„Srebrenica – Izdani grad“

3
2839

NORVEŽANI RAZOTKRILI SREBRENICU: Naser Orić zaradio milione na švercu UN pomoći

srpske_zrtve-620x330-696x371Ole Flum autor dokumentarnog filma “Srebrenica-izdani grad” koji govori o izdaji ratnog predsednika Predsedništva BiH Alije Izetbegovića i žrtvovanju svojih sunarodnika, kao i tome kako je ratni komandant takozvane armije BiH u Srebrenici Naser Orić i njegovi ljudi prošvercovali tone humanitarne pomoći, kao i da u ovom gradu zapravo nije bilo genocida.

Film „Srebrenica – izdani grad“ je takođe svojevrsno svedočenje i aktuelnih čelnika vlasti u BiH među kojima je i nekadašnjeg drugog čoveka u Srebrenici tokom rata Hakije Meholjića, koji je bio odmah iza ratnog komandanta Srebrenice Nasera Orića, a koji je svedočio o susretu sa Alijom Izetbegovićem u Sarajevu kada im je on, kako je rekao, objasnio da mu je tadašnji predsednik Bil Klinton rekao da bi, za pokretanje intervencije protiv Srba, bilo potrebno da “četnici” ubiju 5.000 muslimana“.

“Jesi li ti lud. Ko je taj koji će odrediti ko će reći – ti ideš, a ti ne ideš na klanje“, rekao je Meholjić Izetbegoviću i dodao i da je Izetbegović delegatima nudio zamenu Srebrenice za Vogošću, ali su oni, kaže on, to odbili.

Sastanak je okončan, svedočio je Meholjić rekavši da su oni bili toliko užasnuti Izetbegovićevim predlogom da nisu mogli da poveruju da će biti žrtvovani.

U ratu je, kaže, izgubio dva brata i oca. Ne krije da je plakao kada je Srebrenica pala. Ne krijući ni emocije pred kamerama, kaže:

“Imali smo izdaju i od Alije i od međunarodne zajednice. Postoje dobri i loši ljudi. Alija je bio loš čovek”.

Meholjić je poručio: “Alija (Izetbegović) nas je sve sahranio. Naš bivši predsednik Alija Izetbegović u grob je odneo odgovornost za ono što se desilo u Srebrenici” .

Orić je u dokumentarcu prikazan kao kriminalac i glavni patron švercerskih kanala u ratnoj Srebrenici preko koga su prošle u ratu tone humanitarne pomoći, što se potvrdilo i u strogo poverljivom dokumentu nekadašnje tajne službe BiH da je od šverca zaradio najmanje milion KM.

Takođe u filmu Orić se optužuje da su on lično i njegova lična vojska srpske civile ubijali tek nakon što su im lancima vezivali ruke i noge ili ih razapinjali na drveće.

“Religijske dimenzije ubistava posebno su uznemirujuće. Muškarci su kastrirani u jednom nehrišćanskom obredu obrezivanja. Trudnim ženama stomaci su rasečeni rezovima u obliku krsta. Neki ljudi su razapeti. Ekseri su im zabijani kroz ruke”, navodi se u dokumentarcu.

Inače, film obuhvata događaje u Srebrenici i okolnim mestima u periodu od 1992. do 1995. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini kada je izvršen pokolj nad Srbima pod vođstvom Orića.

Američki obaveštajac DŽon Šindler, koji je do1996. bio glavni analitičar američke državne bezbednosti u Bosni

Orić je prikazan kao komandant koji je brzo ušao u legendu, a zvali su ga još “Branilac Srebrenice”, ali i kao kriminalac blizak aktuelnom bošnjačkom članu Predsedništva BiH, Alijinom sinu, Bakiru Izetbegoviću.

Svedoci su ispričali da je Orić napadao okolna srpska sela kako bi prikupio dovoljno hrane za 40 hiljada Srebrenčana, kao i da su muslimanske snage uništile 50 srpskih sela.

“Žene, deca i starci brutalno su ubijani. Srebrenica je postala omražena enklava unutar srpske teritorije”, navedeno je u dokumentarcu.

U jednom od intervjua američkoj TV ekipi, Orić negira zločine nad civilima, tvrdeći da je reč o dezinformacijama.

Istovremeno je, međutim, pušten i amaterski snimak koji dokazuje nešto sasvim drugo. Reč je o proslavi godišnjice formiranja muslimanske vojske na kojoj Orić prima zasluge za napad na Kravice i druga srpska sela. On to karakteriše odbranom muslimana, njihove teritorije i sprečavanja “genocida” nad njima.

Da Vas podsetimo:  ZAŠTO SE NEMCI OPET PLAŠE DONALDA TRAMPA?

Svedok Huso Sailović to potvrđuje i kaže da je predato tek 15 do 20 odsto naoružanja, uglavnom lovačkih pušaka i pokvarenih mitraljeza.

Iako je Srebrenica bila proglašena bezbednosnom zonom, ona to nije bila u stvarnosti, a major Sahilović, kao oficir muslimanske vojske u demilitarizovanoj zoni Srebrenice svedočio je o tome kako je Orić sabotirao mirovni plan UN.

“Pored činjenica da nije predato svo naoružanje, krajem 1994. izvršeno je više tajnih isporuka oružja iz vazduha. Srbi su protestovali, uzalud”,ispričao je on .

“Svi su znali za isporuku oružja iz vazduha. To nije bila tajna. Jedino se nije znalo čiji se avioni koriste, ko plaća i šta tačno nose. Oružje iz tajnih isporuka iz vazduha, koje je završilo u Srebrenici, direktan je uzrok operacije Krivaja iz 1995, odnosno napad na Srebrenicu”, naveo je američki obaveštajac DŽon Šindler, koji je do1996. bio glavni analitičar američke državne bezbednosti u Bosni.

UN su tražile 6.000 plavih šlemova za Srebrenicu, ali je sakupljeno samo 450 lako naoružanih vojnika. Bilo je jasno da UN ne mogu da odbrane Srebrenicu.
Sahilović je posvedočio da je Orić trgovao humanitarnom pomoći na berzi, a da je narod kome je ona bila namenjena bio gladan.

“Kriminalne aktivnosti, sve dobre stvari i sve loše stvari vezuju se u Srebrenici za Nasera Orića. Dok su Orić i njegovi sledbenici slavili i bogatili se na crnoj berzi, gladne žene i deca želeli su samo da pobegnu iz mafijaškog grada”, rekao je Sahilović.

Istovremeno, Orić je tvrdio da će Srebrenicu braniti do smrti, te da će kasnije i njihovi duhovi ostati u tom gradu.

Ispostavilo se brzo da je to obećanje bilo prazno jer je on već u aprilu 1995, sa 12 svojih komandira helikopterom napustio Srebrenicu.

Naser Orić nije bio spreman da se žrtvuje za Srebrenicu, konstatuje se u dokumentarcu.

General Ratko Mladić je ujutru 11. jula 1995. godine ušao u Srebrenicu koja je bila prazan grad.

Norveški reditelj i nezavisni novinar-istraživač Ola Flum uzdrmao je „politički korektan“ dio norveške javnosti dvodijelnim dokumentarnim filmom o Srebrenici, nedavno prikazanom na norveškoj TV.
ola-flum

Ola Flym je na osnovu materijala snimljenih na terenu napravio dokumentarni film, u namjeri da razobliči medijske laži isfabrikovane na ratom zahvaćenim područjima Jugoslavije. Ovaj film je došao u pravom trenutku, da poslije Hermanove knjige „Masakr u Srebrenici“ osvijetli jedan drugačiji pogled na balkansku tragediju.

Rat u Jugoslaviji

Za istinu je značajno to što ova djela dolaze sa različitih krajeva svijeta – nisu sinhronizovana, ni naručena, već, naprotiv, autorima otežavaju opstanak na medijskoj sceni, a Ola bi čak mogao imati velike probleme sa jakim muslimanskim lobijem u Norveškoj.

Iako je do sada snimio tridesetak dokumentarnih filmova boraveći u Africi, SAD i Rusiji, čini se da je najviše odjeka imao ovaj balkanski – vjerovatno najkontroverzniji. Iz svjedočenja stranih vojnih lica na „privremenom radu“ u ratom zahvaćenoj Jugoslaviji, kao i snimaka u kojima se vidi ulazak generala Mladića u praznu Srebrenicu, ruše se etablirani tabui o „nenaoružanoj“ vojsci Alije Izetbegovića i 8.000 „ubijenih“ civila.

Ovaj dokumentarni film u dva dijela („Grad koji se može žrtvovati“ i „Tragovi iz Sarajeva“) već je uzdrmao norvešku javnost, a muslimani koji su sarađivali na filmu su se naknadno – poslije prijetnji smrću – ogradili od filma i učešća u njemu.

Jedna od rijetkih osoba koja se usudila da javno stane u odbranu Ole Flyma je dr Zorica Mitić, ona se već godinama uporno javno oglašava u odbranu istine o srpskom narodu, a u interesu – kako ona kaže – „njenog norveškog naroda“, u Novom svjetskom poretku osuđenog na vjerovanje u laži, bez prava na sumnju.

Da Vas podsetimo:  Da je Alijin sin bio sultan – sve velike vezire Srbe proglasio bi za Bošnjake

„U svakom ratu prvo umire istina i prve ubice su mediji. Oni proizvode naručene slike unaprijed režiranih događaja sa ciljem da se izazovu predviđene reakcije. Zato su analize ratnih dešavanja sa vremenske distance vrlo važne jer se mogu postaviti u širu i pregledniju perspektivu dešavanja u svijetu, kako bi se dobile mnoge nijanse. Ola Flum je napravio takvu analizu i uz to je riječ dao muslimanskoj strani u Bosni.

Muslimani u Bosni nisu homogeni u poimanju ratnih dešavanja i oni koji su bili u Sreberenici se osjećaju izdatim od vlastitog rukovodstva. Upravo to je prikazano u dokumentarnom materijalu, na kojem je režiser radio veoma odgovorno punih deset godina u saradnji sa Dejvidom Hebditom (Bi-Bi-Si) i dva muslimanska novinara.“

„Mnogi razmišljaju o Srebrenici kao o novom holokaustu u Evropi, gdje je ubijeno 8.000 ljudi. U stvarnosti – to je bilo mnogo sveobuhvatnije i komplikovanije ratno dešavanje. Mi pokazujemo kako Mladić dejstvuje kao general koji želi da preuzme kontrolu nad jednom oblasti. Grad je napušten i oko 15.000 muškaraca je pobjeglo putem kroz srpske oblasti do muslimanskih linija. Niko ne zna koliko njih je naoružano… Nama se čini da je to ekstremno haotična situacija, nikako kao planirano etničko čišćenje“, rekao je reditelj filma Ola Flum.

O motivima svjedoka da iskreno progovore o ovom tragičnom događaju, Ola iznosi sledeće podatke:

„Mi smo radili skoro isključivo sa muslimanskim izvorima. Preživjeli su nam pričali da su se osjećali izdani od svojih nadređenih u igri oko teritorije. Iz tih svjedočanstava se nedvosmisleno vidi da su muslimanski lideri bili spremni da žrtvuju Srebrenicu ne bi li dobili oblasti oko Sarajeva“.

Marti Ahtisari

Flym izjavljuje da se iz dokumenata vidi da su muslimanski teroristi – mudžahedini iz Avganistana i Al Kaida došli u Bosnu sa oružjem i borcima, kako bi bili dio procesa građenja moderne Al Kaide.

„U filmu o tome svjedoče izvori iz američke obavještajne službe koji potvrđuju da su SAD omogućavale krijumčarenje oružja za muslimansku vojsku u demilitarizovanim zonama, uključujući i ispuštanje oružja blizu norveške baze UN u Tuzli, nedaleko od Srebrenice. Tokom ovakvih nelegalnih istovara bili su ugroženi životi norveških vojnika, zato što su srpske snage – kad su vidjele o kakvoj se prljavoj igri radi – reagovale artiljerijskom paljbom na položaje UN. U jednom takvom napadu ubijen je jedan norveški vojnik“, kaže Flum.

Reditelj je imao priliku da govori o još jednoj laži američke pi-ar firme „Ruder Fin“, Bernara Kušnera, ona je lansirala propagandnu farsu o srpskim logorima za istrebljenje, za koje se kasnije pokazalo da su bili sabirni centri za razmjenu zatvorenika, što je potvrdio i Alija Izetbegović…

Rat u Bosni – koji je rezultirao totalnim uništenjem Jugoslavije, imao je za cilj da razbije socijalističku Jugoslaviju i njen socijalistički sistem, ne bi li zemlju stavili pod multinacionalnu kontrolu, što bi stavilo pod kontrolu i strateški važnu rijeku Dunav. Posljedica je četvorogodišnji rat, poguban za sve narode na tim prostorima – kako za muslimane u Bosni, tako i za Srbe i Hrvate.

Kad je u pitanju uloga Ahtisarija, nominovanog za Nobelovu nagradu za mir 2008. godine, Ola Flum podsjeća da je on bio samo marioneta SAD, NATO i EU, tako da je odigrao „odlučujuću ulogu“ u završetku konflikta na Kosovu 1999, u Indoneziji 2005, Iraku, Sjevernoj Irskoj i na Afričkom rogu. Kad je 2005. godine Kofi Anan izabrao Ahtisarija za specijalnog izaslanika za statusni proces o Kosovu, nije se znalo ono što je danas objelodanjeno da je čitav proces bio samo providna priprema za otcjepljenje Kosova od Srbije.

Da Vas podsetimo:  Loših 100 čine Srbiji zlo… (5)

Novinar se osvrnuo na članak Gregori Eliha, direktora „Risrč Instituta“ u Jasenovcu, koji u tekstu „Kako je dobijena Nobelova nagrada“ podsjeća da je Ahtisari prijetio bombardovanjem Beograda, u kojem bi poginulo pola miliona ljudi za samo nedelju dana i zaključio: „Rat na Kosovu nije bio ništa drugo do brutalno kasapljenje Srba“.

Budući projekti

U najnovijem projektu Ole Flym se bavi periodom prije 11. septembra 2001. godine istražujući ulogu kompanije Taliban Oil u trgovini oružjem, koja je dobila 100.000 kruna podrške od organizacije Frit Ord da bi podržala norveške industrijske interese u oblasti Avganistana, gdje velike naftne kompanije biju bitku za kontrolu nad prirodnim resursima.

„Očigledno je da rat u Avganistanu predstavlja dio mnogo većeg plana i da nije u pitanju samo borba za prava žena i demokratiju. Prilikom pravdanja izbora budućih ratova ima mnogo cinizma, kako od strane političko-bezbjednosnih struktura, tako i političko-energetskog sektora. Ovaj film je još uvijek daleka budućnost“, kaže Ola Flym.

Očigledno je da je Jugoslavija bila samo jedna epizoda u lančanom slijedu događaja, o čemu će budući analitičari svjetske političke scene imati šta da kažu. Ola se nada da će neko poslije njega na osnovu preostalih neiskorišćenih materijala nastaviti mukotrpan posao traganja za kompletnom istinom o agresiji na Jugoslaviju i poći tragom „neiskorišćenog“ oružja iz Bosne:

„Iz ove distance uviđamo da su se mnogi sadržaji u današnjim ratovima premjestili iz Bosne, a mnogo oružja koje je ostalo u Bosni našlo je put do Iraka, poslije invazije 2003. godine.

Norveško viđenje Srebrenice (ВИДЕО)

Norveška štampa o filmu Oli Fluma

Akciju gušenja istine o Srebrenici i progona Ole Fluma, predvodi Age Bohgrevnik iz Norveškog Helsinškog komiteta, koji još od 1990. zagovara ideju unitarne BiH nezavisnog Kosova. Hajci na reditelja pridružio se i Sven Alkalaj, koji „najstrožije osuđuje“ prikazivanje ovog dokumentarnog filma u kom se reditelj „izruguje muslimanskim žrtvama“. Napad na Olu stigao je čak do Savjeta za radiodifuziju Norveške kao i do Vrhunskog novinarskog stručnog odbora za slobodnu štampu. On će pred njima morati uskoro da dokaže da nije prekoračio standarde slobode govora i štampe u Norveškoj.

