godine dobijamo donacije u vrednosti od 200 miliona eura. Čemu to vodi?

    Srbija na žalost ni danas nema jasnu viziju razvoja i opstanka na ovim prostorima. Dekadentna „elita“ nam nudi „ispunjavnje uslova“ da bi nas primili u EU, to jest da bi se narod odveo u „obećanu zelju“, gde se bez rada može lepo živeti…
    Vrtimo se u krug već 200 godina, kao nacija, jer nam vladajuće elite uvek nude šarenu lažu, kao ideju za neki bolji život, dok se narod iseljava a zemlja postaje pusta.
    Ako ovako nastavimo do 2040 godine će nas biti malje od 3 miliona u onome što se danas zove Republika Srbija. Nakon toga postaćemo manjina u svojoj zemlji, a stranci će prisvojiti ono što je pripadalo našim precima.
    Kako sejemo tako i žanjemo !

    • Ne mogu znati kakav ti je “ glas “ , ali “ RAZUM “ je za tebe jedan nedostizan cilj .
      Za početak, saznaj, nauči, informiši se , šta to nudi ponuda iz RAMBUJE, a šta garantuje R1244………

  3. „Srbijo pamti zločine, da bi znala ko ti je neprijatelj“

    Ovo je lepo receno ali, je se ne bih slozio povodom neprijatelja
    Meni je neprijatelj Srbin koji srpski narod gurne u rat protiv najjace vojske na svetu :
    „Braćo, idemo u rat da se bijete ! Da branite otadzbinu ! Neki ćete i da poginete. A neki ćemo da se vratimo“

    Poslati decu u rat koji NE MOZE biti dobijen – TO JE ZLOCIN
    Slican zlocin se vec desio 27 marta 1941 kad su srpski oficiri napravili puc.

    Napad 6 aprila 1941 god, je bio direktna posledica vojnog puca 27 marta, koga su izveli srpski oficiri, nesvesni da u sukobu sa Hitlerom, mi nemamo nikakvog izgleda. Svi oni su pobegli u inostranstvo i tamo ostali celo vreme rata. Umesto da krene na Rusiju, Hitler je razbio Jugoslaviju i odveo u ropstvo nasu vojsku i policiju (oko 200 000 vojnika i oficira) sto je omogucilo nesmetan povratak ustasa iz Italije i formiranje NDH.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime