Čl. 63. t. 2. SSP (Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju) Srbija se obavezala da će počev od 1. septembra ove godine uskladi svoje zakone o sticanju svojine nad nepokretnostima uskladi tako što će dozvoliti državljanima članica EU da mogu da stiču pravo svojine nad nekretninama pod istim uslovima kao državljani Srbije.
Ministar poljoprivrede Srbije obećao je da će uslovi za sticanje svojine nad poljoprivrednim zemljištem biti znatno pooštreni. Međutim, danas je polovina avgusta a nema informacija o tome da li je izmena Zakona o poljoprivrednom zemljištu urađena i puštena u skupštinsku proceduru.
Veoma važno pitanje je da li će se najavljene restriktivne mere po načelu pravne jednakosti koje nalaže SSP odnositi i na domaća lica, a ne samo na strana, i da li će se odnositi i na domaće kompanije u većinskom inostranom vlasništvu! Međutim, suštinsko pitanje je da li će država politikom istih prava stranaca i domaćih lica dovesti u pitanje svoj pravni poredak i suverenitet države?
Pravna sadržina suštine pitanja u vezi sa prodajom poljoprivrednog zemljišta strancima, tvrde pojedini stručni krugovi, nije čije će biti poljoprivredno zemljište, već na koji način će se tom zemljom upravljati. Veoma je važna, kako kažu, strategija očuvanja oranica, u smislu da je zemlja hraniteljka neobnovljiv resurs države i naroda koji se mora čuvati.
Ako se država bude u interesu perspektive učlanjivanja u EU pridržavala SSP, onda ona neće moći zaštititi našu poljoprivrednu proizvodnju i proizvodnju hrane, a poznato je da je Srbija postala jedna od osam najsiromašnijih zemalja na svetu (prema istraživanjima japanskog KATO instituta). Time bi država lišila prirodnog prava domaće stanovništvo da zemljište nasleđeno od predaka naslede potomcidržavljani Srbije. Suprotno tome, SSP počiva na načelu pravne jednakosti između stranaca iz zemalja članica EU i građana Srbije.
Suverena država je dužna da prvenstveno vodi računa samo o interesu i dobru svojih građana, a da interese stranih lica trpi odnosno toleriše (kako bi to rekli Englezi). U skladu s tim, naš javni, nacionalni interes nalaže da se uvede zabrana da stranci mogu biti nosioci stvarnih prava nad poljoprivrednim zemljištem u Srbiji. Ovo je u skladu sa čl. 88. Ustava Srbije koji reguliše svojinu nad poljoprivrednim zemljištem u privatnoj svojini i predviđa da se zakonom može uvesti ograničenje kada je u pitanju sloboda rasolaganja poljoprivrednim zemljištem ako je to u javnom interesu i ako se time sprečava zloupotreba prava.
Ne treba smetnuti s uma da su stranci već na razne nezakonite načine postali vlasnici značajnih površina poljoprivrednog zemljišta u Srbiji (na primer, putem privatizacije domaćih kompanija koje su imale zemljište u korišćenju radi obavljanja svoje delatnosti. Mađarska je, na primer, otkupila od stranaca takvo zemljište i nedavno je ustavnim izmenama zabranila prodaju zemljišta strancima. A nije zbog toga snosila posledice odmazde administracije EU.
Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, čl. 1, utvrđen je da „vlasnik poljoprivrenog zemljišta ne može biti strano fizičko, odnosno pravno lice“. Najavljena izmena zakona već kasni i pitanje je kakve će uslove sticanja vlasništva nad poljoprivrednim vlasništvom utvrditi i da li će se vlada pridržavati mogućnosti iz čl. ((. Ustava.
Srbija je jedina zemlja koja u fazi kandidature za članstvo u EU preuzela obavezu da prodaje strancima poljoprivredno zemljište pod istim uslovima kao i domaćim licima.
Prodaja zemljišta strancima izazvala bi ogromne posledice po državu i naciju: velika ponuda zemljišta na tržištu bitno bi smanjila cenu zemljišta i stranci bi po veoma niskoj ceni došli u posed većine površina obradivog i drugog zemljišta, čime bi bio ugrožen suverenitet države Srbije.
Zemlje članice EU, koje su ovu obavezu preuzele u periodu posle stupanja u članstvo, EU (Slovenija, Estonija, Mađarska, pa čak i Danska) naknadno su utvrdile razna ograničenja u vezi sa prodajom zemljišta: stranac mora imati državljanstvo zemlje prodavca u određenom minimalnom periodu,; prednost imaju mladi domaći poljoprivrednici; utvrđivanje maksimuma zemljišta koje se može prodati strancu; suspenzija obaveze za prodaju zemljišta strancima…
U Srbiji ima sledećih predloga u vezi sa izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu: uslovljavanje posedovanja državljanstva Srbije i života u njoj u minimalnom periodu; uslovljavanje minimalnog perioda profesionalnog bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom u Srbiji; ograničenje maksimuma kupljenog poseda; zabrana prodaje zemljišta u određenom periodu posle učlanjenja u EU (što znači da se prodaje ne bi mogla vršti pre toga)…
U Srbiji poljoprivredno zemljište pokriva više od 3,8 mil. ha (54,3% je u državnom vlasništvu, 28,5% u društvenom vlasništvu, a 17,2% u zadružnom vlasništvu). Broj poljoprivrednih gazdinstava je 631.552; ima članova poljoprivrednih gazdinstava i stalno zaposlenih u tim gazdinstvima oko 1,4 miliona lica. Poljoprivredno zemljište zauzima samo 49,8% ukupne teritorije države.
Vidoje Marjanović
www.vidovdan.org
Linkovi o prodaji poljoprivrednog zemljišta Srbije:
http://www.blic.rs/…/srbija-ce-zbog-eu-uskoro-morat…/x5mreyk
https://www.ekspres.net/…/ssp-i-poljoprivredno-zemljiste-mo…
http://www.agromedia.rs/…/sat-otkucava-da-li-ce-od-septembr…
http://www.poljomagazin.com/?p=26853
Da li ce i Srbi steci to isto pravo svojine na nepokretnostima u zemljama EU?