Međutim, novinar Venećilde kaže da bi „Helsinški komitet i norveška štampa sami morali da odgovaraju zato što su poslednjih 20 godina flagrantno kršili minimalne standarde prava na slobodno informisanje u Norveškoj, prećutkujući srpske žrtve i plasirajući tendenciozan izbor poluinformacija i proizvoljnu interpretaciju istorijskih procesa, uz srbofobičnu propagandu koja plasira laži i namjerne činjeničke greške“.

Dok Srbi u Srbiji nisu imali mogućnost da vide ove filmove, a srpska vlada skrštenih ruku posmatra kako srpski taoci u Hagu čekaju presudu suda čije osude piše Vašington, bošnjačka propaganda je u akciji. BH Glasnik iz Norveške piše da je bošnjački lobi iz Norveške organizovao više grupa koje prate štampu i odmah reaguju na napise protivu njih. Ove grupe će uporno tražiti od norveškog parlamenta da donese Rezoluciju o Srebrenici, po uzoru na Amerikance, a posebna grupa radi na novoj tužbi protivu Ole Fluma.

Možda zvuči nevjerovatno, ali Srbija je odbila da otkupi Olin film, iako je on u međuvremenu preuzet od velikog broja evropskih zemalja.

facebookreporter.org

3 KOMENTARA

  1. Kakva sramota za vlasti i u Srbiji i Republici Srpskoj!
    Zašto taj norveški dokumentarac nisu otkupile vlade Srbije kao i Republike Srpske da ga više puta emituju na državnim televizijama? Odgovor na to pitanje je jasan kao dan! Nije džaba svojevremeno Dodik na televiziji muslimanskog „Sarajstana“ govorio da je u tom gradu „izvršen genocid nad
    srebreničkim muslimanima“, a sad peva drugu „pesmu“.:

    https://www.youtube.com/watch?v=UGeSnQ53eEg

    Milorad Dodik: „Ja znam dobro šte je bilo, bio je genocid u Srebrenici i to je presudio sud u Hag. To je …

    • Додик није рекао да је у Сребреници био геноцид. Рекао је да је то оно што је пресудио хашки трибунал. То што је формулација мало питијска, у стилу „Ibis redibis nunquam…“ је само последица тога што је тада, 2007-ме, „високи представник“ могао да смени председника Српске потезом пера. То што „Дениси“ и остали којима је Српска трн у оку подмећу оно што они желе да чују само их чини још глупљима. Додик је за такве политички Ајнштајн, и само им остаје да лају, кевћу и сплеткаре.

  2. Naravno da su odbili jer ako ga vide Srbi u Srbiji morace da odgovaraju svi koji insistiraju da Srpski narod samog sebe proglasi zlocincem i genocidnim. Ludosti nasoj nigde kraja.
    Norvezani ni dan danas nemaju pojma sta se desava na balkanu. Samo oni retki koji su direktno ukljuceni u zbivanja znaju delimicno ali su kao i ceo zapad vrlo antisrpski odnosno antipravoslavno nastrojeni.
    Vecina norvezana nezna ni gde se nalaze Sarajevo, Zagreb, Ljubljana, Beograd i ostali glavni gradovi danasnjih drzavica, neznaju da su albanci u vecini islamske vere, da se pod rec bosnjaci kriju muslimani, da bosanac kao narodnost ne postoji da je to geografski pojam. Zato ne treba da nas cudi njihov odnost do autora filma, nase ambasade nista ne cine kao ni nase svestenstvo nasa drustva na severu da se to izmeni. Dodvoravamo se svima, saginjemo glavu glumimo da nas se ne dotice. Cat izuzecima!
    Tesko nama sa nama ovakvima.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime